Centarforovi biseri

Intervju s Čačićem, Nova TV

Pod sasvim opravdanom egidom “ekskluzivno” Petar Pereža i Romina Knežić napravili su prvi povratnički intervju s Radimirom Čačićem. I napravili su dobar posao. Postavili su mu ravno 20 pitanja i pritom, čini se, nisu propustili nijedno važno. Ozbiljno, bez popusta ali pristojno, Čačić je dobio priliku pokazati imamo li danas posla s drugim čovjekom ili se iz zatvora vratio stari, dobro poznati lik – a to će za njega osobno biti pitanje svih pitanja.

“Čoek čoeka ne mere poznati dok s njim ne izjede onoliko soli koliko u zubima može odići”, kaže poslovica. Čačić je ostavio dobar prvi dojam – lišen poslovične oholosti, ozbiljan, zamišljen, nije ulijetao u nepromišljene izjave i nije se doimao kao Zorro osvetnik, čak ni kao buldožer. Nije djelovao čačićevski, više josipovićevski. I dalje je to ista energija, ambicija, volja, no za ozbiljniju ocjenu treba sačekati nastavak ove političke rekonkviste. U odnosu na “rat ruža”, crvene i crne, čini se da je zauzeo titovsku ekvidistancu. Do daljnjega će biti u miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji i s Milanovićem i s Karamarkom, pa se može zamisliti saveznikom oba tabora. Jedino ga je, čini se, nemoguće vidjeti u paktu s Mirelom Holy (i dalje se ljuto kaje jer je stao projekt Ombla) i, dakako, Vesnom Pusić s nekolicinom njenih pristaša, koji su ga, kako smatra, iznevjerili.

Sve u svemu, Čačić koji je izašao iz zatvora domilje se bolje od onoga koji je u nj ušao, a hoće li ga sada prošlost opterećivati više no što je onda budućnost, reći će birači, u čijim je rukama sva njegova buduća moć i sav njegov legitimitet, jer ni reformisti ni HNS bez pametne koalicije i precizne političke mehanike neće lako u Sabor.

Dnevnik, HTV 

Najavljujući prilog o pokretanju Uskokove istrage protiv gradonačelnice Knina Josipe Rimac, voditelj Dnevnika Stipe Alfier kaže kako “iz HDZ-a poručuju da ne žele sudjelovati u igrokazu Rajka Ostojića“. Ispada da bivši ministar narodnog zdravlja smješta robiju kninskoj gradonačelnici, koju terete da je mimo zakona uzela nekoliko stotina kvadrata stana više no što je smjela. Lapsus. Rajkov je igrokaz završio – na sceni je od svih onih silnih Ostojića ostao samo Ranko. Bacite li u udarnu emisiju HRT-a ribarsku mrežu za slične greške, pa čekate slučajni ulov, šanse za bogatu lovinu su velike. Izvještavajući s odlaska Janeza Janše u zatvor, Zoltan Kabok kaže kako su teme sastanka Alenke Bratušek i Zorana Milanovića “vrlo iste” kao i lani. Vrlo iste? Jesu li mogle biti manje iste ili istije? Pridjev “isti” nema komparativa i superlativa. U prilogu o Ukrajini, HTV potom pogrešno potpisuje vlastitu novinarku, pa Zdenka Kardum postaje Zdenka Kardun.

Nisu to velike greške, naprotiv, no zanimljivo je da Nova TV ima znatno manje lapsusa u najavama, krivih potpisa i sl. A bilo bi – s obzirom na 3.400 HRT-ovih zaposlenika naspram par stotina Novinih – razumljivije da je obrnuto.

RTL

Janez Janša ulazi u zatvor, vidimo transparente “Janša = Mandela” i “Dosta je aparthejda”. Činjenica da se ulazak jednog pravomoćno osuđenog mitologa u zatvor doživljava kao aparthejd nije pohvalna za zdrav razum i političku kulturu naših sjevernih susjeda. Kakvi su Slovenci crnci, takav je Janša Mandela. Postoji mogućnost, doznajemo iz reportaže, da će se Janša iz zatvora moći kandidirati u parlament. To je ničeansko prevrednovanje svih vrijednosti, susvita. U normalna vremena ljudi su iz zatvora odlazili na vlast. S dolaskom demokracije, s vlasti su počeli odlaziti u zatvor. Ostvari li se u Sloveniji presedan zatvorske kandidature, sve će postati jedno te isto a ne kao nekoć, da se poigramo zoltankabokovskim forama, jedno te različito. Uostalom, sisačka županica već vodi poslove iz Remetinca, Glavaš već godinama iz zatvora susjedne države vodi jednu županiju, pa što Janša ne bi vodio državu.

Nogomet, HTV 2

Genijalnom Lucianu Secchiju, alias Maxu Bunkeru, trebali bi mjeseci da u svom čuvenom stripu, “Alanu Fordu”, smisli fore koje Goran Vlaović ispuca u toku jedne jedine utakmice! “Teren je vrlo loš”, kaže Drago Ćosić. “Teren je loš, ali su uvjeti za igru dobri”, domeće učeno Vlaović, pa nastavlja: “Ni jednima ni drugima (ni Švicarcima ni Francuzima) ne odgovara da izgube utakmicu.” Bravo, centarfore, glava ti se nadavala golova, ali se nad knjigom sigurno nije ubila. “Švicarci će raditi defanzivni blok ispred svoje obrane”, kaže Vlaović, pa procjenjuje kako će Benzema biti “u središnjici napada”. U kakvoj crnoj središnjici? U središnjici je bio njegov legendarni izbornik, Ćiro, ali napad nema središnjicu i ogranke, već centar ili sredinu i krila.

Na Facebooku je oformljena cijela jedna grupa koja prati Vlaovićeve gluposti. Grupa se zove “Vlaoviću, ne seri”. Na njoj je dosta centarforovih bisera: “Igrači su umorni nakon utakmice”; “Večeras je vrlo bitno da imamo posjed lopte”; “Ne treba čuvati Messija nego prostor u koji on može ući…” Nakon, kako je jedan diskutant lijepo rekao, “Štimčeve torture sukomentiranja”, dobili smo novog đenija. Prema njemu se čak i Štimac čini kao čovjek koji je izmislio komentiranje. Postavlja se samo jedno pitanje: tko je odobrio slanje tih likova u Brazil i je li ikada čuo njihove opservacije, s kojima ne bi došli ni do Turbeta, a kamoli do Sao Paula? “Ako to nije prekršaj, onda je faul”, rekao bi legendarni Božo Sušec, koji se ovdje vucara po nekim opskurnim reklamama za klađenje umjesto da su ga digli iz penzije i poslali u Brazil, uz ispriku zbog preranog umirovljenja. On je, brate, za sve ove pacere bio i ostao doktor Sokrates.

RTL danas

Ljudi se često brane šutnjom, ali predkampanja za predsjedničke izbore pokazala nam je da je moguće i napadati šutnjom. I to efikasno. Kolindu Grabar Kitarović i Ivu Josipovića gledatelji su prvi put mogli usporediti u prilogu Nataše Božić koja je, izvještavajući sa 25-godišnjice HDZ-ove barake, dala “ton” kandidatima i Tomislavu Karamarku. Kolinda je bila vrlo šik, u violet kompletiću, ali je govorila s primjetno američkim naglaskom. To bi joj mogla biti omanja otegotna okolnost. Izjavila je kako ju je na ulazak u politiku motivirala gomila ljudi koji kopaju po kontejnerima. Ta bi joj izjava mogla biti veća otegotna okolnost – ovdje se nitko nije najeo bunike pa da kontejnere pripisuje SDP-u. Za te je prehrambene objekte franšizu podijelila njena stranka.

Josipović je dao vrlo blagonaklonu izjavu, čestitajući Kolindi na kandidaturi, uz tvrdnju kako će moći međusobno sučeliti mišljenja još masu puta. To je korektna, hrabra izjava – sučeljavanja su norma ispod koje ne bi trebalo ići ni na predsjedničkim ni na parlamentarnim izborima. U Hrvatskoj je dosad bilo dosta primjera preuzimanja vlasti iz zasjede: kandidati su šutjeli, bježali od novinara, krili nečistu savjest i molili boga da ih biračko tijelo izglasa – ne izabere. Ta je politika kupovine mačka u vreći dobar dio razloga ove propasti, ovog potopa.

Kolinda će, inače, do jeseni inzistirati na silenzio stampa. Napadat će šutnjom, odvjetnički rečeno. Ta odluka politički nije glupa. Golem broj glasova koji joj zasad inkliniraju nisu glasovi za nju, već glasovi prosvjeda protiv svih koje gledamo. Ton bi ih mogao uvećati, ali mora to ipak biti smisleniji, realniji ton od onoga koji smo čuli iz Dubrovnika.