Kerum govori ono što većina političara misli

Još više od samih Kerumovih izjava u emisiji “Nedjeljom u dva”, povodom čega se već dva puta javno ispričao, brine šutnja tzv. građanske javnosti i većine političara.

Nakon šovinističkih izjava Željka Keruma, serviranih nam uz nedjeljni ručak na javnoj televiziji, prebrojavanjem se ustanovilo da je ovaca nešto više, vukovi više zinuti ne mogu, a slučaj se može zaključiti s onom da su svi živjeli još dugo i sretno. Jer, Kerum je vjerojatno pridobio ponešto biračkog tijela koje je posljednjih godina bezglavo lutalo tražeći relevantnu stranku koja će jasno reći da su Hrvati odmah do boga, a Srbi vire iz pakla.

Institucije su također hitno reagirale: očitovalo se Državno odvjetništvo (utvrdivši da Kerum nije počinio kazneno djelo), očitovao se HRT (rekavši kako Kerumovi stavovi nisu i njihovi), grmjelo je i na Vladi (potpredsjednik Slobodan Uzelac kritizirao je Keruma i HRT na sjednici, drugi se nisu čuli), reagirale su i političke stranke (doduše, samo SDSS i IDS), čulo se negdje i pučkog pravobranitelja da sramežljivo negoduje. Na kraju je poentiralo Vijeće za elektroničke medije koje je protiv HRT-a podnijelo prekršajnu prijavu, a kazna u teoriji može iznositi i do milijun kuna. Da stvar bude jasna, to je Vijeće podnijelo nekoliko prekršajnih prijava u posljednje četiri godine protiv raznih televizija. I nikad sud nije donio presudu, a bude li u ovom slučaju reagirao, morat će se svi zapitati koliko je neovisno hrvatsko sudstvo.

Zaglušujući muk

U čitavoj toj priči mogao bi eventualno loše proći jedino urednik emisije Aleksandar Stanković kojem je Kerum povjerio svoja razmišljanja o Srbima u svojoj obitelji, gradu Splitu i čitavoj Hrvatskoj.

Za one koji nisu gledali emisiju “Nedjeljom u dva”, samo mali podsjetnik. “Nikad Srbin nije bio niti će biti zet u mojoj obitelji. Srbi i Crnogorci u prošlosti su nam napravili puno zla i ne bih pristao da mi oni uđu u obitelj”, iskreno se povjerio Kerum milijunskom auditoriju. U kontekstu ulaska srpskih tvrtki na hrvatsko tržište, Kerum je govorio da “nam Srbi nikad nisu ništa dobroga donijeli, pa neće ni sad”, pojasnivši da su njegovi stavovi rezultat kućnog odgoja. Pričao je i o novinarima Jugoslavenima koji su očito nakrcali hrvatske redakcije, jer ih je on prebrojao i zaključio da je takvih 70 posto među hrvatskim novinarima.

Nakon Keruma – muk. Hrvatske društveno-političke elite nije se ticalo što gradonačelnik drugog po veličini hrvatskoga grada govori o pripadnicima jedne nacionalne manjine. Da je Kerum kojim slučajem raspalio po Nijemcima jer su, eto, oni puno zla Hrvatskoj nanijeli, ili Talijanima koji su pod okupacijom držali i njegov grad i počinili zločine, vjerojatno bi čitava hrvatska elita u zbornom pjevanju osuđivala gradonačelnika brzopoteznog jezika. No, kako su pohvale zbog povratka izbjeglica odavno stigle na Markov trg i Srbi više nisu prepreka za približavanje Europskoj uniji, svi su mirno nastavili s ručkom, vjerojatno razmišljajući što bi mogli odjenuti sutra za posao.

Razmišljanja da će ga kazniti biračko tijelo potpuno su promašena jer birači naprosto vape za nekim tko tako otvoreno mrzi Srbe, a oni što su dosad trošili glasove na marginalne pravaške stranke, sada imaju priliku glasati za nekoga tko osvaja vlast.

Pupovac: HTV duguje ispriku

Za razliku od DORH-a, koji je vrlo brzo oprao ruke zaključivši da “nema osnova za daljnje postupanje”, Vijeće za elektroničke medije odlučilo je da ima te je podnijelo Prekršajnom sudu optužni prijedlog protiv HRT-a. Utvrdili su, naime, da se u spornoj emisiji “pogodovalo poticanju na nacionalnu netrpeljivost” i naglasili da je “stvar uredničke politike i novinarske slobode odabir sugovornika, tema i obrade tema”, ali da istodobno “svi novinari i urednici imaju odgovornost i dužnost odmah reagirati na neprihvatljive izjave sugovornika tijekom emisije”. Doduše, ne može se ni očekivati da Vijeće za elektroničke medije goni nekog drugog doli televiziju, jer mu je to posao. No, u ovom slučaju to se čini prilično promašenim jer ako netko nije šovinist na toj televiziji, onda je to Stanković. Osim toga, otkrio je jednu stranu osobnosti splitskoga gradonačelnika koju dosad nije javno otkrivao.

Najviše zapravo brine šutnja cjelokupne političke elite. Nema ni glasa od najveće opozicijske stranke čiji šef ne može naći trenutak za osudu šovinizma u sferama visoke politike. O vladajućima da ne govorimo, ne računamo li reakciju koalicijskog partnera Milorada Pupovca koji je tražio reakciju državnih tijela i Sabora kako bi se utvrdilo je li se Kerum ogriješio o Zakon protiv diskriminacije.

– HTV kao javni medij s kojeg su odaslane poruke duguje ispriku svima koje su te riječi mogle povrijediti i koji sigurno ne plaćaju pretplatu zato da bi slušali poruke koje ih mogu diskriminirati ili pobuditi diskriminaciju protiv njih – rekao je Pupovac, koji smatra da za prijavu ima dovoljno materijala.

Hoće li Stanković nastradati?

– Konačno je došlo vrijeme da se počnu javno osuđivati takve pojave i ograđivati se od njih. To se nije dogodilo u slučaju liječnika iz Otočca, a ne znam hoće li se dogoditi sada – dodao je Pupovac.

Nažalost, na masovnu javnu osudu ipak će se pričekati još koje desetljeće. Televizija je najprije pokušala nagovoriti Stankovića da sroči ispriku gledateljima, a kada je to ovaj odbio, sročili su je sami i tek se nemušto ogradili. “Hrvatska radiotelevizija želi podsjetiti javnost da niti jedan stav koji HRT-ovi gosti izgovore u nekoj od emisija ne predstavlja stav Hrvatske radiotelevizije. Niti kolegij informativnog programa Hrvatske televizije, niti Hrvatska radiotelevizija općenito, ne podržavaju netolerantne izjave i netrpeljivost koji su se mogli čuti u navedenoj emisiji”, stoji u kratkom priopćenju HRT-a objavljenom čak dva dana nakon Kerumova gostovanja.

U ovom slučaju loše se osjećaju oni što su bili uvjereni da takav javni govor više ne prolazi u modernoj Hrvatskoj. Zapravo se pokazalo da on ne samo da nije institucionalno i politički kažnjiv, već da je gotovo poželjan. A pored njih bi se loše mogao osjećati i Stanković jer bi po dobrom starom običaju netko na HRT-u mogao zaključiti kako je on za sve kriv, pa mu već po inerciji uzeti tridesetak posto od plaće.

Saša Vejnović