Bliskoistočno bure baruta

Irak je ponovno pod udarom terorizma. Jedan od najvećih iračkih gradova, Mosul, pao je 10. lipnja praktički bez borbe. Iračka vojska, čiji je budžet veći od proračuna za obrazovanje, zdravstvo i okoliš zajedno, povukla se bez otpora. Stotine terorista zauzelo je grad, a deseci tisuća pripadnika regularne iračke vojske – koju obučava, financira i naoružava SAD – odbacili su uniforme i povukli se iz Mosula. Teroristi su u lipanjskoj ofenzivi pod kontrolu stavili i najveću iračku rafineriju nafte u Baidžiju, za koju tvrde da je i dalje kontroliraju, premda vojska to opovrgava.

Udare provodi više vjerskih fundamentalističkih i terorističkih grupa, a kao vodeća se isprofilirala Islamska država Iraka i al-Šama, zloglasni ISIS. Posljednja riječ imena te grupe označava Siriju ili veliku Siriju. Šamom se naziva i sirijska prijestolnica Damask, a koristi se i kao drugi naziv povijesne regije Levanta, pa pojedini mediji i analitičari grupu nazivaju ISIL. Militantna je to sunitska grupa čiji je cilj osnivanje kalifata s rigoroznim vjerskim zakonima koji bi se prostirao od istočne Sirije do zapadnog Iraka. ISIS je pod drugim imenom nastao 2003., u jeku američke intervencije u Iraku, kao podružnica Al-Kaide. Iz Iraka su potisnuti 2008., nakon čega su se regrupirali i rebrendirali, pa pod imenom ISIS preselili svoje djelovanje u Siriju, gdje su iskoristili građanski rat za svoje aktivnosti, boreći se na strani pobunjenika protiv sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, ali i dolazeći u sukob s Al-Kaidom i njenom podružnicom Al-Nusrom, koja se također borila protiv Asada.

ISIS je nedavno zauzeo granični prijelaz između Iraka i Sirije blizu grada Kaima, te tako povezao zauzeti teritorij i omogućio nesmetan prolaz ljudstva i teškog naoružanja preko granice. Osim Mosula i Faludže, koja je na sat vremena vožnje od Bagdada i koju ISIS kontrolira još od siječnja, pao je i Tikrit, rodni grad Sadama Huseina. Teroristi su zauzeli i niz gradova u većinski sunitskoj pokrajini Anbaru na zapadu Iraka, kao i dva ključna zapadna granična prijelaza prema Jordanu. Neizvjesno je hoće li i kada ISIS krenuti u napad na iračku prijestolnicu, ali čini se da joj se opasno približava…

A upravo je u Bagdadu u subotu, istodobno s ISIS-ovom ofenzivom, održan miting šijitskih naoružanih postrojbi, koje je u pomoć iračkom premijeru Nuriju al-Malikiju poslao Iran. Britanski “Telegraph” izvještava kako je otprilike 50 tisuća ljudi promarširalo gradom noseći poruke “Ne terorizmu”, ali i “Ne Americi”. Podršku iračkim vlastima dao je i Asad, koji je posljednjih dana intenzivirao zračne udare na ISIS-ove snage u Siriji. Kompleksni plemenski, vjerski i sektaški sukobi Bliskog istoka tako su na istu stranu stavili Teheran i Washington, na što je upozorio i umirovljeni američki general, bivši vrhovni zapovjednik koalicije u Iračkom ratu David Petraeus. On je rekao kako bi SAD trebao pomoći Iraku zračnim udarima, ali ne i “djelovati kao zračne snage šijitskih militanata”. No takav će se razvoj događaja teško izbjeći, odluči li se Washington za zračne udare. Suradnja s paravojnim formacijama pod kontrolom Teherana čini se gotovo neminovnom, s obzirom na to da one trenutačno na terenu čine puno snažniju prepreku ISIS-u od rastrojene iračke vojske. Američki državni tajnik John Kerry, koji je u ponedjeljak stigao u Bagdad, kazao je kako ništa ne bi isključio kada je riječ o suradnji s Iranom oko novonastale situacije, ali je ubrzo uslijedila reakcija iz Bijele kuće kojom je saopćeno kako SAD neće poduzimati nikakve zajedničke akcije s Iranom. Slične ograde stižu i iz Teherana.

Američki predsjednik Barack Obama obznanio je kako će u Irak poslati do 300 vojnih savjetnika koji će iračke trupe obučavati za borbu protiv rastuće terorističke ofenzive. “Američke snage neće se vraćati u borbu u Iraku”, decidirano je rekao, no dodao je kako je SAD “spreman ići s ciljanom i preciznom vojnom akcijom, ako okolnosti to budu tražile”. A to je već zatražio irački premijer Maliki, kao i američki republikanci, koji od Obame traže da autorizira zračne udare. Obama je dao do znanja i da nekadašnjeg saveznika Malikija sada vidi kao dio problema te da bi u Iraku trebalo oformiti vladu nacionalnog jedinstva.

Osim vojno, Washington bi mogao djelovati i pritiskom na svoje saveznike u regiji – Katar, Kuvajt i ponajviše Saudijsku Arabiju – koji financiraju i naoružavaju ISIS i druge sunitske terorističke grupe. Zapisi WikiLeaksa otkrili su još 2010. da je saudijski kralj Abdulah Washingtonu savjetovao kako “zmiji treba odsjeći glavu”, misleći na eventualnu vojnu intervenciju u Iranu. Intervencija se nije dogodila, a SAD je u međuvremenu pokrenuo pregovore s Iranom oko nuklearnog programa, pa je Saudijska Arabija odlučila stvari u regiji uzeti u svoje ruke. Šijitsko-sunitski sukob je, uz onaj arapsko-izraelski, najtvrdokorniji na Bliskom istoku. Rijad je podržavao sunitske fundamentalističke grupe protiv šijitskih vlasti u Siriji, a sada isto radi Iraku. Sukob za prevlast u regiji ne vodi se direktno između Saudijske Arabije i Irana i njihovih oružanih snaga, nego sektaške paravojne formacije djeluju kao svojevrsne proxy vojske.

Opravdano je zapitati se hoće li Irak preživjeti u ovakvom obliku. ISIS je iskoristio nezadovoljstvo sunitske manjine s državnim strukturama i Malikijevom vladom. Irački je premijer godinama rušio vojne sustave i strukture zapovjedništva te dekretom na položaje imenovao svoje ljude, a sada se više ne može pouzdati u tu vojsku. Paravojne šijitske formacije danas su učinkovitije u obrani gradova i stanovništva, ali već sutra mogu predstavljati dio problema: kada i ako poraze ISIS, mogla bi uslijediti odmazda prema sunitskim civilima. Bijela kuća podržavala je Asadovu oporbu i, sudeći prema izvještajima njemačkog “Spiegela” i britanskog “Guardiana”, organizirala trening-kampove za obuku pobunjenika. Čini se kako su se oni oteli kontroli, pa sada, kada su dobrim dijelom potisnuti iz Sirije, opasno prijete Iraku.

Nakon Zaljevskog i Iračkog rata, postoji bojazan da je Irak na pragu trećeg rata u posljednjih dvadesetak godina, ovaj put sektaškog i uz aktivnu uključenost bliskoistočnih sila. Za Irak i regiju bilo bi puno bolje kada bi međunarodna zajednica, ali i irački suniti, taj sukob shvatili kao borbu države protiv terorizma, a ne novi šijitsko-sunitski sukob.