Meritas: Umara nas površnost

Meri Jaman i Anita Valo predstavile su se domaćoj publici 1996., kada su se iz Njemačke, u kojoj su odrasle, preselile u Hrvatsku kako bi započele glazbenu karijeru. Danas su izuzetno cijenjene glazbenice, koje su nedavno objavile novi, peti album, nazvan “Meritas – gle!”

Zašto ste čekale punih sedam godina da biste snimile novi album?

Meri: “Meritas – gle!” počele smo predstavljati 2011. s pjesmom “Budi blizu”, a uslijedile su “Ples”, “Još jednom”, “Umjesto isprike” i, naposljetku, “S tobom tišina”; kao da je sam album nametnuo vrijeme i tempo nastajanja, a mi smo se tome prepustile. Pjesme su dobile lijep prostor kroz ove tri godine i takav put nam se učinio prirodnim, posebno zato što se i inače ne volimo ograničavati. Snimale smo u Splitu i Zagrebu, posjetile more i uživale u suncu, pa dočekale kišu i snijeg.

Svi naši suradnici

Osim Dejana Oreškovića, s kojim ste i dosad surađivale, album ste snimile i s Draganom Lukićem, Pavlom Miholjevićem i Jurom Ferinom. Zašto toliko producenata?

Anita: Ostvarile smo suradnje o kojima smo već prije razmišljale. Dejan je dio ovog benda, zajedno smo glazbeno odrasli i sazrijevali kroz Meritas. Mislim da su nam nova iskustva dobrodošla, jer smo dobili priliku sebe i svoju glazbu doživjeti očima novih suradnika. Ovoga sam puta puno više uronila u aranžmane i tako čvrsto zadala smjer i temeljne ideje koje su odredile pjesme po zvuku. Zahvaljujući svim tim talentiranim glazbenicima, koji jedan dio sebe ostavljaju na nečemu što si započeo i pokrenuo, uživamo u procesu nadogradnje onoga što smo začele. Snimanje u Splitu bilo je posebno po tome što si okružen suncem i morem; nevjerojatno je koliko okolina utječe na ono što poželiš čuti na snimci. Raditi s Jurom i Pavlom zaista je bila nadogradnja svega što je napravljeno do tog trenutka – bilo je intenzivno, opušteno i ozbiljno… nekako sve u jednom. Sve u svemu, odlično vrijeme provedeno u studiju.

Prvi album “Skači, pleši, viči” objavile ste još 1997. godine. Jeste li se umorile ili još uvijek skačete, vičete i plešete?

Meri: Uvijek smo se smatrale povlaštenima što se možemo izraziti kroz glazbu i raditi ono što volimo. Svaki naš album odraz je vremena u kojem je stvaran i sada uživamo u zrelosti, u albumu koji se na neki način nadovezuje na dosadašnje, a ostaje zanimljiv, intenzivan i pun izazova. Umor osjećamo samo u temama koje nas okružuju, površnosti i nedovoljnoj društvenoj odgovornosti.

Možete li živjeti od svoje glazbe?

Anita: Autorice smo svojih pjesama i lijepo je da je kod nas taj dio reguliran putem ZAMP-a. Lani smo objavile dječji album “Mjesto za mene”, na kojem potpisujemo glazbu i produkciju, a radile smo ga zajedno s Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem. Potpisujemo glazbu na albumu Jelene Radan “Voyage”, što nam je bilo veliko zadovoljstvo raditi. Napravila sam glazbu za predstavu “Ovdje u gradu” koja se izvodi u Dječjem kazalištu u Osijeku. Jako nam je drago što smo dobile priliku raditi na tako zanimljivim projektima.

Na posljednjem albumu Jelene Radan bile ste poprilično angažirane, no ona nije sudjelovala u stvaranju vašeg novog albuma?

Anita: Meritas je zaokružena priča koja funkcionira kao jedan mali svijet za sebe. Sa Jelenom smo se upoznale prije 13 godina, kada nas je kontaktirala u želji da napravimo pjesmu za nju. Autorska suradnja proširila se u vokalnu na zajedničkom koncertnom tribute programu “When Tomorrow Comes” s kojim već nekoliko godina nastupamo. Čini mi se da smo ono najbolje što smo međusobno upoznale spojile na njezinom albumu “Voyage”, na kojem potpisujemo glazbu za 13 pjesama i koji smatram vrhuncem dosadašnje suradnje.

Otvorene za sve mogućnosti

Dok ste snimale novi album, na sceni se pojavio velik broj kantautorica i kantautora koji se približavaju vašem glazbenom izrazu. Koliko ste svojom muzikom utjecale na njih?

Anita: Bit će nam drago ako smo nekome bile poticaj ili inspiracija za neki dio puta, jer ima zanimljivih glazbenika. Lijepo je gledati i slušati ljude koji vole glazbu.

Pjesmu “Još jednom” skladale ste za igrani film Igora Mirkovića “Noćni brodovi”. Jeste li zadovoljne ostvarenom suradnjom – uspjehom pjesme, ali i filma?

Meri: Pjesma “Još jednom” nastala je kada je Anitin otac izrazio želju da napravimo jednu “starinsku” pjesmu, a volio je Ivu Robića. Kada je pjesma bila gotova, držao nas je osjećaj da traži još neko svoje utočište. Jednoga sam jutra na TV-u gledala Igora Mirkovića kako govori o filmu o 70-godišnjim tinejdžerima (igraju ih Ana Karić i Radko Polič), o posljednjoj ljubavi, i u tom opisu prepoznala našu pjesmu “Još jednom”. Kontaktirale smo Igora kojeg dotad nismo poznavale, pustile mu pjesmu i to je bilo to. Jako volim i njezinu novu verziju, koja se sada našla na albumu; na njoj je Petra Hrnjak Skroza odsvirala izuzetnu violinu, a Marija Kačić čelo. Obje su iz splitskog HNK-a.

Kako zamišljate uspjeh novog albuma?

Anita: Reakcije koje dopiru do nas zaista su vrijedne. Medijski dio, na kojem radi Menart, nekako lijepo ide, angažirani su i osjećamo da daju sve od sebe, pa i ovdje koristimo priliku da im na tome zahvalimo. Važno nam je album predstaviti i na koncertima, u kojima doista uživamo, oni su najprirodniji način predstavljanja onoga što stvaramo. Volimo biti na pozornici s našim glazbenicima, bendom koji već dugo čine Tin Ostreš, Zdeslav Klarić, Ivan Božanić i Mario Rašić. Nastojat ćemo posjetiti što više gradova i mjesta, pa se nadamo da se vidimo i na jednom od naših koncerata.

Iako imate odličan status u Hrvatskoj, doima se da vas regija još nije upoznala. Hoće li se s novim albumom to promijeniti ili ostajete vjerni domaćoj publici?

Meri: U regiju nismo ozbiljno zakoračile, sve su to stvari na kojima treba predano raditi. Možda je najlakše reći da smo otvorene za sve mogućnosti, album je tu i cilj nam je otvoriti i nova vrata. Kroz neke suradnje i susrete u posljednje vrijeme glavom nam se mota neka višejezičnost, univerzalnost engleskog jezika. Izazov nam je promišljati da naša glazba nema granica, tu ponajprije mislimo na jezičnu barijeru. Zato je suradnja na Jeleninom posljednjem albumu – koji je i na francuskom, engleskom i portugalskom – još jedna nadogradnja putem koje smo imale priliku doživjeti svoju glazbu. Pjesma “Odjednom ti” objavljena je na poljskom, kao “Podejrzani zakochani”, gdje je najavljivala istoimeni kino-film. Marljivo snimamo pjesme na engleskom… i ta nova vrata sigurno su tamo negdje.