Intervju: Ana Knežević, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske

Zašto dolazi do promjena u Zakonu o radu?

– Zakon o radu mora biti usklađen sa zakonodavstvom EU-a, to je mjerilo za zatvaranje poglavlja “Zapošljavanje i socijalna politika”. Problem je u činjenici da je Vlada, osim onih odredbi koje su predmet usklađivanja, mijenjala i neke druge odredbe o kojima nismo razgovarali. Drugi je problem nastao jer je te odredbe Vlada usklađivala na čudan način. Treći problem je taj što smo mi tražili da se i odredba o radu na određeno vrijeme mijenja.

Jesu li sindikati složni u tim nastupima kod Vlade?

– Jesu. Sve smo naše zahtjeve definirali zajedno, svih pet sindikalnih središnjica. Dogovorili smo strategiju i upravo sam došla sa sastanka gdje Vlada pokušava učiniti zadnje napore da se poslodavci i sindikati dogovore baš oko instituta rada na određeno vrijeme.

Hoćete li se dogovoriti?

– Pa, ne znam. Zapravo je riječ o neprincipijelnoj trgovini. Sada poslodavci traže neke ustupke za sebe u zamjenu za regulaciju rada na određeno vrijeme. To nije predmet usklađivanja, dakle rušimo načelo da će se u prvoj fazi razgovarati samo o usklađivanju. To ćemo staviti pred tijela svojih središnjica da vidimo da li se može postići dogovor. Ako ne, onda je Vladin prijedlog da ona sa zakonom, koji je već bio u Saboru na prvom čitanju, ide dalje u proceduru.

Tražimo posebne radne sudove

Ako sindikati ne budu zadovoljni, hoće li biti protesta, govorilo se i o izlasku na ulice? Koliko bi ljudi sindikati mogli dovesti i koliko bi jaku poruku mogli time poslati Vladi?

– Ako ne bude dogovora između poslodavaca i sindikata, Vlada bi trebala biti ta koja će presjeći stanje u korist radnika. Mi smo dokazali da se rad na određeno vrijeme u Hrvatskoj zloupotrebljava. Podaci državnog Zavoda za zapošljavanje za 2008. kažu da je od 128 hiljada zaposlenih radnika njih 104 hiljade dobilo ugovore na određeno vrijeme. Direktiva Evropske unije kaže da je rad na određeno vrijeme izuzetak, a ne pravilo. Kod nas je zapošljavanje na određeno vrijeme pravilo, a ne izuzetak. Prema tome, Vlada bi trebala uvažiti našu argumentaciju i prihvatiti rješenja koja nude sindikati u korist hrvatskih radnika. Ako ne bude tako, rekli smo da ćemo to braniti na Markovom trgu.

Protesti uvijek moraju biti dobro organizirani. Nije dovoljno samo pozvati ljude da dođu. Vidjeli smo nedavno proteste koje je organizirao HUS. Svaki sam dan među ljudima i znam da je prisutno veliko nezadovoljstvo, ali neće to ljudi sami iskazati. Zadnji put na protestu smo rekli da nismo zadovoljni načinom na koji Vlada upravlja državom. Ako promjena nema, onda treba mijenjati one koji su te promjene trebali napraviti. To bi trebala biti naša poruka Vladi i mislim da bi to bila i dobra lekcija iz demokracije Vladi i Saboru da oni nisu tu jednom za svagda i da mogu otići prije roka. Kod nas vlada mišljenje da birači imaju prava samo na izborima, a da onda četiri godine ne mogu ništa pitati. Birači se moraju osvijestiti, znati da imaju pravo i unutar te četiri godine reagirati.

Kako bi se mogao ocijeniti položaj radnika u Hrvatskoj danas, u odnosu na neke zapadnoevropske zemlje i u odnosu na vrijeme do devedesetih?

– Na kongresu SSSH-a 2006. godine zaključili smo da su hrvatski radnici roba i da se takav tretman više ne može dozvoliti. Ima dosta primjera da ljudi ne dobivaju ni ugovore o radu ni isplatne liste, pa ispada da bolji tretman ima roba jer je ne možete s jednog mjesta premjestiti na drugo bez nekog popratnog dokumenta, dok se radnici kod nas mogu zapošljavati i isplaćivati bez ikakvog papira. Dakle, položaj radnika kod nas je izuzetno loš. Pogoršava ga još više ova kriza u kojoj se gube radna mjesta. Tu je svakome važno sačuvati radno mjesto pa je poštivanje zakona zadnja stvar. Teško da se u bilo čemu današnji položaj radnika može usporediti s onim iz SFRJ. U vrijeme socijalizma je sigurnost radnog mjesta bila zajamčena. Samo oni koji su nešto veliko i jako zgriješili, mogli su disciplinski ostati bez posla. Ljudi su obično završavali svoj radni vijek tamo gdje su započeli raditi. Danas ljudi skoro svaki mjesec imaju drugi ugovor, poslodavca ni ne poznaju jer počnu raditi za jednog, a završe u kratkom vremenu kod desetog. U zemljama okruženja položaj radnika je bolji. Svjetska banka je nedavno objavila podatke o tome kako se kod nas malo radi, da je produktivnost mala i slično. To je loša percepcija jer kada naši radnici, od čistača ulica do znanstvenika, odu u Sloveniju, Austriju ili Njemačku, pokažu se kao dobri radnici. Nije problem u radniku nego u onome tko ga zapošljava, tko mu organizira posao i tko ga plaća.

U slučaju spora u socijalizmu radnik je išao na Sud udruženog rada. Danas radni sporovi navodno imaju prednost, ali suđenja dugo traju?

– U Zakonu o radu piše da radni sporovi moraju biti riješeni u roku od šest mjeseci. Nažalost, imamo slučajeva da se vode po 11 ili 14 godina. Tragedija je kada radnik u konačnici dobije spor, a firma je u međuvremenu postala nepostojeća. Vani postoje sudovi specijalizirani za radne sporove, kakve smo i mi imali. Suci su isto specijalizirani, a kod nas isti ljudi sude od imovinskih sporova do upravnih, građanskih pa i radnih. Jedan od naših zahtjeva je da se osnuju posebni radni sudovi ili barem posebna vijeća za radne sporove i da odredba iz Zakona o radu o šest mjeseci kao roku za okončanje sporova konačno profunkcionira.

Više godišnjeg odmora

Kako se posljednje afere, brodogradilišta, Podravka…, reflektiraju na radnike? Kako sindikati i SSSH gledaju na sve to?

– Sve je to loše za radnike, brodogradilišta posebno. Svjedoci smo njihove dugogodišnje agonije. Nijedna vlada nije ništa ozbiljno poduzela jer je čuvala socijalni mir, a to je bila pogrešna strategija. Trebalo je ozbiljno restrukturirati brodogradilišta. Ispostavilo se da naši nadzorni odbori ništa ne rade i ničemu ne služe, a trebali bi nadzirati i kontrolirati rad uprave. Očito je da država nije dobar gospodar, barem kada se radi o ovakvom načinu upravljanja državnim poduzećima. To i nije bilo upravljanje, već se pretvorilo u eldorado za sve moguće vrste zloupotreba i kriminala.

SSSH predlaže i reviziju ugovora s Vatikanom?

– To smo naveli u sklopu zahtjeva dostavljenih Vladi kao osnovu za izradu socijalnog sporazuma. Jedna od tema je reforma poreznog sistema. Kod trećeg rebalansa bilo je govora o tome kako smanjiti troškove, pa smo rekli da država treba svima skresati troškove. Ako je smanjila plaće u javnom sektoru za šest posto, onda neka svima korisnicima državnog budžeta toliko smanji. Bilo je govora i o Crkvi koja dobiva značajan iznos što je posljedica ugovora s Vatikanom. U tom ugovoru u članu 15. piše da obje strane mogu inicirati njegovu izmjenu kada se okolnosti promijene, pa Vlada ima odriješene ruke kod izrade budžeta. Ona može inicirati promjene: reći da ekonomska situacija u Hrvatskoj nije dobra i da Crkvu više ne može financirati u tom iznosu. Dakle, moguća je revizija ugovora. Moguće je i uvođenje tzv. crkvenog poreza koji ima većina evropskih zemalja. Vrijedi i o tome razgovarati. Onda bi se vidjelo koliko ustvari imamo vjernika i koliko ih je spremno financirati Crkvu. Mislim da bi isti model mogao biti primijenjen i za političke stranke i njihovo financiranje iz članarina.

Zalažete se i za četverotjedni godišnji odmor?

– I to je nešto što moramo uskladiti s direktivom EU-a o radnom vremenu. Do sada smo imali minimum od 18 dana godišnjeg odmora. Standard EU-a je četiri tjedna. Imali smo tu male nesuglasice jer bi se to trebalo izraziti u danima, pa je bio dogovor za one koji imaju pet radnih dana u tjednu da to bude 4×5, a za one koji imaju šest radnih dana u tjednu 4×6, dakle minimum je 20 odnosno 24 dana. Zakon još kaže da se kolektivnim ugovorom, pravilnicima i ugovorima o radu to dalje nadograđuje. Ako Zakon o radu ovog mjeseca prođe u Saboru, iduće godine svi će imati više dana godišnjeg odmora.

Samoupravljanje je bilo dobar model

I neradni petak se često spominje?

– Neradni petak su naši sindikati iz industrijskog sektora predložili Vladi još proljetos kako bi se sačuvala radna mjesta, prvenstveno u izvozno orijentiranim poduzećima. Prijedlog je bio da Vlada sufinancira taj neradni petak, da oko 250 hiljada radnika ne radi petkom, a da im Vlada plaća 20 eura bruto za taj petak. Na taj način bi se spasilo oko 20 hiljada radnih mjesta. Nažalost, Vlada za to nije pokazala dovoljno sluha. Cijelo proljeće je izgubila na pregovore sa sindikatima javnih službi oko isplate njihovog ugovorenog povećanja plaća, pa je u tome sudjelovao čak i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Dakle, pregovarao je s javnim službama umjesto da je sjeo sa sindikatima iz gospodarstva. Vlada je o tome počela razgovarati tek u lipnju, kada je dobar dio ljudi već ostao bez posla. Zbog toga imamo 50 hiljada izgubljenih radnih mjesta u industriji, ljudi su na burzi pa su izdvajanja za njihove naknade udvostručena, a država je trajno izgubila poreze i doprinose koje bi dobivala da su ostali raditi.

Svijet se mijenja, Obamu optužuju da u Americi uvodi socijalizam?

– Bila sam 2005. u Sloveniji na jednom predavanju o participaciji radnika, gdje se jedan profesor iz Njemačke na samom početku ispričao jer mu je bilo neugodno da on nama govori o participaciji radnika. Naime, on je cijelu 1986. godinu proveo kod nas, izučavajući naš model radničkog samoupravljanja, čija je koncepcija bila vrlo dobra, mada se u praksi znala izroditi. U svakom slučaju, naš je model bio puno napredniji od ovog sadašnjeg zapadnog. Nažalost, mi sve svoje popljujemo, a kada netko drugi kaže da to ipak valja, onda to preuzimamo. Sada je i Vatikan rekao da su rani radovi Karla Marxa dobro štivo.

Ovaj neoliberalni kapitalizam američkog tipa, u kojem je profit broj jedan, a čovjek zamjenjiv svakog trenutka, pokazao je svoje pravo lice i Evropa mu se sa svojim modelom socijalnog kapitalizma treba suprotstaviti. Nordijski model kapitalizma s ljudskim likom do sada se pokazao kao najbolji i najotporniji, pa i na ovu krizu. Radnici i poslodavci su partneri, i u budućnosti će poslodavci više trebati radnike nego radnici poslodavce. Mnogi se poslovi mogu raditi od kuće i radnici će moći birati za kojeg će poslodavca raditi. Onaj tko toga ne bude svjestan, nema šansu na duži rok. Vjerujem da će Obama smoći snage za reformu kapitalističkog sistema u SAD-u. Na tom smo tragu i mi u Hrvatskoj rekli da želimo zaokret iz ovog divljeg neoliberalnog kapitalizma u kapitalizam s ljudskim likom. Mislim da imamo sve šanse da to i napravimo, samo bismo trebali imati Vladu koja je toga svjesna. I poslodavci su premalo reprezentirani, premalo ima članova u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. U Norveškoj socijalni dijalog odlično funkcionira, u što sam se uvjerila na licu mjesta. Nikome ne pada na pamet da predlaže nešto na štetu drugoga, a mi se ovdje stalno koljemo. Nacionalno bogatstvo u Norveškoj se ne privatizira jer mora služiti svima, pa bismo i mi tako trebali postupati. I naposljetku, nije naš javni sektor velik, nego ga nema tko financirati.