Odgoj dječaka u Hrvatskoj

Tata voli Marka. Marko voli tatu. Marko i tata često se druže i razgovaraju. Tada tata uči Marka kako da bude pošten i nikoga ne mrzi. Tata kroz razgovore strpljivo utječe na Markov odgoj.

A i Marko svojom znatiželjom i brojnim pitanjima obogaćuje tatu i širi mu vidike. Razgovori su vrlo korisni i za tatu i za Marka. Iz tih razgovora nastaju zanimljive i poučne epizode. Evo jedne takve epizode:

“Došao sam kući nakon tiskovne, a djeca mi vele: ‘Pa tata, zašto si zabranio umjetnu oplodnju?’ Malo sam se štrecnuo. Sjeo sam s njima i objasnio im. Veli mi sin poslije: ‘Pa ti nisi to zabranio, zašto onda neki lažu? Mrzim ih!’ A kažem ja onda Marku: ‘Dođi sine, je l’ te tata ikad učio da mrziš? Nemoj više reći preda mnom da mrziš SDP. SDP je velika hrvatska stranka koja je isto tako zaslužna za stvaranje hrvatske države.’ Kaže mi sin na to: ‘Dobro tata, oprosti. Ne mrzim, jer me nikad nitko nije učio da mrzim. Ali, znaš što ću ti reći? Nikad neću glasovati za SDP!’ E, tu se sa sinom slažem.”

Je l’ te tata ikad učio da mrziš?

Ovu zanimljivu i poučnu epizodu ispričao je ministar zdravstva Darko Milinović. Ispričao ju je sa saborske govornice u prošli petak. Tako se saznalo da je ministar zdravstva Markov tata. Čuvši poučnu priču, neki od saborskih zastupnika malo su se štrecnuli. Oni sasvim drugačije razgovaraju sa svojim sinovima. Obično im u hodu raskuštraju kosu i kažu: “Onda? Drka li se šta?” Ali ne i ministar Milinović. On svoga Marka uči da bude humani dječak koji nikoga ne mrzi.

Nama koji smo uživali u zanimljivoj i poučnoj epizodi ostao je nejasan tek jedan detalj. Kako je mali Marko uopće znao što je to umjetna oplodnja? Nije uobičajeno da dječaci njegovih godina znaju išta o umjetnoj oplodnji ukoliko ih netko tome ne poduči. Marku je to sigurno ranije objasnio tata, da bi dječak mogao ravnopravno sudjelovati u razgovoru. Tim prije što je tata po struci ginekolog. To onda znači da je zanimljivoj i poučnoj epizodi, koju je ministar zdravstva ispričao sa saborske govornice, prethodila epizoda u kojoj mu mali Marko prilazi s pitanjem: “Tata, što je to umjetna oplodnja?”

– Tata, što je to umjetna oplodnja?

– To je dosta složeno stručno pitanje, sine, ne znam možeš li to razumjeti…

– Pa probaj mi objasniti jednostavnije.

– Dobro, najjednostavnije. Umjetna oplodnja je ono što neki ljudi iz Hrvatske obavljaju u Sloveniji.

– A zašto to rade u Sloveniji ako su iz Hrvatske?

– Zato što im to u Hrvatskoj nije zabranjeno.

– Ako umjetna oplodnja u Hrvatskoj nije zabranjena, zašto je onda ne obavljaju u Hrvatskoj, nego je obavljaju u Sloveniji?

– Zato da bi širili dezinformacije kako je umjetna oplodnja u Hrvatskoj zabranjena, a nije.

– Pa onda oni lažu! Mrzim ih!

– Dođi ovamo, Marko. Je l’ te tata ikad učio da mrziš?

– Nije.

– E, pa nemoj više reći preda mnom da mrziš SDP. SDP je velika hrvatska stranka koja je isto tako zaslužna za stvaranje hrvatske države.

– Čekaj malo, tata, pa ja nisam govorio o SDP-u.

– Nego o kome?

– O onima koji žive u Hrvatskoj ali idu na umjetnu oplodnju u Sloveniju.

– A tko su to nego članovi SDP-a!

– Aha. Znači, samo esdepeovci idu na umjetnu oplodnju u Sloveniju, da bi širili laži kako je ona u Hrvatskoj zabranjena?

– Oni i članovi još nekih oporbenih stranaka. Ali statistički je najviše esdepeovaca.

Je l’ te tata ikad učio da psuješ?

– A hadezeovci?

– Šta hadezeovci?

– Da li oni obavljaju umjetnu oplodnju u Hrvatskoj?

– Naravno da ne obavljaju!

– Zašto?

– Zato što to oni naprosto ne rade.

– Zašto ne rade, ako im to u Hrvatskoj nije zabranjeno?

– Vidiš, Marko, nije nužno da nešto bude zabranjeno, da bi dobar katolik i član HDZ-a znao da to ne treba raditi.

– Ako nešto ne treba raditi, zašto se to ne zabrani?

– Sine, sad mi već prilično ideš na ku… na živce. Trudim se strpljivo ti objašnjavati, a ti me zasipaš stalno novim i novim pitanjima.

– Pa kad mi je nejasno.

– Što ti je nejasno?

– Nejasno mi je da se ne zabranjuje nešto što ne smijemo raditi. I ako već umjetna oplodnja u Hrvatskoj nije zabranjena, zašto je nitko u Hrvatskoj ne obavlja, nego se svi ponašaju kao da je zabranjena?

– E vidiš, to ti je umjetnost politike, točnije, tatine politike. Ako nešto nije zabranjeno, ne znači da je i moguće.

– Kako to?

– Pa fino. Uvijek se može postići da nešto istovremeno bude i dopušteno i neizvedivo. Razumiješ?

– Ne razumijem.

– Evo, dat ću ti jedan banalni primjer. Jesi li igdje u kući vidio nekakav znak da ne smiješ skočiti niz balkon?

– Nisam.

– Pa zašto ne skočiš?

– Zato što bih pao na beton i razbio se kao pička.

– Točno… Marko! Je l’ te tata ikad učio da psuješ?

– Nije.

– Onda molim te nemoj više preda mnom govoriti ružne riječi.

– Neću, tata.

– Uglavnom, shvatio si što sam s poučnom epizodom o skakanju s balkona želio reći?

– Shvatio sam. Ti esdepeovci koji idu na umjetnu oplodnju ustvari skoče s balkona i, umjesto na betonu, završe u Sloveniji.

– Otprilike. Pičke!

– Tata! Ti znači smiješ psovati, a ja ne smijem?!

– Tata to govori kao ginekolog, sine. To je stručni pojam. A ti još nemaš dovoljno naobrazbe da koristiš takve izraze.

– Dobro tata, oprosti. Ne mrzim, jer me nikad nitko nije učio da mrzim. Ali, znaš što ću ti reći? Nikad neću glasovati za SDP!

– E, tu se s tobom slažem, Marko. Osim toga, ima raznih načina, i mimo glasovanja, da čovjek izrazi svoje stavove prema SDP-u ili nekome drugom, a da ih ne mrzi.

– Kakvih načina?

Je l’ te tata ikad učio o prirodnoj oplodnji?

– Na primjer, tata se jednom, u mlađim godinama, bio vezao lancima za banderu, dok je SDP bio na vlasti.

– Vezao si se lancima za banderu?!

– Jesam, majke mi. Pokazat ću ti slike, sve su novine to objavile.

– Zašto si se vezao za banderu, tata?

– Zato što su jednog tatinog prijatelja, divnog čovjeka i katolika, divnog Hrvata i domoljuba, stavili u zatvor.

– Zašto su ga stavili u zatvor?

– Optužili su ga da je u Gospiću ubijao Srbe.

– Pa je li ih ubijao?

– Kakvo je to pitanje! A jesi li ti u Gospiću upoznao i jednog Srbina?

– Nisam.

– Eto vidiš, to ti sve govori…

– Ali možda ih je nekad bilo?

– Sine, je l’ te tata ikad učio da mrziš?

– Nije.

– E, pa kako bih te mogao učiti da nikoga ne mrziš da još uvijek ima Srba? Hajde reci. Je l’ ti to izgleda logično i moguće? Naravno da ne. Trebalo je da Srba jednom nestane da bismo mi djecu mogli učiti da nikoga ne mrze. Razumiješ?

– Razumijem.

– Eto, sve smo razjasnili… Nego, Marko, nakon što smo lijepo popričali o umjetnoj oplodnji, kad ćemo popričati o onoj prirodnoj?

– Kakvoj prirodnoj?

– Pa oplodnji! Tebi je poznato da uz umjetno začeće, koje je neprirodno i bogohulno, postoji i prirodno?

– Poznato mi je.

– Već si dovoljno odrastao da bi o tome mogao saznati neke stvari. Tata bi te rado poučio, ali ti me nikad ništa ne pitaš.

– Zato jer neću da postavljam nepristojna pitanja.

– Zašto nepristojna? Pa to je nešto sasvim normalno, sine, jer svatko normalan je začet prirodnim putem. Tko ti je rekao da je to nepristojno?

– Rekao mi je Petar, jer je on pitao svoga tatu.

– Koliko ja znam, njegov tata je Hrvat, hadezeovac i katolik, sigurno mu je dao ispravan odgovor. A što ga je točno Petar pitao?

– Pitao ga je: “Tata, kako sam ja začet?”

– I što mu je tata rekao?

– Jebo ti ja mater!