Tko je jači, država ili huligani?

Dva tjedna uoči najavljenog održavanja Parade ponosa (28. rujna) u Beogradu, u vrijeme kad je u organizaciji Labrisa trajala konferencija o ljudskim pravima LGTB osoba, u središtu grada premlaćen je njemački državljanin, 27-godišnji Denis Hoenig. Dok je s društvom u noći od subote na nedjelju čekao pred kioskom brze hrane na Zelenom vencu, iz čista mira na njega je nasrnuo izvjesni Stefan V., 22-godišnjak, i udario ga u glavu; mladić je pao od siline udarca. Ostao je bez svijesti, pozvana je hitna pomoć, prebačen je u Urgentni centar i hitno operiran. Stanje mu je i dalje teško, a najavljeno je da će iz Njemačke biti poslan avion po njega, kako bi u svojoj zemlji nastavio liječenje.

Ne zna se što je Stefana V. nagnalo da napadne Hoeniga; navodno je, kako tvrde očevici, neposredno prije udarca uzviknuo: “Ne želimo strance u Srbiji!” To je vjerojatno točno, s obzirom na to da su protiv njega i dvojice njegovih pomagača (od kojih je jedan maloljetan) nadležni pokrenuli postupak zbog kaznenih djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti, te teške tjelesne povrede.

Taj je slučaj neminovno podsjetio na onaj francuskog navijača Bricea Tatona, kojega su u rujnu 2009. godine napali huligani baš nedaleko mjesta gdje je u subotu napadnut mladi Nijemac. Taton je preminuo uslijed povreda, vinovnici su pohapšeni i osuđeni na visoke kazne zatvora, ali slučaj se vuče do današnjih dana zbog upornog nastojanja osuđenih, njihovih roditelja i odvjetnika da nekako iznude ponavljanje kaznenog postupka. U ovom slučaju trebalo bi biti lakše ustanoviti sve detalje napada – uz nadu da će se napadnuti mladić oporaviti – s obzirom na to da je događaj snimila nadzorna kamera, snimak je proslijeđen policiji, ali i postavljen na internet, kao i na to da su nasilnici uhapšeni u vrlo kratkom roku.

Sudionici Labrisovog skupa održali su prosvjednu šetnju, u kojoj su bili i njemački ambasador, njemački povjerenik za ljudska prava, njemačka zastupnica u Evropskom parlamentu, pa je uslijedila i jasna reakcija vlasti u Srbiji koje su osudile napad na njemačkog državljanina, a izjavu za Deutsche Welle dao je i premijer Aleksandar Vučić, ističući da je Beograd “kozmopolitski grad”, a Srbija zemlja koja ne samo da se bori za ulazak u Evropsku uniju, već i zemlja koja nikad neće podržavati “vrednosti nasilja i, rekao bih, primitivizma, ugrožavanja tuđih prava i tuđih života”.

Paralela najnovijeg izljeva nasilja sa “slučajem Taton” od prije pet godina neminovno se nameće i zbog atmosfere: i tada, tog rujna, pripremala se Parada ponosa, jednako kao i danas, jedino što je tada političari nisu podržavali, a danas je, barem verbalno, podržavaju i Vučić, i Ivica Dačić, i ministar policije dr. Nebojša Stefanović. Tako već danima traju razgovori o policijskim procjenama rizika najavljenog skupa i razgovori s Organizacionim odborom Parade ponosa. Njihovo prvotno zadovoljstvo stavom i podrškom ministra policije pokvarila je njegova izjava jednoj televiziji da nije sporno da li policija može osigurati taj skup, nego “kako će on izgledati i da li će Beograd biti zapaljen”. Dodao je ministar i to da nije sporno da policija može osigurati Paradu ponosa, ali je pitanje – što će se događati u drugim dijelovima grada.

Goran Miletić iz Organizacionog odbora Parade ponosa to vidi kao “opasnu poruku građanima da Beograd može biti zapaljen, a policija tu ništa ne može preduzeti”. Drugim riječima, policija ne može zaštititi svoje građane, što je bilo objašnjenje i u protekle tri godine, kad je Parada ponosa bila zabranjena zbog sigurnosnih rizika, odnosno manjinska prava ne mogu biti zaštićena od prijetnji i nasilja desničarskih i klerofašističkih organizacija.

A one su ponovno digle glavu: u ponedjeljak navečer, na dočeku košarkaške reprezentacije Srbije, ispred Skupštine grada Beograda dijeljeni su leci protiv Parade ponosa, a na Twitteru je objavljena fotografija letka s pozivom na “Pravoslavni marš protiv gej-parade” dan uoči, 27. rujna, za “opstanak temelja zdrave duhovnosti otadžbine naše”, zbog čega treba donijeti “ikone, krstove i zastave Srbije”. Letkom se najavljuje i to da će na sam dan Parade ponosa u centru Beograda biti održani “mirni, ali odlučni protesti”, kako bi se “odložilo začinjanje nepristojnog, sablaznog talasa gej-ludila koje bi da potopi korene moralnog i biološkog bitisanja Srba”, a tekst koji potpisuje “Sabor srbske svetosavske sloge” završava parolom “Gej sramotu nikada u javnom životu”.

Vlastima je, jasno, stalo do toga da ove godine budu u skladu s “evropskim vrijednostima” i da se parada održi, jer su na to već upozorili i brojni evropski zvaničnici. Jasan je bio i Heinz Huthmacher, direktor ureda Fondacije Friedrich Ebert u Beogradu, koji je za Radio Slobodnu Evropu kazao da Parada ponosa ima utjecaja na evropski put Srbije i da bi njeno održavanje bilo važna simbolička gesta srpskih vlasti.

– Ako Vlada nakon četiri godine dozvoli Paradu ili makar sigurnosno uredi da manjine na ulicama izraze svoja prava, mislim da bi to bio jako dobar signal tolerantne i moderne Vlade. Naravno da postoje sigurnosni razlozi i država ima odgovornost da spriječi svako nasilje na ulicama, ali, s druge strane, ne vidim zašto bi ovakvo izražavanje slobodne volje bilo nemoguće u evropskom gradu kakav je Beograd – rekao je on.

S posljednjeg sastanka policijskog vrha koji je procjenjivao rizike održavanja Parade ponosa nije bilo nikakvih informacija, očito će se o tome još razgovarati. Jest da je pomak već i to što postoji deklarativna politička podrška, s obzirom na to da su neki od današnjih “evropejaca” na vlasti još pred koju godinu za nasilnike, desničare i tzv. navijače govorili da su “svi oni naša djeca”. Misli li se država zaista ozbiljno suprotstaviti i boriti protiv ksenofobije i homofobije, kako to kaže premijer Vučić, uskoro će biti bjelodano.