Intrigator

O mesnim okruglicama i drugim gospodarskim pitanjima

Mali dućan strave

Gdje je bio predsjednik Ivo Josipović u danima prije otvaranja “jednog dućančića” sa 350 radnih mjesta?

Nakon nastavka sunovrata BDP-a od 0,8 posto, koji nizbrdo putuje (s daljnjom tendencijom pada) već 11. kvartal zaredom, predsjednik Ivo Josipović izjavio je da “izlaska iz gospodarske krize nema bez ozbiljnih strukturnih reformi i promjene našeg odnosa prema poduzetništvu, radu i investicijama”. Na pitanje medija tko je krivac i tko za to treba odgovarati, predsjednik je prvo kazao da na to nije “jednostavno odgovoriti jer kriza nije od jučer”, da bi potom ipak dao naslutiti svoj konačni odgovor na postavljeno pitanje: za pad BDP-a odgovorni su mediji i građani ove zemlje.

Naša teza proizlazi iz skrivenih i dubokih ekonomskih promišljanja Ive Josipovića, koji je u nastavku odgovora na novinarsko pitanje izjavio da mi (tko to mi? zapitao bi se Ilija Čvorović u “Balkanskom špijunu”) “imamo problem globalnog odnosa prema poduzetništvu, radu i investicijama” i da “očito nemamo osjećaj da je svako radno mjesto vrijedno”.

Nastavljajući dalje, hrvatski predsjednik nije imenovao o kome se radi, ali je posve izvjesno mislio na nedavno otvorenje robne kuće IKEA, pa je kazao da je u otvaranje jedne trgovine investirano gotovo milijardu eura i otvoreno 350 novih radnih mjesta, a njezino otvaranje popraćeno je kao da se otvara “neki dućančić”.

Ne znamo gdje je i što je predsjednik radio danima prije službenog otvaranja nenavedenog dućančića, no očito je izjavu dao potpuno neinformiran: istina i činjenice upravo su na suprotnoj strani, jer je IKEA danima iskakala iz svih medija, njihovih naslovnica, prvih stranica, posvećivane su joj analize i projekcije u budućnosti, tako da je zbog stotine neplaćenih oglasa u medijima valjda i samim Šveđanima bilo neugodno. Istina je, predsjednik bi to trebao znati, da su nam IKEA-inih mesnih okruglica danima bila puna usta. Prodano ih je ukupno 17.545 komada i 3.753 komada hotdoga.

Pa ipak, možda nešto drugo a ne pad BDP-a muči Josipovića: možda je nesretan što mediji u takom važnom času njegovoj osobnosti nisu posvetiti više prostora, ponajprije spretnosti dok je rezao vrpcu i okretnosti dok je u ceremoniji otvorenja s predstavnicima IKEA-e sadio drvo javora, kako već nalaže švedska tradicija.

Uz surovu kriznu stvarnost i daljnji pad BDP-a, ostaju nas mučiti i jeftine mesne okruglice koje su, uz jeftin set čaša i polica za knjige, bile najprodavaniji artikli u tom dućančiću. Novca građani za drugo i nemaju, pa bi se državnici morali uozbiljiti i konačno priznati tko je za to odgovoran.

Dragan Grozdanić

Čudna nam čuda

Poprilično neznanje pokazali su u nedjeljnom Dnevniku HTV-a urednik Stipe Alfier, novinar Hrvoje Zovko i Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, ponovni kandidat iz Subotice za tu funkciju. Bačić se požalio zašto njegov konkurent Tomislav Stantić dolazi sa liste Nove demokratske stranke Borisa Tadića. “Zamislite da predsjednik hrvatske vlade Milanović za manjinske predsjednike i predstavnike kandidira ljude iz svoje stranke”, iščuđavao se Bačić.

No upravo SDP, HDZ, HNS, negdje čak HSP i još neke hrvatske stranke, za manjinske i lokalne izbore kandidiraju “svoje” Srbe, što je u Hrvatskoj uobičajen postupak. Na zadnjim manjinskim izborima u Karlovačkoj županiji bilo je tako pet kandidata i lista, SDP-a, HNS-a, dvije nezavisne liste i lista SDSS-a. Za izbor srpskog dožupana na zadnjim i predzadnjim izborima bilo je više lista, SDP-a i HNS-a i nezavisnih. U Primorsko-goranskoj županiji srpski dožupan je iz SDP-a, koji je ovo mjesto SDSS-u doslovno uzeo u zadnjem trenu. I u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji srpski dožupan je iz SDP-a. U gradskom vijeću Karlovca i u skupštini Karlovačke županije Srbe isto tako predstavljaju članovi HDZ-a, Laburista i AUZ-a (Akcije umirovljenici zajedno) koja je penzionerska ekspozitura HDZ-a.

Dakle, kada Srbe u Hrvatskoj predstavljaju Srbi sa lista hrvatskih stranaka, onda je to normalno i demokratski. Kada pak treba birati Hrvate u Srbiji ili BiH, onda, po mišljenju najvećeg broja hrvatskih stranaka i velikog broja hrvatskih političara iz Hrvatske, BiH i Srbije, vrijedi sasvim drugo pravilo: hrvatske predstavnike mogu birati samo Hrvati sa lista hrvatskih stranaka.

Neprihvatljivo je da novinar i urednik HRT-a, kao i Slaven Bačić, kandidat za funkciju predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, ne znaju kako se to radi u Hrvatskoj, pa povlače pogrešne komparacije i objavljuju neprincipijelne priloge koji samo štete ugledu javnog servisa.

M. Cimeša

Kratko i jasno

Veljko Kajtazi, predsjednik Romskog nacionalnog vijeća i saborski zastupnik

Smirimo strasti

Ponovno ću otići u Našice i sastati se s gradonačelnikom zbog problema obitelji Amić

U Jelisavcu nadomak Našica okupilo se nekoliko stotina mještana s namjerom da iz sela istjeraju višečlanu romsku obitelj Amić…

Problem u Jelisavcu postoji već duže vrijeme. I ranije sam odlazio u Našice i susretao se sa ljudima koji tamo žive te ih upućivao kako da se ostvare svoja prava, no nisu me poslušali. Susreo sam se s gradonačelnikom Krešimirom Žagarom i zajedno smo pokušavali iznaći rješenje za ovu obitelj. Ni tada nisu prihvatili moje savjete i nisu se deklarirali kao pripadnici romske nacionalne manjine. Ovih dana ponovno ću otići u Našice i sastati se s gradonačelnikom. U ovakvim slučajevima posebno je opasna netrpeljivost većinskog stanovništva prema nekome tko je drugačiji. Linč prema pripadnicima manjinskog stanovništva vrlo je opasan, jer prijeti da se praksa prenese i u ostale dijelove zemlje.

Gdje su ovakvi sukobi učestali?

Najznačajniji su oni u Međimurskoj županiji, s obzirom na broj Roma koji živi tamo. U nekim naseljima je situacija dobra, a u nekima ima velikih problema, čak se ide tako daleko da se predlaže formiranje raznih “straža” koje će čuvati naselja od Roma. Ipak, mislim da u Međimurskoj županiji sve strukture uključene u izvršnu vlast dobro obavljaju svoju dužnost i ne dozvoljavaju da situacija izmakne kontroli. Kada masa uzme stvar u svoje ruke dolazi do velikih problema, stoga apeliram da se strasti smire. Svi moramo uporno raditi na tome da se upoznaju ova dva svijeta koja su sada suprotstavljena.

Prema izvještaju Amnesty Internationala, Romi su sve više žrtve nasilja u Europi.

Situacija u Europi je vrlo slična onoj u Hrvatskoj. Na sreću, još nije eksplodirala kao u nekim dijelovima Europe. Romi su ponosan narod, kao i svi narodi s kojima žive. Kada se ta dva ponosa sukobe, onda nastaje problem koji eskalira u sukob. Pustimo policiji i nadležnim službama da rješavaju probleme. Moramo se posvetiti zbližavanju romskog i neromskog stanovništva i pronalaženju načina kako da pomognemo Romima da dostignu nivo zaposlenosti i školovanosti kakav je u neromskom stanovništvu. Također, bitno je da se romskom stanovništvu omogući da samostalno odlučuje o stvarima koje se tiču njih samih.

Mirna Jasić

Vlasnik Novog lista nastavlja prijetiti zaposlenicima

Nastavak faggianijade

Nakon instaliranja Nevena Klarina za direktora, kompletna Uprava Novog lista je u sukobu interesa

Davno sam rekao da je Novi list veće ime od Alberta Faggiana ili bilo kojeg, bivšeg ili budućeg vlasnika. Tko sam ja da sprečavam razvoj Novog lista ako se sutra pojavi vlasnik koji može bolje, kvalitetnije i više, osigurati da se novine prodaju u 25, 50 ili 100 tisuća primjeraka? Ja to sigurno neću zaustavljati – zagrmio je Albert Faggian, većinski vlasnik Novog lista pod istragom DORH-a. U najnovijoj, formalnoj demonstraciji svoje jalove predstečajne moći na stranicama “svojeg” Novog lista najavio i novi val otkaza novinarima, dao naslutiti vjerojatno smjenjivanje glavnog urednika Branka Mijića, novu sistematizaciju i normizaciju, ali i konačno rješenje – prepuštanje Novog lista novom vlasniku.

Smijenivši dosadašnjeg predsjednika Uprave Novog lista Gordana Kneževića, na prošlotjednoj sjednici Nadzornog odbora u Faggianovoj je režiji na čelo Uprave imenovan Neven Klarin, donedavni direktor Zadarskog lista, koji je, onako usput, Novom listu dužan milijunske iznose zbog kojih je daljnje poslovanje riječkog dnevnika, u očekivanju predstečajne nagodbe, dovedeno u pitanje.

– Nužno je podvući debelu crtu da se odvoji rad od nerada, kao i da zajedno dovedemo Novi list na razinu rentabilnog poslovanja, zadržavajući pritom profesionalizam i novinarsku struku – poručio je uobičajeno prijetećim menadžerskim jezikom Neven Klarin, dužnik koji bi trebao postati spasitelj.

Istaknuvši apsurdnost i bezobzirnost ove Faggianove kadrovske odluke, povjerenici sindikata, Hrvatskog novinarskog društva i predstavnika radnika istaknuli su, sasvim logično, da je time Novi list doveden u još težu poslovnu situaciju, jer je sada kompletna njegova Uprava u sukobu interesa. Pritom su istaknuli da su upravo zbog takvih “sitnica” protiv Kneževića i Faggiana podnijeli kaznenu prijavu, između ostalog i za poslovanje sa Zadarskim listom.

No Faggian o svemu tome ima drugačije mišljenje i krivi redakciju koja se, zamislite samo, usudila svoje protivljenje njegovim odlukama objaviti u priopćenju pokraj posljednjeg Faggianova intervjua na udarnim stranicama “njegovog” Novog lista, a koji je, kako se kasnije ispostavilo, bio objavljen dok je glavni urednik Branko Mijić bio na godišnjem odmoru. U svom obraćanju glavnom uredniku, zaposlenicima i vjerovnicima Faggian pak sve grijehe prebacuje na redakciju.

– Pomalo je nakaradno nakon što sam početkom 2012. preuzeo ovu funkciju i zatekao Novi list s devet milijuna kuna gubitka u 2011., pa sam nakon toga s drugim članovima Uprave uspio dovesti Novi list do situacije da svake godine postiže pozitivan rezultat… Koliko je opravdano i moralno da se nekoga tko osigura pozitivno poslovanje proziva gotovo kao najgoreg kriminalca… Nije problem da netko ima svoje stavove, ali koristiti Novi list kao dnevnu tiskovinu da se netko u redakciji razračunava s Upravom nema veze s novinarstvom, ni s normalnim radom u nekom mediju – zaključuje Faggian.

Kako upućeni primjećuju, on bi ipak trebao objasniti zašto je, ako je već osigurao pozitivno poslovanje, pokrenuo predstečajnu nagodbu. Kako saznajemo od zaposlenika Novog lista, ključ za razumijevanje najnovijih Faggianovih bajki je Zagrebačka banka. Prema njihovim informacijama, Faggian ne izvršava kreditne obaveze prema Zabi za kredit kojim je kupio Novi list. Potraži li Zagrebačka banka neko drugo vlasničko rješenje, jasno je da Faggian neće zaustavljati novog vlasnika. Jer to ni ne može.

Miroslav Edvin Habek

Tenkovsko izvještavanje

Hrvatska je članica EU-a i NATO-a, pa je izvjesno da su njeni mediji na liniji Brisela. Ali dok su premijer Zoran Milanović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u svojim izjavama prema ukrajinskim sukobljenim stranama pomirljivi, hrvatski mediji, bili oni državni ili ne, ne samo da su pristrani i navijački nastrojeni, nego se ne pridržavaju ni osnovnih uzusa profesije. Tako se izjave iz NATO-a, SAD i Kijeva prenose bez rezerve, ali to nije slučaj s nepristranim izjavama institucija s određenom težinom.

Najnovija je tvrdnja o hiljadama i hiljadama ruskih vojnika, tenkova i ostale vojne mašinerije u Ukrajini, što se vlastima te države priviđa kao miševi alkoholičarima, što zbog propagande, što zbog traženja izgovora za brojne poraze. Domaći čitaoci, gledaoci i slušaoci ostali su lišeni izjave Paula Picarda, glasnogovornika promatračke misije OESS-a na rusko-ukrajinskoj granici, koji je izjavio da on i njegovi ljudi nisu vidjeli nikakvo prebacivanje oružja ni vozila s ruske strane u Ukrajinu i da je jedino oružje koje su vidjeli lično naoružanje graničara. Nekoliko dana kasnije, predsjednik Stalnog savjeta OESS-a Thomas Greminger izjavio je za jednu njemačku radiostanicu da OESS nema dokaze da ruske regularne trupe djeluju na teritoriji Ukrajine.

Hrvatski konzumenti vijesti ostali su uskraćeni i za izvještaj Human Rights Watcha da je ukrajinska armija odgovorna za neselektivno korištenje artiljerije i raketa u Lugansku, od čega je od maja poginulo oko 300 civila. Također, dok svjetske agencije ističu da izjave s Facebooka o borbi ukrajinskih padobranaca protiv ruskog ojačanog bataljona na aerodromu u Lugansku ili o prisustvu Rusa u tom gradu i Donjecku ne mogu biti nezavisno potvrđene, hrvatski mediji ih uzimaju zdravo za gotovo. Nitko da pozove nekog vojnog analitičara kako bi objasnio da je nemoguće da se tenkovski bataljon sa 41 tenkom i više desetina ostalih vozila koje čine kilometarsku kolonu može neprimijećeno i bešumno provući preko granice.

N. Jovanović

Katran i perje

Neobična obrana šibenskog biskupa

Mi Thompsoni

Šibenski biskup Ivas Thompsonu je ono što je Emil Tedeschi Pips, Chips i Videoclipsu

Još jedan od učestalih kulturnih ratova dvaju dominantnih političkih tabora, liberala i nacionalista, ovih se dana odvija u Šibeniku između privatnih ugostiteljsko-kulturnih poduzetnika i crkvenog poduzetnika, biskupa Ante Ivasa, o čemu opširnije pišemo na 6. stranici ovoga broja. Tim povodom oglasio se i Marko Perković Thompson, pjevač heavy mental i ustaških pjesama te dobitnik Porina za najveći hit godine “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”.

S obzirom na to da je biskup Ivas, između ostalih svojih govorničko-propovjedničkih uspjeha, ustupio svoju velebnu poeziju Thompsonu za jedan od njegovih napjeva (“Maranata”), Marko Perković se osjetio pogođenim napadima na hiperaktivnog svećenika. Štoviše, Thompson šibenskog biskupa malne smatra kolegom iz benda, kao što je mecena Emil Tedeschi pridruženi član Pips, Chips i Videoclipsa.

“Dragi prijatelji, u situaciji kada nam našeg dragog prijatelja, oca biskupa Antu Ivasa, napadaju fašistoidni ljevičari, isti oni koji godinama napadaju Thompsona, oni koji naše svećenike nazivaju “klerofašistima” a nas katolike “klerotalibanima”, koji su se drznuli u izjavama da naš biskup nema pravo glasa, zbog nezakonite zarade dvojice ugostitelja predvode prosvjede protiv biskupa ispred biskupove kuće, oni za koje su hrvatski branitelji fašisti, mi kao i sam Thompson, dajemo puno podršku ocu biskupu Anti Ivasu i molimo dragoga Boga da mu u ovim neuobičajenim trenutcima za koje smo mislili da su ostali u smeću komunističke prošlosti, kad su povlašteni napadali naše svećenike, naše vrijednosti i svetosti koje želimo svjedočiti i živjeti, da mu podari snage i jakosti kako bi mogao kao i do sada uvijek svjedočiti ljubav prema Bogu i bližnjemu”, zajapurio se Thompson o thompsonima preko svog Facebook profila.

Pozornost javnosti izazvala je autorova smiona znanstvena analiza, obogaćena inovativnim politološkim klasifikacijama. No sve primatelje ove poruke, a posebice fanove nacionalističkog heavy mentalca, zacijelo je još više oduševilo Thompsonovo tituliranje samog sebe u trećem licu. Ovaj oprobani recept T. Merčepa, Ć. Blaževića, B. Glavaša i još nekih domaćih renomiranih govornika, Thompson je međutim nadmašio, povremeno se služeći i prvim licem množine.

Petar Glodić