Paket zdravog života

U parlamentu će spavati, jesti i umivati se, najavio je zastupnicima Skupštine Srbije u svom pristupnom ekspozeu mandatar, danas premijer Srbije Aleksandar Vučić. U danima koji su uslijedili populizam je narastao, a reformi – osim rasprave o mirovinama koje će biti nedirnute do listopada, a potom tko zna, možda će i one biti smanjene, te o (neminovnom) sporazumu s MMF-om, najavljenom kao predostrožnost – još uvijek nema.

Parlamentarci bi u “skupštini parlamenta”, kako je to ovih dana nazvala jedna novopečena zastupnica vladajuće SNS-ove većine, morali odlučivati o cijelom nizu (pa i sistemskih) zakona, kako bi bio ostvaren cilj da se sve neophodno za nove radne pobjede završi do ljeta i sezone godišnjih odmora. No tek valja vidjeti što će od zastupničkih privilegija ostati na snazi: da li će, kao što je slučaj, zastupnici u Skupštini Srbije imati pravo na hrpu savjetnika koji su im, kako kažu, neophodni da bi raspravljali i odlučivali o novim zakonima (iako je jasno kao dan da je na snazi partijska disciplina i da se o svemu glasa po direktivama iz vrha stranaka i vrha vlasti), kao i na pravo na naknadu za odvojeni život, iznajmljivanje stanova u prijestolnici i razna druga prava.

Ovaj trenutak u političkom životu Srbije kaže pak da Vučićeva nova Vlada ništa novoga još nije ponudila: em je gotovo isti postav Vučićevog tima (s izuzetkom nekoliko političkih imena i nekoliko novih, označenih ekspertima), em se ne zna zašto je to formiranje nove Vlade trajalo toliko dugo (neki kažu da je ustvari posrijedi rekonstrukcija), em od svih najavljenih bolnih i teških mjera koje će ponajprije pogoditi neefikasne sisteme i neperspektivna poduzeća (koja su godinama u restrukturiranju) još nema ništa. Vlast i dalje ne zna koliko država ima imovine, a koliko zaposlenih u javnom sektoru; i dalje se barata brojkom od 700 do 800 tisuća ljudi, ali nema pouzdanih podataka koliko je sama vladajuća stranka zaposlila svojih pristaša (djece, rođaka, kumova…) uoči donošenja uredbe kojom se zabranjuje zapošljavanje u javnom sektoru, a koja je na snagu stupila 1. siječnja ove godine.

Uostalom, dovoljno je ilustrativna vijest koju je prije nekoliko tjedana prenijela većina srpskih medija: da se od početka ovogodišnje izborne kampanje do danas u Srpsku naprednu stranku učlanilo 60.000 ljudi, odnosno blizu tisuću dnevno, a otkako je SNS tako premoćno pobijedio na parlamentarnim izborima 2012. godine, članstvo im se učetverostručilo. Sada, kažu, broji više od 400 tisuća članova.

I za njih, kao i za ostale – a svaka je vlast zapošljavala “svoje” – vrijedi novo pravilo za izlazak iz krize. Za razliku od zastupnika u parlamentu, koji ima da spavaju, jedu i umivaju se u Skupštini, svi ostali ima da rade ne od devet, nego od 7.30 sati ujutro. Koliko je ta odluka donesena tek da se zasjeni prostota, govore mnoge izjave novih/starih nositelja vlasti. Tako Aleksandar Vulin, ministar rada i socijalnih pitanja, obrazlaže odluku: “Postoje stvari koje smo nekritički prihvatili iz velikog sveta. Jedna od njih je radno vreme od 9 do 5, znate u tim delovima sveta dan malo duže traje i klimatski uslovi su drugačiji. Geografija je drugačija. Ovo je radno vreme koje odgovara našem podneblju.” Tvrdeći da građani više neće morati uzimati slobodan dan kako bi završili neke administrativne obaveze i da će se državni službenici s vremenom navići na ranije ustajanje, Vulin dodaje: “Verujem da će nam baš to radno vreme do 15.30 omogućiti da provedemo malo više vremena sa svojom porodicom, da se vratimo onoj instituciji ručka kada vam majka skuva nešto, da se vratimo onom vremenu da imamo malo svetla, malo videla kada se vidimo jedni sa drugima.” I još kaže: “Nismo Grčka, pa da dajemo bonuse za dolazak na posao, ali sasvim sam siguran da ćemo radnu disciplinu dovesti do najvišeg mogućeg nivoa.”

Jest da je i nova ministrica uprave i lokalne samouprave i koordinatorica svih ministarstava u novoj Vladi Kori Udovički na prvoj sjednici zbog kašnjenja ukorena od premijera Vučića lično (rekao joj je: “Izvini što kasniš”), ali ministre i administraciju čekaju teška vremena, jer nema više limuzina i službenih šofera na koje mogu računati. Prema odluci Vlade, samo će izabrani iz državnog vrha imati pravo na službena vozila, kojih je prema istom izvoru oko 31 tisuće, što porezne obveznike košta oko 50 milijuna eura godišnje. To je, rekao je Vučić, “jedno od rešenja koje pokazuje pošten, korektan, ozbiljan i odgovoran odnos prema narodnom novcu”.

Pohvalno, reklo bi se na prvi pogled, ali nitko još nije javnosti objasnio što će se s tim vozilima dogoditi, jer njihovu prodaju nitko ne najavljuje. Hoće li biti parkirana na nepostojećim parkiralištima, tko će to platiti Parking servisu ili nekom drugom, tko će ih održavati iako se ne koriste? I sve to po uredbi, rastezljivoj kao što to uredbe i inače jesu.

Da se ništa u Srbiji, osim populizma, ne mijenja, ima bezbroj dokaza. Evo nekih: nije se smjelo objaviti da se premijer Vučić razveo i ponovno oženio, ali je objavljena vijest da je tri dana prije planiranog poroda njegova žena (ne kaže se koja) izgubila bebu – on je, usprkos ličnoj tragediji, prvi na poslu i posljednji s njega odlazi; predsjednik Tomislav Nikolić je prije oko mjesec dana na poklon dobio oko dva hektara zemlje u selu Bajčetini gdje već ima imanje, a Predsjedništvo nije odgovorilo od koga je poklon dobio, niti je država reagirala na propise da svi vredniji pokloni ne pripadaju izabranom predsjedniku, no državi.

I da, javnost je posredstvom “Večernjih novosti” saznala da već spomenuta ministrica i potpredsjednica Vlade Kori Udovički ne mora brinuti zbog najave premijera da će se raditi i dan i noć. “Ona je u dobroj kondiciji, jer već godinama svakog dana ide na trčanje. Tako je i otkako je postala deo ministarskog tima. Pre sednica vežba u beogradskim parkovima i šetalištima. Ovaj recept primenjuje i ministar finansija Lazar Krstić, koji u paketu zdravog života pored trčanja i teretane ima i specijalni režim ishrane. A, ako Vlada nastavi žustrim tempom, ovom dvojcu uskoro će se pridružiti i ostali članovi kabineta.”

Nisu još, ali pred Srbijom je svijetla populistička budućnost!