Borba se nastavlja

Na zadnjem plenumu studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 17. novembra, odlučeno je da se ukine suspenzija blokade nastave na fakultetu. A to znači da se studente ponovno poziva na proglašenje blokade. To će se dogoditi na skupu koji će se održati u ponedjeljak, 23. novembra, točno u podne. Naravno, svi ste pozvani.

Atmosfera koja sada vlada među studentima mogla bi se opisati kao sve prije negoli entuzijastička. Što je i razumljivo, s obzirom na pomiješane osjećaje pobjede i poraza među prvoborcima proljetne pobune. Zahtjev za besplatnim obrazovanjem tada nije ostvaren. No, ostvareno je toliko toga drugog, što se ne može podvesti pod kategoriju samo moralne pobjede. Ostvaren je bitan pomak u svijesti velikih studentskih grupa da je njihova borba za bolji položaj studija i studenata dio klasne borbe u društvu, nedjeljiv od borbe drugih, radnih dijelova stanovništva. Tako je i sada propitivana mogućnost oblika aktivnog solidariziranja s radnicama Dalmatinke nove, koje dolaze u Zagreb da se zauzmu za definiranje svojih pozicija između rada, neplaćanja i stečaja kojim se prijeti, pa one ne mogu ostvariti svoja prava ni iz rada (14 neisplaćenih plaća) ni iz statusa nezaposlenih.

Uzmuvanost sveučilišnih tijela

No, pesimizam studenata izvire i iz aktualnih neuspjeha. Usprkos vijestima iz Austrije, onda i Njemačke, gdje se studentske okupacije dvorana, rektorata i sl. šire na mase na ulicama gradova, jezgro pobune koje je u nas očito samo na FF-u, nije uspjelo u intenzivnim razgovorima međuplenumske suradnje steći dojam da su i drugi fakulteti spremni za akciju. Ostavljeni samima, sada više nisu sigurni ni u masovnost odaziva na svome fakultetu. Postoji nelagoda da se sve ne pretvori u okupaciju predavaonice D-7 i na tome i (o)stane. Ipak, sve se to može u trenutku okrenuti. Inicijalna kapisla nezadovoljstva može izazvati požar koji se gotovo trenutačno širi. Jer, razloga za pobunu u ovoj državi i društvu, treba li podsjećati, ima dovoljno. Tako da je, kad je protivnik sa svih strana, svaki uzvraćeni udarac pravi. Pa opet, povod i tzv. tajming su važni.

Ono što, nažalost uspješno, zavodi javnost jest inicijativa koju su navodno poduzela tijela sveučilišne vlasti. Radi se na dva bazična zakona, od kojih onaj o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju preinakama može zamazati oči laicima. Da tome bude tako brinu se rektor Aleksa Bjeliš i cijeli Rektorski zbor, iz kojega je, zalaganjem novoosnovanog povjerenstva, na čijem je čelu profesor Žarko Puhovski, bačena bombica o besplatnom studiranju svih brucoša u sljedećoj akademskoj godini. No, u svojim javnim nastupima u srijedu rektor je relativizirao i tu bačenu mrvicu, govoreći o tome da dekani trebaju vidjeti kako bi onda složili proračune svojih fakulteta. Otvorila se i rasprava o kvotama pri upisima, obećana je javna rasprava o novom zakonodavstvu, vjerojatno u siječnju. Na izrečenu najavu blokade rektor govori kako se ne želi miješati u samostalne studentske odluke, no da je otvoren za sve solucije i dogovore. Pritom radije spominje oficijelnu instituciju, Studentski zbor, negoli Nezavisnu studentsku inicijativu.

Ukratko, protivnici su se konsolidirali. Na nekim fakultetima donijeli su i nove pravilnike koji reguliraju disciplinske mjere, a neki od asistenata i vanjskih suradnika već su disciplinirani, tj. kažnjeni (pa i otkazima suradnje) zbog svoje proljetne podrške studentima.

Blokada nastave i alternative

Dakle, ako studenti krenu sada, može im se prigovoriti da se bune baš usred procesa zakonskog izlaženja u susret njihovim zahtjevima. No, to nije točno! Dapače, svi koji su vidjeli nacrt novog Zakona o visokom obrazovanju govore da je on gigantski korak naprijed u smjeru komercijalizacije školstva. U sadašnjoj podjeli uloga situacija je takva da ljudi iz Ministarstva obrazovanja, zajedno s još “nepotrošenim” novim ministrom Radovanom Fuchsom, ne moraju brinuti za svoju budućnost dok imaju takva klimava vodstva fakulteta i sigurnu oportunističku većinu među zaposlenim sveučilišnim radnicima.

Nezavisna studentska inicijativa dobro je svjesna trenutnog konteksta. No, pred svojevrsnom prisilom da ponovi proljetnu taktiku, ne uspijeva potaknuti kvalitetnu raspravu o drugim, blokadi alternativnim oblicima borbe. Na plenumima radikalniji zazivaju ulične blokade, marš na državne institucije, Ministarstvo prosvjete, ali i Markov trg. Misle da se pokret može omasoviti, pa i studentima s većine ostalih fakulteta, tek ako iz predavaonica izađe na ulice, kako se to upravo dogodilo u Beču. No, snaga studenata nije samo i prvenstveno u miješanju (preko svojih delegata) u zakonodavnu proceduru i njeno (ne)vrijeme. Uostalom, oni su svjesni da su je svojim aktivizmom i iznudili. Kao što su svjesni i da zadnju riječ, u tim za vlast prevažnim stvarima, neće imati ni njihovi profesori ni njihove komisije, već stranački vojnici svojih vladajućih partija, koji upravo pišu svoje neoliberalne odgovore na krizu obrazovanja pod neoliberalizmom. Studentski pravi povod, prava prilika je negdje drugdje (vidi okvir o događanju u SC-u “Zaštitarstvo i prehrana”).

Kako bilo, jedno je sigurno. Stasala je generacija studenata i njihovih (anonimnih) predvodnika, koju se ne može lako izmanipulirati. U svom aktivističkom, ali i teorijskom razvoju, oni su na (dobrom) početku svoga revolucionarnog puta. Vidi se to i kroz oživjele kružoke marksističkog (samo)obrazovanja. A kao što je odavno primijetio filozof Ernst Bloch: “Tko se jednom napije vode s čistog marksističkog izvora, tome više nikada neće prijati ideološke splačine.”

Srećko Pulig