Intervju: Nenad Stazić, saborski zastupnik SDP-a

O najaktuelnijim događajima u Hrvatskoj razgovarali smo sa Nenadom Stazićem, saborskim zastupnikom SDP-a i jednim od rukovodećih ljudi u izbornom štabu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. Prvo se pitanje odnosilo na raširenost korupcije u nas.

– Računa se da u korupcijskim aferama nestane oko 12 i pol milijardi kuna ili skoro 1,8 milijardi eura. To je ogroman novac, razasut po brojnim slučajevima, onim poznatim i onim nepoznatim. Kad taj javni novac ne bi tako curio u privatne džepove, onda ne bi trebalo uvoditi “harač” jer bi bilo dovoljno novca za sve javne potrebe. Prema tome, korupcija je jedan od najvećih problema hrvatskog društva. Gotovo da nema dana da ne izbije neka nova afera, a koliko vidimo u te su afere umiješani ljudi iz samog vrha vlasti. To je ono što je posebno opasno jer kada se to dogodi, onda možemo govoriti da je korupcija ne samo način življenja, nego i način vladanja u Hrvatskoj.

Neuvjerljivi Bajić

Olli Rehn, povjerenik za proširenje Evropske unije, nedavno je rekao da su posljednje akcije samo svojevrsna šminka?

– Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić prije neki dan podnio je izvještaj Saboru za rad državnih odvjetništava u 2008. godini. Odbili smo mu taj izvještaj, zbog toga što je iz njega vidljivo da je DORH vrlo efikasan kada se radi o suzbijanju općeg kriminaliteta, tj. kada ide u progon kaznenih djela koja počine tzv. obični ljudi nepoznati javnosti, ali s druge strane posve nevoljko raščišćava afere koje dotiču vrhove vlasti. Tako je bilo u Brodosplitu, Hrvatskom fondu za privatizaciju… U čuvenoj akciji “Maestro” uhapšeni su i sada se sudi potpredsjednicima HFP-a, dok je u Upravnom odboru Fonda tada sjedilo nekoliko ministara. Nitko pametan ne može vjerovati da su se te privatizacijske odluke donosile a da baš nitko od članova Upravnog odbora to nije znao. Ista stvar je i sa aferom “kamioni”. Pet godina se to vuče. Pitali smo državnog odvjetnika zašto mu je trebalo pet godina da tu aferu istjera do kraja. Naime, svi dokazi nastali su u vrijeme kada je nastala i sama afera, znači krajem 2004. godine. Nijedan se novi element nije pojavio u pet godina, zbog čega bi Mladen Bajić imao ispriku da kaže: “Eto, za to nismo do sada znali, a kada smo saznali onda smo išli u progon.” Dakle, u ispitivanje te afere moglo se ići već početkom 2005. godine. Posve je netočno ono što Bajić tvrdi, da je za sve to saznao iz dnevnih novina 2007. godine. Podsjećam da je u vrijeme kampanje za prošle predsjedničke izbore predsjednik Mesić tražio da se ta afera raščisti, na što je Rončević izjavio da je to tragikomični igrokaz jednog predsjedničkog kandidata. Ne mogu vjerovati da nijedan od 1.300 Bajićevih zamjenika ili sam Bajić nisu čuli za taj dijalog između tadašnjeg ministra odbrane i vrhovnog zapovjednika.

Spomenuli ste i aferu Brodosplit što nas dovodi do problema brodogradilišta. Kako riješiti taj problem?

– Brodogradilišta objektivno jesu velik problem. Podsjećam da su ona sanirana u vrijeme Račanove vlade. Kada je došla HDZ-ova vlada, to je možda bio moment da se ide u privatizaciju brodogradilišta jer su ona tada bila zdrava. Međutim, pustilo se da ona ponovno potonu i na tržište ih se sada iznosi kao teške gubitaše. Teško je da će se ona u takvom obimu moći prodati na kvalitetan način. Ono čega se posebno bojim jest da će se pod vidom prodaje brodogradilišta zapravo prodati pomorsko dobro, znači tereni na kojima brodogradilišta sada postoje. Što će se dogoditi? Brodogradilišta će se ukinuti, radnici otpustiti, a na tim će se terenima izgraditi apartmani. To može biti motiv eventualnim ulagačima u ovom postupku privatizacije. Posebno zabrinjava ono što je javno rekao Hebrang, da je taj prvi privatizacijski krug za brodogradilišta zapravo bio obična farsa, da ga je Vlada raspisala tako da se baš nitko ne javi i da zavara EU, građane Hrvatske i naročito radnike u škverovima. Tragedija će nastati ako se ta brodogradilišta ugase, zato što će tada na tisuće radnika izgubiti svoja radna mjesta bez ikakve šanse da nađu nova.

Imamo program za izlazak iz krize

Uz pravosuđe i poljoprivreda će biti područje teško za pregovaranje?

– Politika prema agraru već dugo nije dobra. Takva agrarna politika zapravo je posljedica koalicije HDZ-a i HSS-a. HSS je sistemom poticaja poljoprivredi zapravo kupovao svoje biračko tijelo, a HDZ je zbog koalicijskih razloga na to pristao. Cijeli agrar bi morao dobiti jednu novu politiku, jedno pravednije dodjeljivanje koncesija onima koji obrađuju zemlju i sistem poticaja za one koji stvarno proizvode hranu. Ovako imamo jednu apsurdnu situaciju da naši seljaci ne mogu prodati svoje poljoprivredne proizvode, a hranu uvozimo, i to ne samo legalno jer hrana na hrvatsko tržište dolazi i švercom.

Kakvo je stanje u SDP-u, jeste li spremni preuzeti vlast i imate li program za izlazak iz krize?

– SDP je u posljednjih godinu dana u saborsku proceduru pustio više od 20 zakonskih prijedloga koje zovemo antirecesijskim zakonima. HDZ-ova saborska većina je sve te prijedloge odbacila. Znači, ne žele prihvaćati rješenja koja mi nudimo, a sami, kao što vidimo, nikakvih rješenja nemaju. Kriza se pod vodstvom HDZ-a produbljuje i nastavit će se produbljivati, jer ne možete izvlačiti zemlju iz krize, a imati jednu potpuno korumpiranu i nesposobnu vladu.

Kako se gleda na aktivnosti Milana Bandića? Čujemo da će i on biti predsjednički kandidat?

– Hoće li Milan Bandić biti predsjednički kandidat ili ne, to još ne znamo. On se još nije kandidirao, a o njemu kao kandidatu pričaju svi osim njega samoga. U tom pogledu nije dao nikakvu izjavu, prema tome moramo pričekati da vidimo hoće li on uopće biti predsjednički kandidat. Što se tiče kampanje Ive Josipovića, osnovan je veliki stožer, puno ljudi radi u tom stožeru i kampanja se za sada odvija prema unaprijed predviđenom planu.

Ako se Bandić kandidira, hoće li ostati u stranci ili će doživjeti sudbinu Nadana Vidoševića ili bivšeg ministra Primorca?

– Ako se Bandić kandidira, on će sam aktivirati jednu odredbu našeg stranačkog statuta po kojoj se onaj tko se kandidira na listi druge stranke ili se kandidira na nezavisnoj listi mimo volje SDP-a, briše iz članstva.

Podržavam Jurčića

SDP-ov saborski zastupnik Željko Jovanović nedavno je u Saboru indirektno prozvao Bandića za poslovanje Zagrebačkog holdinga. Kako to komentirate?

– Željko Jovanović vodi u Saboru nacionalni antikorupcijski odbor i naravno da mora govoriti principijelno. On mora ukazivati na sumnje da negdje postoji korupcija, bez obzira na to o kojoj se stranci radi. Mislim da je postupio principijelno.

Kako se u SDP-u gleda na odluku Ljube Jurčića da prihvati posao na sređivanju stanja u Podravci?

– Osobno na to gledam sa simpatijama. SDP nije stranka koja će se radovati bilo čijem neuspjehu, a naročito ako taj neuspjeh podrazumijeva stradanje radnika. Ova pljačka ili priprema pljačke ili izvedba pljačke u Podravci na koncu može uništiti radna mjesta. Vlada je pozvala Ljubu Jurčića kao stručnjaka i on se kao stručnjak odazvao. I ja mislim da je to potez koji je Jurčić trebao učiniti, jer Vlada očito nema svojih kvalitetnih kadrova. Pa kada već nema svoje kvalitetne kadrove, dobro je da je posegnula za kadrovima SDP-a. Dakle, Jurčić tamo nije otišao kao SDP-ovac, nego kao stručnjak u želji da pomogne Podravci. SDP također želi pomoći Podravci i ne vidim u tome ništa sporno.

Nedavno su jedne dnevne novine opet pisale o zapošljavanju vašeg brata u zagrebačkom kazalištu “Gavella”?

– Nisam to vidio, ali kada me već pitate, reći ću vam. Imam brata koji se zove Darko. Diplomirao je na Kazališnoj akademiji. Nakon isteka mandata bivšeg ravnatelja kazališta “Gavella”, Krešimira Dolenčića, bio je raspisan javni natječaj. Darko se tada, s obzirom na to da ima istu stručnu spremu kao i Dolenčić, javio na taj natječaj. Javila su se samo dva kandidata, bivši ravnatelj Dolenčić i Darko Stazić. Dolenčić nije predočio svoju diplomu. Bio je upozoren od komisije da je dostavi. Ni nakon upozorenja nije je dostavio u roku koji je bio zadan. Ostao je, dakle, samo jedan kandidat. Povjerenstvo koje je vodilo natječaj Skupštini grada Zagreba predložilo je izbor Darka Stazića za novog ravnatelja. Niti sam mogao, niti sam htio, niti bih na bilo koji način utjecao na to da on dobije taj posao. Jedino sam mu rekao: “Dobro, učini to ako misliš da to možeš raditi.” Istog sam dana istupio iz Skupštine grada, gdje sam bio vijećnik, jer nisam želio biti u tijelu koje o tome odlučuje, bez obzira na to što moj glas ne bi bio presudan. Smatrao sam da bi to bio sukob interesa, makar samo formalno sjedio u tijelu koje odlučuje o tome hoće li moj brat dobiti posao ili ne.