Kom demokracija, kom intervencija

Situacija u kojoj sirijska vlada i predsjednik Bašar al-Asad zagovaraju demokratske izbore, dok se tome na Zapadu žestoko protive, čini se pomalo apsurdnom. No upravo se to dogodilo kada je sirijski parlament najavio da će se predsjednički izbori održati 3. lipnja. Prošlog je ponedjeljka aktualni predsjednik objavio kako će se kandidirati na izborima, uvjeren da mu je pobjeda zajamčena: Asad je na vlasti od 2000., kada je naslijedio svog oca Hafeza, a dosad je u dva navrata potvrđivao svoju vlast referendumom. Treći, sedmogodišnji mandat trebao bi dobiti na predstojećim izborima, na kojima će prvi put imati i protukandidate.

Opozicija izbore naziva farsom i parodijom demokracije, a kritikama su se pridružili i SAD, UN i Arapska liga, iz koje poručuju kako održavanje izbora dok bukti građanski rat samo odmaže međunarodnim naporima za diplomatskim rješenjem krize. Nedavno prihvaćen izborni zakon potencijalnim kandidatima za predsjednika nalaže da žive u Siriji posljednjih deset godina, a ustav iz 2012. prvi put dopušta više kandidata, ali uz uvjet da svaki ima pismenu podršku najmanje 35 članova parlamenta. Ambasade u kojima bi se trebalo održati glasanje za birače izvan Sirije u mnogim su zemljama zatvorene, što milijunima izbjeglica onemogućuje izlazak na izbore. Legitimitet pobjednika, ako se izbori i održe, bit će krajnje upitan, a u prilog tome ide i to što izborni propisi mnogim Asadovim opozicionarima onemogućuju kandidaturu.

Gotovo polovica od oko 22 milijuna i 400 tisuća Sirijaca raseljena je u ovom ratu. UN navodi više od sto tisuća poginulih, a aktivisti kažu kako se ta brojka penje i na više od sto pedeset tisuća. Milijuni su prognani iz svojih domova, a onima koji i dalje žive u Siriji ne stiže dovoljno hrane i lijekova humanitarnih organizacija. Premda je Vijeće sigurnosti naredilo zaraćenim snagama da dopuste slobodan protok humanitarne pomoći, tu odluku ne poštuju ni vlada ni pobunjenici. Za međunarodnih pregovora u Ženevi u siječnju opozicija je zauzela maksimalistički pristup, pa je zahtijevala Asadov odlazak prije bilo kakvog dogovora; on je tada nudio izbore, koje su opozicija i njezini zapadni sponzori odbili zbog procjene da bi aktualni predsjednik pobijedio na bilo kakvim izborima i tako samo zacementirao svoju poziciju. Sada je članovima Sirijskog nacionalnog vijeća (SNC) onemogućena kandidatura zbog toga jer djeluju u egzilu. Nakon konferencije u Ženevi, nastavila se eskalacija nasilja, a Rusija i SAD deklarativno se zalažu za političko rješenje, ali nastavljaju sa slanjem vojne i druge podrške. Regularna sirijska vojska tako ulazi u osvojene gradove ruskim tenkovima, a pobunjenici ih gađaju američkim oružjem.

Asad najavljuje da će do kraja godine riješiti sukob u svoju korist, vojno i politički. U Homsu, centru revolucije i gradu kojim prolaze mnogi važni putevi, sirijska regularna vojska bilježi sve više uspjeha, a povećava se i broj predaja pobunjenika, kojima vlast jamči amnestiju. Vojska pod kontrolom drži i najveći dio grada Alepa, podijeljenog od početka sukoba. Najveći je sirijski grad dugo bio kontrolom pobunjenika, ali se čini da se situacija mijenja. Unatoč propagandi i najavama obiju strana da su pred konačnom pobjedom, konsenzus je međunarodne zajednice i analitičara da Asad napreduje na terenu i niže pobjede nad pobunjenicima. Britanski “Telegraph”, pozivajući se na neimenovanog zapadnog diplomata, kaže kako je režim odlučan u potpunosti povratiti Homs prije izbora, kako bi pokazao da ponovno ima kontrolu nad zemljom. Na područjima koja nisu pod Asadovom kontrolom, na sjeveru i istoku zemlje, traju žestoki sukobi islamističkih radikalnih grupa ISIL-a i Al-Nusre, koje se obje bore protiv Asada, ali i međusobno za prevlast na terenu. Te su terorističke grupe blisko povezane s Al-Kaidom, pa Zapad nije sklon poslati sofisticirano naoružanje u Siriju iz straha da ne završi u rukama terorista i bude upotrijebljeno protiv njega samoga. SAD se protivi slanju protuavionskog oružja koje zahtijevaju pobunjenici, ali je nedavno otvorena i južna fronta protiv Asada na kojoj, nadaju se saveznici, neće prevladati islamistički fundamentalisti, pa je onamo otpremljeno američko protutenkovsko oružje, prvi put od početka sukoba.

Barack Obama odbija bilo kakvu izravnu umiješanost američke vojske, ali je početkom ove godine, pod pritiskom svojih saveznika u regiji, najavio da će pojačati podršku pobunjenicima. No čini se da takva podrška neće biti dovoljna za svrgavanje Asada, pa je tako opozicija Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu predala 25 dokumenata s navodnim dokazima da je sirijski režim upotrijebio kemijsko oružje, što je Obama nazvao crvenom linijom. Upravo je uništenje sirijskoga kemijskog oružja, prema ruskom mirovnom planu i dok se američka ratna mornarica grupirala u Mediteranu, spriječilo intervenciju i rušenje Asada. Dosad je, prema UN-ovoj organizaciji za prohibiciju kemijskog oružja, uništeno više od 90 posto sirijskog arsenala, koji bi uskoro trebao biti i potpuno uništen. Mnogim Asadovim protivnicima, u zemlji i izvan nje, vanjska se intervencija čini kao jedino što bi ga moglo spriječiti da kao pobjednik izađe iz sukoba. Jedino što bi one koji bi mogli intervenirati navelo na takav čin upotreba je kemijskog oružja.

Pregovori u Ženevi su propali, a drugo rješenje međunarodna zajednica ne nudi. Fokus SAD-a i posebice Rusije je na Ukrajini, a Sirija pomalo pada u drugi plan. Takvu situaciju Zapad za sada ne može iskoristiti i okrenuti prilike na najvećem bliskoistočnom žarištu u svoju korist. Promjena režima u Siriji cilj je SAD-a od početka rata, ali sada jednostavno ne znaju koga bi podržali. S pravom strahuju kako bi rušenje Asada na vlast dovelo Al-Kaidu, a Siriju pretvorilo u sjedište radikalnih, antizapadnih islamista. Američka javnost zasitila se uloge svjetskog policajca, iz Iraka i Afganistana traže izlaznu strategiju, a sretni su što do intervencije u Siriji nije došlo. S druge strane, popularnost Vladimira Putina raste što se više miješa u međunarodne političke odnose. Ukrajina je trenutačno prvo žarište svijeta, a međunarodna zajednica ne samo da nije riješila sirijsku krizu nego je, u doslovnom smislu, suprotstavljenim snagama dopremila municiju za nastavak devastirajućega građanskog rata.