Miodrag Lukić, najplodniji pisac srpske dijaspore

Miodrag Lukić je najplodniji srpski pisac u Švicarskoj. Napisao je osam romana, svi su objavljeni kod izdavačke kuće “Legenda” iz Čačka. Dvanaest vlastitih drama je režirao u srpsko-švajcarskom pozorištu “Duga”, a također je autor četiri filmska scenarija. Ove godine objavljeni su mu romani “Foka” i “Meso”, čija je promocija u srpskim klubovima upravo u toku.

– Može se slobodno reći da je to najteži dio mog posla. Volim da pišem, uživam u stvaranju, ali mi ne pada lako da govorim o sopstvenom djelu. Naravno, to se ne može izbjeći i ne bi bilo pošteno prema mojim stalnim čitaocima u Švajcarskoj ako se ne bih pojavio. Zato ćemo krajem ove godine i početkom sljedeće organizovati književne večeri u cijeloj Švajcarskoj. Upravo je za nama uspješna promocija u SKD-u u Dibendorfu, gdje je sala bila premalena da primi sve posjetioce. Sljedeće književno veče je u Sankt Galenu, a poslije Nove godine na redu su Bazel, Bern, Lozana, Ženeva…

Konkurs za NIN-ovu nagradu

Da se podsjetimo vaših djela?

– Sve je počelo “Ludim vjetrom”, romanom koji ima i drugi naslov “Serbian gigolo”, a koji je objavila izdavačka kuća “Nikšićke novine”. Čak je ušao u uži izbor u natječaju za NIN-ovu nagradu. Mislio sam, kao što većina početnika misli, da će već poslije prvog romana početi da zovu izdavači i novinari, ali od toga nije bilo ništa, možda i zato što mi je roman objavljen u jeku NATO napada na Srbiju. Ipak, već sljedeće godine roman je ponovo objavljen kod izdavačke kuće “Nida ferlag” iz Frankfurta. Potom sam se obratio izdavačkoj kući “Legenda” iz Čačka i imao sreću da je vlasnik, Dragan Biserčić, pošten i čestit čovjek, što nije baš česta pojava u izdavaštvu u Srbiji. Oni su mi objavili treće izdanje “Ludog vjetra” i narednih sedam romana. Mislim da je “Foka” moj najbolji roman i da imam izgleda da dobijem NIN-ovu nagradu, pa je zato moj izdavač poslao roman na taj konkurs.

Kako doći do vaših knjiga?

– Moje romane moguće je kupiti u većini knjižara u Srbiji i u internet knjižarama kao što su www.knjizara.com ili u Švajcarskoj www.zlatnopero.ch. Ne znam da li su knjige dostupne u knjižarama u Hrvatskoj, ali se nadam da ću u dogledno vrijeme i tamo stići, naročito zbog dva moja posljednja romana koja govore o mladim ljudima, a neki problemi su univerzalni, pa pogađaju i hrvatsku omladinu kao i svaku drugu.

Vi niste samo romanopisac?

– Nisam samo romanopisac, ali je roman moja prva i najveća ljubav. Možda bi se moglo reći da sam pripovjedač, da nisam pisac vjerovatno bih bio usmeni pripovjedač kao što je bio moj djed. Prije nekoliko godina počeo sam da pišem filmske scenarije i pozorišne drame, a 2005. osnovao sam prvo srpsko pozorište u zapadnoj Evropi, “Dugu”. Registrovano je kao udruženje i samim tim spada u neprofitne organizacije. To znači da za svoj rad ne dobivam platu niti je dobivaju glumci, pa zbog toga spadamo u red amaterskih pozorišta, iako sve radimo vrlo profesionalno. Dosad smo odigrali 12 predstava i publika je sve dobro primila. S nekima smo gostovali u Srbiji, Republici Srpskoj i Njemačkoj. Samo jedna drama je na njemačkom jeziku.

Monodrama o Milevi

Recite nam nešto o monodrami o Milevi Ajnštajn?

– Prošle godine se navršilo šezdeset godina od smrti Mileve Marić Ajnštajn, žene koja je zaslužna za uspjeh Alberta Ajnštajna. Dok je on lebdio na oblacima slave, ona je umrla sama, napuštena, od svih ostavljena. Milevina sudbina je sudbina iseljenika koji pokida – namjerno ili sticajem okolnosti – spone s maticom, spone s korijenima, rodnim krajem i narodom iz kog potiče. Nisam pisao o Milevi naučnici, već o Milevi ženi i majci, koja užasno pati zbog svoje surove sudbine.

Traže vas da nastupate i u Hrvatskoj?

– Vrlo rado bih kao književnik ali i kao pozorišni reditelj došao u Hrvatsku, ali mislim da to nije baš lako izvedivo, pogotovo ako bih dolazio s pozorišnom ekipom. Volio bih da se moje knjige prodaju i čitaju i u Hrvatskoj. Inače, član moje ekipe je i jedan mladi Hrvat, Dalmatinac Filip Kostović. Moj mejl je: miodraglukalukic@yahoo.de