Sabina Herman: Trebale su mi godine da izađem pred publiku

Među mnogobrojnim kantautoricama koje su u proteklih nekoliko godina zablistale na sceni, Sabina Herman, koja nastupa pod umjetničkim imenom Kvin of Sejb, istaknula se prekrasnim glasom, pojavom, ali i iznimno lijepim autorskim pjesmama, otpjevanima na engleskom jeziku. No u središte šire pozornosti dospjela je “Tragovima”, pjesmom na hrvatskome; sudeći po reakcijama, vrijeme njezine popularnosti tek dolazi…

Poput mnogih kantautora i kantautorica, i vi ste počeli pjevati na engleskome da biste prvi veći uspjeh doživjeli kada ste zapjevali na hrvatskome: publici je materinski jezik očito miliji od stranoga, bez obzira na njegovu dominaciju u pop-glazbi. Što vas je ponukalo na stvaranje pjesama na hrvatskom jeziku?

Odrastala sam uz stranu glazbu i pjevanje na engleskome došlo je samo od sebe; koliko god to čudno zvučalo, činilo mi se prirodnijim u tom trenutku, bila sam iskrenija sama sebi. Pokušaja pisanja na hrvatskome bilo je i prije “Tragova”, neke su pjesme, poput “Nebo nema kud”, nastale kada i moje prve pjesme na engleskom, no nikada nisu snimljene. “Tragove”, kao i sve buduće pjesme na materinskom jeziku, trenutačno vidim kao uzbudljiv izazov, nešto potpuno novo i drugačije. Na neki su mi način otvorile nova vrata, imam osjećaj da sam pokazala neku drugu sebe.

Začinit ćemo cijelu stvar

Jeste li pomišljali da zapjevate na još kojem jeziku?

Nažalost, ne znam nijedan drugi jezik – osim programskoga, ha ha… No nedavno sam pomislila kako bih voljela napisati pjesmu na islandskome, pa sam se hrabro upustila u njegovo proučavanje. Možda i uspijem nešto napraviti, no u tome će mi svakako trebati pomoć… Ipak, trenutačno mi to izgleda daleko, kao gotovo nemoguća misija.

U posljednjih nekoliko godina hrvatska je kantautorska scena jednostavno eksplodirala, pojavio se nevjerojatan broj autora-izvođača. Što je vas nagnalo da izađete iz svoje sobe i zapjevate pred publikom?

Žao mi je što su mi trebale godine da skupim hrabrost i izađem iz intime svoje sobe, tim više što sam odmalena nastupala s gitarom i ipak imala nekakvog iskustva s publikom. Na nagovor prijatelja, moga sadašnjeg producenta Marka Mrakovčića, snimila sam svoje prve pjesme, uz ostale i “Let it out” i “Walk away”, pa se prijavila na jedan zagrebački demo-natječaj; pobijedila sam s pjesmom “Mr. Fool”, što mi je u tom momentu bilo neočekivano i nestvarno. Potom sam jednostavno bila primorana izaći iz svoje sobe i nastupati pred publikom… Trema je bila samo takva, ali uspjela sam. I drago mi je da jesam.

Pretpostavljam da ste imali i da još imate neke uzore s globalne scene. Tko su oni?

Kada sam prvi puta čula Perl Džem, zaljubila sam se u akorde i pomislila kako bi bilo divno da naučim svirati gitaru. U to sam vrijeme krenula u glazbenu školu, a pisanje vlastitih pjesama došlo je puno kasnije, negdje u srednjoj školi, kada sam se upoznala s glazbom Džona Frušantea, koji mi je uz Edija Vedera postao najveći glazbeni uzor. Naravno, uvijek se divim i glazbenicama poput Tori Amos ili Florens Velč.

Postoji li netko s domaće i regionalne scene tko vam imponira i s kime biste voljeli surađivati?

Ima dosta izvođača čiji mi se rad uistinu sviđa, mogla bih nabrojati Irenu Žilić, Luku Belanija, Lavli Kvinsez, Petra Vranića i mnoge druge. Iskreno, mislim da je scena trenutačno raznolika i hvalevrijedna i s mnogima bih voljela surađivati.

I dok su vaše prve pjesme strogo akustične, nastale uz pomoć Nevena Krčmareka s kojim najčešće nastupate, “Tragovi” su napravljeni uz podršku kompletnog benda. Nastavljate karijeru kao bendovska pjevačica ili se vraćate akustičarskoj varijanti?

Definitivno planiramo promjene u postavi: za početak ćemo se svakako pojačati bubnjevima. Volim akustičarske nastupe, no vjerujem da moje pjesme, a posebno ove koje tek dolaze, zahtijevaju puno više od dvije akustične gitare. Morat ćemo malo začiniti cijelu stvar, što je još jedan izazov kojem se veselim.

Tko je sve u vašem pratećem bendu?

U tijeku su dogovori oko novih članova benda, tako da trenutačno ne mogu reći više. Primarno nam je da snimimo nove pjesme i sada smo najviše u tome, a bend ćemo graditi postupno.

Koncerti dolaze sami od sebe

Pjesma “Tragovi” objavljena je na istoimenoj kompilaciji, uz još jedanaest pjesama drugih kantautora i novih izvođača. Hoćete li nastaviti suradnju s Kroacija rekordsom ili album planirate za neku drugu diskografsku kuću, možda u vlastitom izdanju?

Suradnja s urednikom Davorom Drezgom i Kroacija rekordsom za mene je bila zanimljiva i korektna; ponovno, nešto drugačije. Svakako ćemo ići u tom smjeru, ne vidim razloga da ne nastavimo. Planiram napraviti album, jer tako imam mogućnost zaokružiti cijelu priču.

Vaše su pjesme ljubavne tematike. Nemate nikakve potrebe pjevati o stanju u društvu, pjesmom izraziti neka svoja neslaganja s političkim strukturama, progovoriti o nepravdama koje vas tište?

Moje su pjesme sve manje usmjerene ljubavnoj tematici, jer sam mirna na tom polju. No oduvijek sam inspirirana ljudima, srećom, tugom, odnosima, prijateljstvom. Stanje u društvu je nešto o čemu uglavnom izbjegavam razmišljati, no ono nas, nažalost, dira na sve moguće načine. Nastala je i pjesma na tu temu, i to ne samo jedna, i imat ćete ih priliku čuti. No mnogo puta sam čula da znam pisati samo tužne pjesme, pa se i iz tog razloga trudim držati sretnijih tema.

Što možemo očekivati nakon “Tragova”?

U tijeku je snimanje novih pjesama, za koje se i dalje vjerno brine Mark Mrakovčić. Uskoro će izaći i moj drugi singl na hrvatskom, a očekujem i nastavak nekih zanimljivih suradnji i, svakako, proširenje benda.

Što bi vas po pitanju karijere najviše ispunilo: album, turneja, inozemna popularnost i svjetska slava…?

Klišej je, ali istinit: najljepši je osjećaj čuti da je netko zainteresiran za tvoje stvaralaštvo i razvoj. Kada uspijete okupiti stalnu publiku i vidite da netko na koncertu pjeva vaše pjesme, to je ono najbolje. Koncerti dolaze sami od sebe, doći će i turneje, no ja sam i dalje tip koji najviše voli svirati u intimnim, mračnim klubovima. Album je jedna lijepa priča oko koje se valja potruditi, bez obzira na to hoće li biti za diskografsku kuću ili u vlastitom izdanju, no ja ću nastaviti u istom smjeru.