Kult ličnosti

Ivo Šebalj

Izložba “Štafelajni neumornik” jednog od najvećih domaćih slikara 20. stoljeća otvorena je ovih dana u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU. Iz impresivnog umjetnikovog opusa, koji broji preko tisuću slika i oko deset tisuća crteža, izabrani su samo fragmenti koje čine serija crteža i skica, radovi “Slijepac”, “Ispijanje”, “Pijanac” i drugi, te stariji akvareli i tempere. U sjećanjima Branislava Glumca na Šebalja, između ostalog, piše: “Njegov stan u središtu Zagreba bio je podijeljen na dva dijela, na atelje i prostor za življenje, a bio je krcat slikama. Kako je bolovao od raka, a prije toga i od tuberkuloze, liječnici su mu zabranjivali pušenje i rakiju predviđajući mu brzu smrt. No on ih nije slušao i jednom mi je rekao: Čuj, Branko, ako ne popušiš cigaru i ne popiješ rakijicu, ne vrijedi živjeti, pa ću ja usprkos njima pušiti i svaki dan popiti jednu rakijicu.” Doživio je 90 godina…

Danilo Kiš

Poznati britanski povjesničar i novinar Mark Thompson autor je knjige “Izvod iz knjige rođenih – priča o Danilu Kišu” koja je prevedena i nedavno objavljena u izdanju izdavačke kuće Buybook u Sarajevu. U nedavnom razgovoru za dnevne novine “Oslobođenje” Thompson je rekao: “Ideja o pisanju knjige o Kišu javila se 1993., kada sam radio kao novinar u Hrvatskoj i Sloveniji. Nema sumnje da taj impuls dugujem činjenici da su se kulturne veze između jugoslavenskih republika razgrađivale, nestajale, možda i zauvijek. Činilo mi se da Kiševo pisanje predstavlja najfiniju vrstu kozmopolitskog prkosa kulturnom provincijalizmu, a ja sam htio saznati odakle je to pisanje proizašlo. Kiš nikada nije bio popularan pisac i on ostaje donekle kontroverzan utoliko što su njegovi kvaliteti ili osobine neprijatne za kulturalne nacionaliste i ostale konzervativce.”

 

Semezdin Mehmedinović

 

Bosanskohercegovački pisac (“Sarajevo blues”, “Devet Aleksandrija”, “Ruski kompjuter”) koji živi u Americi, bio je gost ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti u Zagrebu. O današnjem Sarajevu, iz kojeg je otišao prije 19 godina, Mehmedinović kaže: “Vidio sam jednu stvarnost koja se već godinama ne mijenja, ili se mijenja nagore; sve je naime besperspektivno i beznadno, ljudi nemaju zaposlenje itd., a ipak je većina onih koje sam sreo bila vesela i nasmijana. Ne znam šta da mislim o tom osmijehu, osim da sam mu se prilikom svakog svoga dolaska radovao, a sada me već taj osmijeh počinje zbunjivati. Vidim u šta se kontekst tog osmijeha pretvorio, pa sam prestao vjerovati u njegovu istinitost. U svemu tome, moja priča je krajnje jednostavna: izišao sam iz Sarajeva krajem 1995. godine i zaista sam se nakon nekog vremena namjeravao vratiti, ali se usput sve zakompliciralo, i ja sam od povratka odustao. Promijenio sam se, i Sarajevo iz kojega sam otišao, i ono se promijenilo. Povratak tamo, paradoksalno, bio bi ponovni odlazak u egzil.”

 

Stole Popov

 

Dijalektički susret mitova, sudar legendi i pripovijesti s realnošću surovog života, kroz burnu makedonsku historiju punu apsurda, iluzija, relativnost slobode, pravde, ljubavi i žrtvovanja – sve je to sabrano u novom, povijesno-epskom filmu “Do balčaka” Stoleta Popova, jednog od najznačajnijih makedonskih redatelja. Film, koji je ovih dana premjerno prikazan na 35. festivalu Braća Manaki u Bitoli, ljubavna je priča koja se zbiva u Makedoniji 1903., kada Turci polako odlaze, a Makedonci su u potrazi za vlastitim identitetom, nezavisnošću i državnošću. Pored makedonskih glumaca mlađe generacije, u filmu igraju i Miki Manojlović, Nikola Kojo i gošća iz Slovenije Inti Šraj.

 

Bálint Szombathy

 

Retrospektivna izložba Bálinta Szombathyja “Bili smo heroji” (“Hősök voltunk”) otvorena je ovih dana u Modernoj galeriji u Subotici, a predstavit će jedan segment rada tog višestranog umjetnika – njegove političke radove, od prvih iz 1971. godine, pa do najnovijih, načinjenih specijalno za ovu izložbu. Prema navodima kustosa izložbe Nebojše Milenkovića, kontekst Jugoslavije i jugoslavenstva – njezine zajedničke kulture, političkog, intelektualnog (umjetničkog) i emotivnog naslijeđa – bio je inicijalni pokretač i tematsko jezgro oko kojeg se razvijala umjetnost Szombathyja, koja se zajedno s kontekstom i sama mijenjala, nadograđivala i kontekstualno usložnjavala. Milenković je konstatirao da već decenijama suvremenu jugoslavensku, srpsku i mađarsku kulturu malo tko povezuje na tako svestran i dinamičan način kao što to čini Szombathy.

Moreno Burattini

Talijanski pisac i kazališni kritičar, glavni scenarist slavnog stripa “Zagor”, bio je jedan od učesnika festivala stripa u Herceg Novom. Na festival su došli i britanski crtač Rufus Dayglo, renomirani teoretičar stripa Zoran Đukanović i domaći crtači Branislav Bane Kerac, Iztok Sitar, Sonja Gašperov i mnogi drugi. Ovogodišnji festival stripa najavljivan je kao jači nego ikad, a direktor festivala Nikola Ćurčin u vezi toga dodaje: “Imali smo fenomenalne goste, više programa nego ranije i više posjetilaca nego ranije. To je, prema mom mišljenju, dovoljno da ga smatramo do sada najuspješnijim festivalom.”