Mačizam tu, odmah pored nas

“Više rađaj, manje pričaj”, ili “šta ti ženska znaš”, ili “šta ova mala hoće” i slične izjave kojima se kite mačisti u svom svakodnevnom javnom ophođenju često možemo čuti na ulici, ali i na televiziji. Jednom je prilikom zagrebački gradonačelnik Milan Bandić tako rekao da vlastitu suprugu slušaju samo budale, a da se razborit čovjek pravi gluh i pusti je da blebeće.

– Međutim, nije Bandić usamljen slučaj – reći će feministica Đurđa Knežević. – Morala bih dobro razmisliti tko nije istupao mačistički u hrvatskoj politici. U ovom trenutku ne mogu se sjetiti nijednog političara. Svi su makar jednom nešto lupili.

Da je mačizam sveprisutan u hrvatskoj politici složit će se i Rada Borić iz Centra za ženske studije, osvrćući se na predsjedničke kandidate koji takođe nisu imuni na mačizam.

Mačizam vidljiviji nakon devedesetih

-Vidljivo je kako se jednoga od kandidata predstavlja “mekim”, a ne mačo muškarcem. Predsjedničke kandidatkinje su izložene seksističkim izjavama političara i medija koji na taj način promoviraju diskriminaciju koja bi, konačno, trebala biti kažnjiva po zakonu – kaže Rada Borić. Dodaje da je mačizam prihvaćen u društvu kao “prirodna pojava”.

– Čak i Vladimir Anić u “Rječniku hrvatskoga jezika” definira mačizam kao “naglašavanje muškosti, tjelesne snage i hrabrosti” i “odisanje muškošću”. Po tome bi se dalo zaključiti da se mačizam smatra pozitivnom pojavom, a tako se ponašaju i mnogi muškarci u politici. U tome ih podržavaju mediji, perpetuirajući slike o “pravim muškarcima” – objašnjava Rada Borić, ističući da mačizam podršku ima u patrijarhatu i zacementiranim odnosima moći, što je na štetu samih muškaraca, i predstavlja trajni znak rodne nejednakosti.

– Očigledno da je mačizam prerastao u socijalnu činjenicu, kao normalno stanje stvari, i teško ga je iskorijeniti. Izgleda da muškarci ne mogu drugačije funkcionirati i da se ne znaju ponašati prema građanki kao individui, kao čovjeku – kaže Đurđa Knežević.

– Mi smo ipak tradicionalno društvo s velikim katoličkim utjecajem. Mačizam je vidljiviji nakon devedesetih. U bivšem režimu on se nastojao kontrolirati. Ideološki je bio upravljan, odnosi su bili drugačiji. Sada smo demokratičniji, otvoreniji i maske su pale. Ono što se decenijima skrivalo, sada je izronilo na površinu. Ako se demokratičnost bazira na pojedincu, sa svim njegovim pravima, prema toj definiciji mačizam predstavlja kršenje prava – uspoređuje Đurđa Knežević mačizam u dva sistema, zaključujući da smo u svakom slučaju patrijarhalna, napola seljačka kultura.

I političarke podržavaju mačizam

– Žene prebrojavaju kao ovce koliko ih ima u Saboru, koliko ih treba biti. Zar i to nije jedan vid mačizma? Statistika u životu neće pomoći, ona će samo potvrditi postojeću sliku – kaže Đurđa Knežević.

Često se u životu može čuti da su žene pasivne no, reći će feministice, najlakše je tvrditi da su same žene krive. Kada se postavi pitanje gdje su žene na pozicijama moći, na mjestima gdje se odlučuje, vidimo drugu stranu medalje.

– Svjedoci smo “utješnih naznaka” da se žene više odlučuju na obrazovanje, ali to je samo varka. Već se pokazalo da obrazovanje nema utjecaja na društvo, već je servis društvu – napominje Đurđa Knežević.

Za političarke kaže da same svojim stavovima i ponašanjem podržavaju mačizam.

– Baš one se zatvaraju u tradicionalne kalupe javnim izjavama tipa “ja kod kuće perem, kuham, peglam…”. Osim toga, potencira se uloga žena u humanitarnim akcijama što opet predstavlja servis vlasti – smatra Đurđa Knežević.

Kritizira i današnji feminizam za koji kaže da nije ništa drugo nego slizanost sa politikom, jer sve upućuje na saradnju sa vlastima, ne dopušta se otvorena politička rasprava.

– Nema subverzije, nema propitivanja. Vlast se ne dira jer daje pare – ocjenjuje Đurđa Knežević.

Po njenim riječima, kada se nađu kraj jake žene, muškarci postaju kukavice i ne znaju kako se ponašati.

– Mačizmom muškarci pokazuju svoju slabost. Žena uvijek mora biti podređena, niža vrsta, a muško je bolje, jače.

Napominje da žene u kritičnim momentima lakše reagiraju, jer je ženi uglavnom cijeli život težak, dok muškarci lakše padaju u depresiju. Da bi mačizam bio poražen, potrebno je izgraditi svjesnog i demokratski obrazovanog čovjeka, smatra naša sagovornica.

 Rezultat: nasilje

 O tome što smatra primjerima mačizma u krugovima političara i poslovnih ljudi u Hrvatskoj pitali smo i saborsku zastupnicu SDP-a Mariju Lugarić.

– Možda najbolji dokaz da još nismo prevladali mačizam, koji nije ništa drugo do jedna vrsta seksizma u javnoj sferi, jest izjava, paradoksalno, jedne žene. Jadranka Kosor je, koliko se sjećam, po preuzimanju mandata rekla da će biti bolja od bilo kojeg muškarca. Ta izjava podrazumijeva stereotip da su neki poslovi rezervirani samo za muškarce ili točnije da su muškarci u njima uspješniji. Još kada to izgovori žena, to je apsolutni dokaz da je mačizam kod nas duboko ukorijenjen i da još mnogo toga trebamo učiniti da ga prevladamo – kaže Marija Lugarić. Ističe da bi se izjave mnogih, pogotovo lokalnih političara, mogle svrstati pod mačizam.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik objašnjava da je njena pozicija drugačija od pozicije nevladinih udruženja. Kaže da se “mačizam kao isticanje muškosti i sebe samog, ali i stereotipnog mišljenja prema ženama prilično rijetko javlja, iako je kao takav prisutan u medijima. Ono što je opasnije jest odgoj o ulozi žene i muškarca u životu, odnosno da se muškarac i žena promatraju na određene načine”.

– Tu je i razvoj stava da se od muškaraca očekuje nešto drugo nego od žena. To rezultira i nasiljem nad ženama, kako onim obiteljskim tako i u životu uopće. Jedan od najstrašnijih primjera te vrste je izjava čovjeka koji je kod Sinja pokušao silovati ženu i ubio je kada mu se oduprla: “Kakav bih muškarac bio da nisam pokušao.” A on svakako nije jedini koji tako smatra – navodi pravobraniteljica.

Talijanski primjer

Marija Lugarić kaže da joj je teško reći da je li bila žrtva mačizma.

– Osobno ne dozvoljavam nikome da se prema meni neprimjereno ponaša. Čim vidim da netko kreće u tom smjeru, odmah upozoravam, tako da su oni koji su možda htjeli krenuti u tom smjeru naprosto odustali. Većih problema sam imala zbog dobi: znate one fraze “šta ti dijete znaš”, “tu nama klinka hoće neke stvari, a ja sam faca i šta bih sad nju slušao” i slično.

Ova zastupnica, baš kao i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pozdravlja talijansku peticiju protiv premijera Silvija Berluskonija, poznatog po mačističkim ispadima svih vrsta.

– Točno je da bi trebalo snažnije reagirati na nedozvoljive vrste ponašanja. Ženska solidarnost je prečesto fraza koja se istopi pred stranačkom stegom. Jesu li to peticije ili nešto drugo, o tome bi trebalo razgovarati. Ali da bi neka vrsta reakcije i osude trebala, trebala bi. Inače se stvari neće promijeniti. A morale bi – kaže Marija Lugarić.

– To je odlična akcija i trebalo bi ih provoditi i u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da ih organiziraju mediji, pa i internetski portali, čime će se stvoriti mogućnosti za prikupljanje većeg broja potpisa. Jer ako bi potpise prikupljale samo nevladine udruge na svojim štandovima, to ne bi imalo toliko efekta – kaže pravobraniteljica Gordana Lukač Koritnik.

– No s medijima je problem što često promoviraju mačizam. Uskoro će se pojaviti kalendari za narednu godinu i na velikom broju njih bit će neke scene iz seoskog života, prikazane na način da ljepuškasta djevojka, odjevena u suknju koja je zadignuta i bluzu koja je raskopčana, kruni kukuruz ili radi neki drugi posao, a slika je praćena nekom prostačkom i neduhovitom doskočicom – dodaje pravobraniteljica.

Medijsko prikazivanje žena, pa i političarki, nervira i Mariju Lugarić.

– Rijetko je koji muškarac u novinama prikazan cijelim tijelom, uglavnom su to portreti, što valjda daje dojam ozbiljnosti, a žene su u pravilu prikazane slikom cijelog tijela, što valjda implicira neozbiljnost i nedoraslost. Prelistajte malo novine pa će vam biti jasno o čemu govorim – kaže Marija Lugarić.

Paulina Arbutina i Nenad Jovanović