Toni Starešinić: Šibenska bajka se nastavlja

Toni Starešinić svira čak u tri grupe: jazz grupi Chui, neo-soul grupi Mangroove i elektro plesnom bendu Tobogan. I dok je Tobogan svojevrsna zabava za članove grupe, Mangroove osvaja vrhove domaćih top-ljestvica, a Chui prima komplimente i kada ih najmanje očekuje. Početkom lipnja našli su se u centru pažnje zbog nesvakidašnje izvedbe hrvatske himne na svečanom otvorenju revitalizirane Tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku.

“To je bila jedna neobična, ali jako lijepa izvedba hrvatske himne. Neki bi možda pomislili da bi protiv onih koji su je izveli trebalo napisati kaznenu prijavu. Međutim, to je samo jedan od načina da se izrazi ljubav prema domovini”, riječi su kojima je predsjednik Ivo Josipović stao na vašu stranu. Pa kako ste to odsvirali “Lijepu našu” da je i predsjednik osjetio potrebu komentirati vašu izvedbu?

Odsvirali smo je na svoj način, kako i inače sviramo svoju glazbu. Malo eksperimentale i psihodelije i puno dobrog groovea uz jazz improvizacije. Gledano iz konteksta naše glazbe, dosta prvoloptaški aranžman bez previše filozofiranja. Naravno, gledano iz konteksta izvođenja himne na takvom događaju i uz konzervativno okruženje, to je ispalo neočekivano i kontroverzno. Istina je da nismo uopće razmišljali o reakcijama, jer je organizator od nas naručio himnu u našem aranžmanu i u našem glazbenom stilu, a pošto je bio dobro upoznat s tim kako sviramo, nije nam ništa drugo padalo na pamet nego da budemo svoji. Hvala predsjedniku što je to prepoznao i u startu u pozitivnom smjeru okrenuo šibensku bajku, koja je započela prije nekoliko godina festivalom Terraneo, nastavila se osnivanjem kluba Azimut, a pečat je dobila novom pozornicom na Svetom Mihovilu. S obzirom na cijeli kontekst, jasno nam je zašto su htjeli takvu verziju himne. Ipak na takvom mjestu u budućnosti nisu planirani koncerti Thompsona i Severine. Ali možda ipak jedan Thompson zasvira na toj pozornici, naime onaj iz The Rootsa – Ahmir Questlove Thompson, koji je već svirao na Terraneu. Ha!

Prodaja CD-a dotaknula je dno 

Kako je publika reagirala? Je li bilo negodovanja tijekom izvedbe?

Dobar dio ljudi je sjeo usred izvođenja jer su mislili da je himna završila i da smo krenuli na neku novu stvar. Kasnije su skužili da su se zeznuli. Na kraju je završilo euforično i mnogi su nam oduševljeno čestitali.

Grupa Chui je sa svojim drugim albumom “The Second Arrival” dospjela u sam vrh popularnosti kada je riječ o jazzu u Hrvatskoj. Čak ste neko vrijeme imali i najprodavaniji album u zemlji. Je li vas iznenadila takva popularnost?

Svakako. Prvi je album već postavio stvari na jedan nivo, što nas je totalno iznenadilo, a drugi je to još podebljao. U jednom periodu oba su albuma bila na top-listi deset najprodavanijih domaćih albuma. Klape, Severina, Thompson, Škoro i Chui s oba albuma. Naravno, to više govori o tome da je prodaja CD-a dotaknula samo dno, tako da vjerojatno s pedesetak prodanih CD-a već ulazite u vrhove top-lista. Činjenica je da ovakve glazbe fali u Hrvatskoj i da postoji određena publika čiji dobar dio vjerojatno nije ni svjestan toga da su potencijalne žrtve, što shvate tek kada nas čuju, najčešće uživo.

Chui ne izvodi klasičan jazz, već fuziju jazza i funka, nerijetko uz downtempo ritmove i lounge jazz. S obzirom na to da u Hrvatskoj danas nema bendova koji stvaraju i izvode sličnu muziku, krije li se možda u tome dobitna kombinacija?

Ako postoji ikakva dobitna kombinacija, onda mislim da je to jednostavnost. Stvari su u našoj glazbi puno jednostavnije nego što se čine i mislim da su se zato CD-i uvukli ljudima, hajmo ih zvati žrtvama, pod kožu. Na live svirkama na tu se jednostavnost oslanja ogromna količina energije i spontane kreativnosti, i to je onda the dobitna kombinacija.

Sve se stigne

Paralelno svirate i u grupama Mangroove i Tobogan. Kako uspijevate spojiti tri benda i tri glazbena stila?

Vremena ima, pa se sve stigne, nije da imamo turneje po mjesec dana… A nije ni da radimo previše probi, jedino kada su studijske aktivnosti. Sva tri benda izvode tri različita glazbena stila, koji ipak imaju neke poveznice, pa se u svakom osjećam prirodno. A i drugačiji su skladateljski pristupi u svakom bendu. Variraju od vrlo aranžiranih pjesama do otvorenih jam tema.

Vratimo se grupi Chui. “The Second Arrival” dobio je sjajne kritike. Hoćete li se stoga držati provjerenog puta ili ćete nastaviti s eksperimentiranjem?

Sigurno nećemo nastaviti provjerenim putem, ako takav uopće postoji. Novi album, koji je trenutno u fazi maštanja, bit će drugačiji od prva dva: poanta je da budemo kreativni i da svaki novi album donese nešto novo.

Postoje li kakvi planovi za izlazak na inozemno tržište ili barem u regiju?

Postoje, ali to je jako teško bez menadžera, a do njega je pak jako teško doći. Probali smo vrbovati neke likove koji su se tu našli sa stranim bendovima što su ih doveli, ali ćorak. Vani jednostavno ima hrpa odličnih bendova u skoro svakom žanru i zašto bi recimo neki Talijan uzeo bend iz Hrvatske kada doma ima desetak takvih, pa i boljih. Ali nećemo se predati. Treba probati objaviti neki album vani, pa vidjeti hoće li se na taj način nešto pomaknuti s mrtve točke – navodno je vani puno lakše naći izdavača nego menadžera. A do tada, živjela Hrvatska sa svim svojim iluzijama!