Ozbiljna ludorija
Ishmael Reed: Mumbo Jumbo (Scribner Paperback Fiction, prvo izdanje 1972)
Dijelom vizija, dijelom satira, dijelom farsa… Potpuno originalan, potpuno nečastivi križanac književne majstorije i vračarije – piše na koricama romana “Mumbo Jumbo” Ishmaela Reeda.
Dvadesete su godine XX. stoljeća, Amerikom se širi glazbena i plesna epidemija. Ritam dolazi odasvuda, klinci se tresu i bacaju kao da imaju epilepsiju, i nitko nije imun. Oni upućeni znaju o čemu se radi: ovo je virus Jes Grewa. Jes Grew je ragtime, Jes Grew je blues, Jes Grew je jazz… Jes Grew je magija koja pokreće “harlemsku renesansu”, historijsko “crnačko buđenje” dvadesetih.
Tajna nomenklatura dominantne bijelo-evropske kulture je izvan sebe. U zaustavljanju epidemije angažiraju se sve raspoložive rezerve. Posljednja linija obrane je tajno društvo Atonistički put. Njegovo militarističko krilo je Wallflower red. Atonisti sklapaju pakt s Teutonskim vitezovima kako bi zaustavili širenje Jes Grewa, koji se usmjerio prema New Yorku, određenije Harlemu. Pokreće se magazin koji će pod egidom novih strujanja pokušati preusmjeriti kulturne tokove. No glavni cilj urotnika je pronalazak, promocija i instaliranje “govorećeg androida”, lažnog glasnogovornika koji će crnačko stanovništvo odvojiti od Jes Grewa, a bijelce učiniti imunima na njegov virus.
Wallflower red već milenijima kontrolira kulturno-historijske tokove i uspješno suzbija proboje neevropskih kultura. Egzekucije crnačkih kulturnih heroja uvijek se iznova događaju: neposredno pred širenje Jes Grewa, godine 1914., Scott Joplin je hospitaliziran na Wards Islandu nakon što je objavio da će ragtime “hipnotizirati ovu naciju”. Tamo je podvrgnut šok-terapiji kako bi oslabile njegove moći. No na putu Wallflower reda i Teutonskih vitezova stoje i neke moćne voodoo sile, vračevi sposobni “još jednom potopiti Titanic”…
Uglavnom, “vračarije” se nisu našle na koricama knjige Ishmaela Reeda tek kao uobičajena metafora literarne opojnosti i potentnosti. “Mumbo Jumbo” je izazov dominantnoj američkoj kulturnoj politici koja je crnačku kulturu, uopće manjinske kulture, uvijek smatrala primitivnima i opasnima. Udar na same njene oligarhijske i monopolističke temelje. Afroamerički pjesnik (1938.), kantautor i romanopisac, taj izazov daje kroz misticističku mješavinu glazbeno-plesnog virusa i predmonoteističkih okultističkih praksi. Reed je često naglašavao duboke kulturne podjele američkog društva. Općenito, za njega je afrička voodoo estetika multikulturalna i posjeduje sposobnost apsorbiranja, dok je evropska “stvar” monoteistička i bez sposobnosti apsorbiranja; “drugim riječima, ako niste na evropskoj strani, možemo s vama raditi što god hoćemo”. U tom smislu, “Mumbo Jumbo” je naizgled možda drečava i kreštava ludorija i najčešće “neozbiljan” roman koji sa svojim teorijama zavjere s lakoćom poteže sve do drevnog Egipta, Mojsija i Isusa, vraćajući se potom preko haićanskog voodooa u Ameriku, no njegova politička i kulturna agenda je vrlo ozbiljna.
Ishmael Reed je “Mumbo Jumbo” završio u zimu 1971. Amerika je tada bila pod udarom novog Jes Grewa: funka Jamesa Browna, Slya Stonea i Funkadelica. Reed tada to nije znao, ali i ta će epidemija, kao i ona dvadesetih, zamrijeti. Zašto? Odgovor se može potražiti i u Reedovom romanu i njegovim interpretacijama kulturnih tokova. Je li Jes Grew funka zaustavljen zbog djelovanja takozvanog Atonističkog puta, Wallflower reda i Templarskih vitezova? Ili zbog “govorećeg androida”?
Na atoniste i templare teško je uprijeti prstom, no s govorećim androidima je lakše. Zapravo, Michael Jackson sa svojim glazbenim i kulturnim utjecajem na crnačku glazbu i svojim usporednim, postepenim izbjeljivanjem kao da je iskočio ravno iz teorija zavjera Reedova romana. Iza Reedovih paranoja kriju se izgleda i neke dublje istine.