Veselinka Kastratović: Ovčara nije jedini vukovarski zločin

Veselinka Kastratović, nagrađivana aktivistkinja osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, koja se preko 20 godina bavi izgradnjom mira u ratom pogođenim dijelovima Hrvatske i regionu, nedavno je u Zagrebu govorila o odluci Ustavnog suda Srbije da uvaži žalbu Saše Radaka na pravomoćnu presudu kojom je proglašen krivim za ratni zločin na Ovčari.

– Odluka Ustavnog suda Srbije ne odnosi se samo na Sašu Radaka, nego i na ostale optužene u istom predmetu. Ta odluka ukida presudu Apelacionog suda u Beogradu i postupak vraća u žalbenu fazu. Dakle Apelacioni sud će ponovno raspravljati o žalbama svih optuženika i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije na presudu Višeg suda u Beogradu, kojom su neki optuženici, uz ostale i Saša Radak, proglašeni krivima, a neki oslobođeni. Članovi obitelji žrtava, dakako, ne mogu biti zadovoljni tom odlukom. Jedan od razloga nezadovoljstva je taj što se glas žrtava nije čuo i što njihova patnja nije uzeta u obzir. Drugi zasigurno može ležati u činjenici da je tokom prvostupanjskog postupka kristalno jasno utvrđena uloga svakog od optuženika 20. studenoga 1991., kada su iz vukovarske bolnice odvedene 264 osobe, nakon što su pripadnici JNA izvršili trijažu. Iz masovne grobnice na lokalitetu Grabovo ekshumirani su posmrtni ostaci 200 žrtava. Među njima je bilo žena, malodobne djece, jedva punoljetnih mladića, ranjenika, bolesnika. Na popisu odvezenih osoba bilo je više ženskih imena, neke su bile medicinsko osoblje bolnice u Vukovaru, no u masovnoj grobnici na Grabovu pronađeni su posmrtni ostaci dviju žena, Ružice Markobašić (rođene 1959.), tada u visokom stupnju trudnoće, i Janje Podhorski (rođene 1931). Pronađeni su i ostaci 16-godišnjeg Igora Kačića, 17-godišnjeg Dragutina Baloga, 18-godišnjaka Vedrana Galića i Tomislava Baumgertnera, 19-godišnjaka Martina Jakubovskoga, Marija Hegedušića i Olivera Jovanovića; Hrvoje Ljubas, Goran Jularić, Željko Rohaček, Vjekoslav Šindilj i Darko Tišljarić imali su 20 godina, a Slaven Vukojević, Mersad Omerović i Ringo Bjelanović tek godinu više…

Loše istrage, loše optužnice

Često se zločini u Vukovaru poistovjećuju s Ovčarom, no koliko je zapravo zločina počinjeno u gradu i okolnim selima?

Točan broj žrtava nemam, nisam uspjela doći do njega. No radeći na projektu “Ljudski gubici”, čiji je nositelj Documenta, utvrdili smo da je na području bivše vukovarske općine, od Klise kod Osijeka do Iloka, zločina bilo u gotovo svakom hrvatskom selu i mjestu: u Sotinu, Berku, Tovarniku, Petrovcima, Svinjarevcima, Bokšiću, Tompojevcima, Mikluševcima, Čakovcima, Lovasu, Iloku, Lipovači, Vukovaru… Popisali smo i žrtve iz srpskih sela, uglavnom su to bili vojnici ili stradali u granatiranju. Dobro smo surađivali s mještanima, a ponegdje su nam s podacima o žrtvama pomogli i načelnici općina. No u nekim selima nismo mogli doći do podataka, ljudi jednostavno nisu željeli razgovarati s nama. U Bogdanovcima smo primjerice prikupili podatke o 92 vojne i civilne žrtve, od toga 84 iz samog sela. Neke su poginule u listopadu 1991. pri prvom napadu na selo, druge 10. studenoga te godine, nakon pada sela. Osim toga, na središnjem seoskom platou strijeljani su civili, među njima i 94-godišnja Albanka, a ubijani su i na ulici. Puno civilnih žrtava stradalo je u podrumima, kamo su se ljudi sklanjali od napada. Tijela nekih žrtava nađena su u plitkim uličnim grobovima, a za neka se još ne zna gdje su. Do danas nema nijedne optužnice za zločin u Bogdanovcima.

Zločin na Ovčari procesuirao je Haški sud, ali i srpski sudovi. Koliko su hrvatske vlasti bile efikasne u kažnjavanju zločina u Vukovaru i okolici i kakve primjedbe imate na te postupke?

Županijski sud u Vukovaru vodio je kaznene postupke protiv većeg broja optuženika; neki su bili nazočni, a nekima se sudilo u odsutnosti. Vodili su se postupci za zločin u Berku, Sotinu, Mikluševcima, Čakovcima, na Sajmištu, Veleprometu… Neki su zločini bili dobro istraženi, a za neke je istraga bila manjkava, pa je i optužnica bila loša. Problem je i u tome što se za neka sela, primjerice Čakovce i Petrovce, vodio postupak za ratni zločin u kojem su optuženici proglašeni krivima i osuđeni za zlostavljanje i/ili protjerivanje nesrpskog stanovništva, no u tim je selima bilo ubojstava za koja do danas nitko nije odgovarao jer nisu bila predmet tih postupaka, a nove optužnice nisu podizane. Za ratne zločine sada su nadležna četiri županijska suda i četiri županijska državna odvjetništva, u Osijeku, Splitu, Rijeci i Zagrebu.

Odvedeni iz kuća i ubijeni

Očekujete li da će se i zločini nad srpskim civilima u Vukovaru 1991. naći pred hrvatskim pravosuđem? I pored materijala koji su došli iz Haga, brojnih iskaza svjedoka i zahtjeva ovdašnjih nevladinih organizacija, takvi su zločini primjerice izbačeni iz optužnice Tomislavu Merčepu?

O zločinima nad Srbima od proljeća i ljeta 1991. do početka borbi u Vukovaru javnost dosta zna, o tome smo govorili na više konferencija za medije. Prema informacijama koje imamo, rade se neke predistrage, a podnesene su i kaznene prijave. No nekog vidljivog pomaka nema, iako zasigurno postoje i osumnjičene osobe i materijalni dokazi o zločinima. Duboko vjerujem da će se kazneni postupci provesti, riječ je o zločinu koji ne može i ne smije biti neistražen. Republika Hrvatska je članica EU-a, pa ima i obaveze vezane uza standarde vladavine prava. Konkretnije, tokom rada na “Ljudskim gubicima” razgovarala sam s članovima udruženja Protiv zaborava, koji su mi dali podatke o žrtvama i kontakte s njihovim obiteljima. Razgovarala sam s onima koji su u Vukovaru, uzela podatke o vremenu i mjestu stradavanja, fotografirala mjesta pronalaska tijela i njihove grobove. Tijela nekih žrtava ubijenih u lipnju, srpnju i kolovozu 1991. nađena su u Dunavu, u dvorištu vrtića u Borovu Naselju, pokraj željezničke stanice u istom mjestu, a neka i u blizini Borovo Commercea. Neke su žrtve odvedene iz kuća i ubijene, neke su ubijene na kućnom pragu, neke zaustavljene ispred zgrade u kojoj su živjele i odvedene u nepoznatom smjeru, neke su nestale na putu između kuće i posla, a neke izvedene iz skloništa i ubijene. Bilo je među njima starijih osoba, žena, viđenijih i dobrostojećih građana Vukovara…