Vijesti

Ne daj se, Erveniče

Iako su se mnogi mediji i ekonomisti dosta trudili u kriznoj godini pronaći jednostavna rješenja za ozdravljenje javnih financija, jedan od njihovih često spominjanih prijedloga vjerojatno neće biti tako skoro ostvaren. Brzog ukidanja jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj neće biti. Pa ni onih koje nemaju dovoljno prihoda ni za plaće svojih zaposlenih.

Prije koji tjedan na skupštini Udruge gradova državni tajnik Edmond Miletić iz Ministarstva uprave rekao je gradonačelnicima da još ne postoji nikakav model za reformu lokalne samouprave. Tek se počinje raditi na kriterijima za ocjenjivanje održivosti pojedinih gradova ili općina.

Potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks je na nedavnom savjetovanju ekonomista u Opatiji bio nešto konkretniji. Objavio je da je Vlada dala napraviti pilot projekt ocjenjivanja financijskih elemenata jednog broja lokalnih jedinica. No ujedno je priznao da cijeli posao neće biti moguće napraviti u kratkom roku i da će to biti mukotrpna politička zadaća. Kad tako govore nacionalni top-političari, onda i njihovi pandani na nižim razinama mogu malo odahnuti.

Probno testiranje 18 lokalnih jedinica

Možda je tako i bolje, nego da se uz javnu hajku lokalne jedinice brišu širokim birokratskim potezima iz državne centrale. Mnoge siromašne općine u inače slabo razvijenim i ratom pogođenim krajevima predstavljaju jedini put stanovnicima za dobivanje kakve-takve pomoći u poboljšanju uvjeta života. Poneki agilni načelnik uspio je i zbog autoriteta funkcije isposlovati popravak lokalne ceste, dovući struju ili približiti autobusnu liniju. Radna mjesta u tim jedinicama katkad su jedina prilika za socijalnu promociju obrazovanih mladih ljudi. Među njima, kako su “Novosti” već pisale, i mlađih srpskih povratnika iz izbjeglištva.

Ne zagovara se ovdje ni status quo ni bujanje administracije. Ali za kontrolu javnog novca u lokalnim jedinicama Vlada bi brže i više napravila kad bi natjerala gradove i općine da privatiziraju radiostanice i novine koje imaju u vlasništvu i koje stišću u neprirodnom medijsko-političkom zagrljaju tako što im isplaćuju plaću.

Vladimir Šeks otkrio je još jednu dimenziju problema: općine i gradovi u Hrvatskoj imaju svoje zastave i grbove, svečane dane i svece zaštitnike. Stanovnici su se na svoje općine navikli i s njima se već odavno identificiraju, pa u reformi lokalne uprave treba voditi računa i o tim neekonomskim elementima.

Ekonomski faktori bit će tek polazište. Vlada je uz pomoć nezavisnih konzultanata provela probno testiranje 18 lokalnih jedinica. Bodovalo se financijskim kriterijima i bilo je moguće postići ukupno 100 bodova. Prvi na listi isplivao je Bol sa 72,4 boda, slijede Fažana, Rogoznica, Sv. Martin na Muri, Samobor (64 boda). Na dnu liste su Petrinja, Kloštar Podravski, Kula Norinska i Kamanje sa 17 bodova.

Danski primjer

Šeks je naglasio da neće biti automatskog brisanja jedinica koje završe na dnu liste ni kad se obavi ocjenjivanje svih hrvatskih županija, gradova i općina. Čak ni Ervenika, koji se često spominjao u raspravama kao primjer općine gdje navodno od 3,2 milijuna kuna prihoda država iz centralnih fondova donira čak 2,6 milijuna.

– Što kad su jedinice ekonomski zrele za ukidanje grupirane na kompaktnom prostoru? Neće li se njihovim spajanjem problemi zapravo još povećati? – upitao se Šeks u svom izlaganju.

O racionalnosti uprave stalno razmišljaju i razvijenije zemlje. Austrija, s osam milijuna stanovnika, ima osam saveznih pokrajina, 102 okruga (usporedivi s hrvatskim županijama) te čak 2.356 općina u kojima djeluje oko pet tisuća javnih poduzeća i udruga za infrastrukturu. Prema tome čak i hrvatskih 556 jedinica izgleda nekako manje zastrašujući broj. Problem je u razvijenosti i uslugama koje pružaju. Upravo je u tom smjeru vođena reforma lokalne uprave u Danskoj. U toj zemlji sa 5,3 milijuna stanovnika ima 648 tisuća javnih službenika (uključeno i zdravstvo i školstvo). U reformi uprave, koja je od ideje do realizacije trajala punih pet godina, smanjen je broj županija sa 14 na pet. Usto je još 98 općina, a prije reforme ih je bilo 270. Racionalni Danci otpočetka su bili načistu: nećemo smanjivati broj zaposlenih u upravi i lokalnoj samoupravi ni ukupnu količinu javnog novca koji se troši za tu namjenu. Odlučili su kako žele da uprava građanima pruža bolje usluge. Reforma je završila 2007., a kvaliteta usluga se još procjenjuje. Ali to je razvijena, sjevernjačka demokracija.

Igor Vukić, novinar “Privrednog vjesnika”

HNS generalno suzdržan

Pavao Škaljac je kandidat HNS-a za trećeg zamjenika župana Karlovačke županije, iz redova srpske zajednice. U svom predstavljanju ovaj potpredsjednik karlovačke organizacije HNS-a govorio je o brojnim problemima države i srpske manjine. Radi se o 52-godišnjem penzioneru iz bivše “Jugoturbine” i inženjeru strojarstva, rođenom u Banskim Moravcima nadomak Karlovca. S obzirom na to da je HNS bio protiv raspisivanja dopunskih izbora na zadnjoj sjednici županijske skupštine, pitali smo predsjednika stranačke županijske organizacije Zdravka Spudića kako će se sve to odraziti na legitimitet njihovog kandidata.

– Nije HNS bio protiv. Mirjana Bašić je imala svoj stav, koji u konačnici nije bio protiv toga da nacionalne manjine imaju svog predstavnika. Vjerovatno ste i vi zaboravili kada se prvi put mijenjao statut županije. Mi smo tada zagovarali ideju da se stavi ta odredba i htjeli smo da se u kvoti već postojeća dva župana izabere predstavnik srpske nacionalne manjine. Kada je HDZ vidio da neće imati SDSS-ovog predstavnika, to se političkom trgovinom promijenilo. Mirjana Bašić je branila svoj stav. Generalno, HNS nije bio protiv toga. Uostalom, ja sam kao predsjednik stranke u županiji i predsjednik kluba bio suzdržan – kaže Zvonko Spudić.

Kako se među novinarima komentiralo, HNS nije podržao prijedlog odluke o dopunskim izborima jer je generalno bio suzdržan, ali je ipak kandidirao svoje predstavnike. Nije šija nego vrat. Radi li se o licemjerju HNS-a neka odluče birači. Glavno pitanje među Srbima biračima bit će što je tko do sada uradio i što može uraditi za Srbe u Hrvatskoj. Što to mogu i što su do sada za Srbe uradili nezavisni kandidati Stevan Banjanin ili Duško Zjača? Također, što su to za njih učinili Srpska narodna stranka, Zelena lista, HNS-liberalni demokrati, SDP i drugi? Odgovori na ta pitanja očekuju se na izborima 6. decembra. M. C.

Zastava na pola koplja za patrijarha

Mnoge probleme srpska zajednica u Hrvatskoj ima i zbog vlastitih propusta. Naime, Ustavnim zakonom o zaštiti nacionalnih manjina regulirane su brojne stvari, a na pripadnicima manjinskih zajednica je bilo da inzistiraju na njegovom provođenju i na usklađivanju statuta svojih jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave. Tipičan primjer je (ne)usklađenost statuta na području korištenja nacionalnih simbola, zastave i himne. Prilikom sahrane patrijarha Pavla, koliko znamo, jedino je na području Karlovačke županije, na zgradi općine u Krnjaku, bila izvješena zastava srpske zajednice u Hrvatskoj na pola koplja, što je znak žalosti. U Krnjaku je statut usklađen u cijelosti sa Ustavnim zakonom, pa je tamo stalno izvješena zastava srpske zajednice, kao što se u svečanim prilikama nakon hrvatske svira i himna srpske zajednice. U drugim općinama to nije učinjeno ili je učinjeno polovično, pa se iz formalnih razloga ne koriste prava za koja se zajednica teško izborila.

Iako je zakonski sve sređeno, načelniku Općine Krnjak Radi Kosanoviću upućen je niz direktnih i indirektnih kritika zašto je zastava srpske zajednice bila na pola koplja. Kosanović smatra da se Srbi nemaju čega bojati, a da svoja ostvarena prava trebaju koristiti. Zato će, kaže, poraditi na tome da općine u kojima su Srbi u većini i gdje im to Ustavni zakon dozvoljava koriste sva svoja prava, u svečanim prilikama i u trenucima žalosti, kao što je to bilo u slučaju sahrane patrijarha Pavla.

– Ono što je za katolike papa to je za Srbe pravoslavce bio patrijarh Pavle i srpska zajednica ima pravo izraziti žalost zbog njegove smrti – kaže načelnik Općine Krnjak.

Među Srbima u Karlovcu i županiji bilo je i prigovora na muziku u manjinskoj emisiji na Radio Karlovcu u četvrtak, na dan sahrane patrijarha, jer je pred kraj emisije, nakon jednog razgovora, svirana bosanska sevdalinka što se smatra neprimjerenim u trenutku žalosti i sahrane prvog čovjeka SPC-a. M. C.

Problemi u Donjem Lapcu

Prije nekoliko dana Vijeće srpske nacionalne manjine u Donjem Lapcu bilo je prinuđeno da se iseli iz općinske zgrade. Po riječima predsjednice Vijeća Brankice Bubalo, načelnik općine Dušan Šijan nudio joj je ugovor u kojem se od Vijeća zahtijeva mjesečni najam u iznosu od 900 kuna.

– Bili smo prisiljeni da se iselimo. Novac koji smo dobili od prethodne vlasti potrošili smo na aktivnosti Vijeća. Nismo profitna organizacija. Ne znam kako da platimo toliki najam. Svi volontiramo i ne uzimamo ni kune za nas. Sve koristimo za obilježavanje crkvenih praznika i značajnijih datuma za našu općinu – kaže Brankica Bubalo, ističući da je općinska vlast u proteklom sazivu za Vijeće srpske nacionalne manjine snosila troškove grijanja, struje i komunalija.

Po Ustavnom zakonu jedinice lokalne i područne samouprave dužne su financirati jedinice manjinske samouprave, odnosno Vijeća srpske nacionalne manjine. Istina, mnogim općinama, gradovima i županijama trebalo je skoro dva mandata da to shvate, a se neki još uvijek prave neznalice po tom pitanju. Međutim, to do sada nije bio problem u Donjem Lapcu, u kojem su se od osnivanja vijeća 2003. godine promijenile dvije vlasti, SNS-ova Milana Đukića i SDSS-ova načelnika Ilije Obradovića, koje su u granicama svojih mogućnosti financirale Vijeće.

Načelnik Šijan kaže da je općina u gubitku i da nemaju odakle financirati Vijeće. Smatra da je normalno da VSNM plaća svoje troškove kao i svi ostali subjekti koji koriste prostore te zgrade, a to su udruga žena, matični ured, katastar, zavod za zapošljavanje, branitelji.

– Osim toga, manjinsko Vijeće je samo produžena ruka SDSS-a koji je manjinske izbore za Vijeće u Donjem Lapcu sproveo tajno – kaže Šijan.

– Sve su to dezinformacije. Što se tiče manjinskih izbora, svi znamo da su oni bili javni i održani na cijelom području Hrvatske, sve su udruge mogle kandidirati svoje predstavnike. Ne znam što bi tu bilo tajno i zbog čega se načelnik ljuti – kaže nam Dušan Đukić, potpredsjednik općinske organizacije SDSS-a.

Usporedbe radi, lička općina Vrhovine za svoje manjinsko vijeće godišnje izdvaja između 20 i 50 hiljada kuna, ovisno o programu. Ličko-senjska županija na račun županijskog VSNM-a uplatila je 150 hiljada kuna.

Osim iseljavanja VSNM-a iz dosadašnjih prostora, u Donjem Lapcu još uvijek se kuha politička juha oko formiranja općinskog vijeća, koje ni u trećem pokušaju nije uspjelo. Novi pokušaj formiranja tog vijeća najavljen je za 30. novembar. Situacija je ovakva: SDP ima sedam vijećnika, SDSS pet, a HDZ dva vijećnika. Sve su oči uprte u HDZ koji 6. decembra izlazi na dopunske izbore za drugog zamjenika iz redova hrvatskog naroda. P. Arbutina

Skućili se nakon 15 godina muke

Fond za pružanje pomoći izbeglim, prognanim i raseljenim licima AP Vojvodine i UNHCR u Beogradu potpisali su sa korisnicima ugovore o dodeli 25 seoskih kuća sa okućnicom koje se nalaze na teritoriji pokrajine. Na ovaj način 25 porodica koje žive na teritoriji AP Vojvodine i koje su se opredelile za lokalnu integraciju, trajno je rešilo stambeni problem, a UNHCR i Fond zbrinuli su preko sto lica, bivših izbeglica. Vrednost ovog projekta je 23 miliona dinara. Sredstva je u potpunosti obezbedio UNHCR, dok je Fond predstavljao logističku podršku u kontroli dokumentacije, izradi kupoprodajnih ugovora, obilasku potencijalnih korisnika, u davanju stručnog mišljenja u vezi sa stanjem predloženog građevinskog objekta i možda najvažnije, koristila se raspoloživa i veoma precizna baza podataka. Fond je raspisao javni poziv na koji se javilo 714 izbegličkih porodica.

Pored seoske kuće sa okućnicom, korisnici su dobili i sto hiljada dinara koje će koristiti za poboljšanje uslova stanovanja. Od ukupno 25 seoskih kuća, dvadeset su dobile bivše izbeglice iz Republike Hrvatske, dok su preostalih pet iz BiH. Odabrane seoske kuće nalaze se u Bačkom Gračacu, Dobrincima, Pavlišu, Prigrevici, Grgurevcima, Putincima, Obrovcu, Ratkovu, Laćarku, Turiji, Donjim Petrovcima, Sirigu, Divošu, Višnjićevu , Stajićevu, Jasku, Manđelosu, Novoj Gajdobri i Kljajićevu.

– Tokom trogodišnje aktivnosti Fonda otkupljeno je ukupno 210 seoskih kuća sa okućnicom i na taj način zbrinuto oko hiljadu lica. Samo sredstvima budžeta AP Vojvodine kupljeno je 185 seoskih kuća, a ukupna vrednost projekta prelazi dvesta miliona dinara – naglasio je direktor Fonda Dejan Pavlović.

Iz Hrvatske su se za ovakav vid lokalne integracije opredelili ljudi poreklom iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Slunj, Gračac, Vojnić, Glina itd. U selu Grgurevci, Opština Sremska Mitrovica, kuću iz ovog programa dobila je porodica Gojka Medakovića.

– Izbegao sam sa porodicom još 1991. Stan koji sam imao u Sisku odmah je provaljen i useljen. Bio sam na Kosovu Polju i od tada sam se desetak puta selio širom Srbije. U Hrvatskoj nisam mogao da dobijem stan niti da obnovim majčinu kuću u Dvoru na Uni, i prezadovoljan sam što posle osamnaest godina neću više morati da se selim – kaže Gojko Medaković. R. I.

Damjanović protiv koalicije sa HDZ-om

Nakon odluke Predsedništva SDSS-a o isključenju 11 članova iz stranke, nije trebalo dugo čekati da se oni oglase u nameri da javnosti podastru svoju stranu priče. Jedan od njih je i Zdravko Damjanović, predsednik GO SDSS-a Belog Manastira.

Svojim isticanjem kandidature za zamenika župana Osječko-baranjske županije Damjanović je, prekršivši statut stranke, sam sebi dao crveni karton. Nakon toga progovorio je o razlozima koji su doveli do njegovog isključenja iz stranke u kojoj je proveo gotovo jedno desetljeće. Ističe da je sve kulminiralo lažnim obećanjima članovima Izvršnog odbora da se glasa iza njegovih leđa i time izabere drugi kandidat, protiv kojeg on sam, kako kaže, nema ništa protiv, ali ima protiv načina na koji se to radilo. Navodi i da je odbio da se na izborima ide na ruku HDZ-u. Koalicija SDSS-a i HDZ-a na državnom nivou, prema Damjanovićevom mišljenju, nije dobra.

– Nikada nismo dobili više od mrvica i tako je od početka koalicije sa HDZ-om. I ono malo sredstava što se dobije deli se tajno, a kratkih rukava ostanu uvek iste opštine, kao što su Šodolovci, Jagodnjak i Darda – tvrdi Damjanović. Z. P.

Granić: Bili smo za povratak Srba, ali ne masovni

Na Haškom tribunalu kao svjedok obrane hrvatskom generalu Mladenu Markaču nekoliko je dana svjedočio Mate Granić, nekadašnji ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade. Nakon tvrdnji kako je do vojno-redarstvene operacije “Oluja” i odlaska Srba iz Hrvatske s područja Krajine došlo samo zbog toga jer vođe pobunjenih krajiških Srba nisu mirnim putem željeli riješiti probleme te su huškali svoj narod protiv Hrvatske, usprkos raznim diplomatskim naporima hrvatskih vlasti na čelu s Franjom Tuđmanom i miroljubive hrvatske politike u 90-im godinama, Granić je nastavio odgovarati u istom tonu.

– Kad smo nakon 20. augusta 1995. godine postali sigurni da se značajan opseg kaznenih djela događa na oslobođenom području, znali smo da moramo poduzeti mjere sprečavanja pljački, paljenja i ubojstava. O tome smo razgovarali u Vladi, s prijateljima iz svijeta i HHO-om. Svatko od nas je želio da se što prije zaustave kriminalni akti. I sam Tuđman mi je rekao kako je 200 hiljada vojnika u pokretu i kako ih je teško kontrolirati, ali da će učiniti sve da to spriječi – rekao je Granić.

– Prve glasine o pljačkama i paležima dobio sam u drugoj polovici septembra 1995. godine. U izvještajima koje sam dobivao uvijek je spominjano kako su te zločine činili “ljudi u uniformama”, a nikad nije stajalo da je riječ o Hrvatskoj vojsci – kazao je još Granić i dodao kako ni u oktobru 1995. nije znao da HV čini zločine.

Predočen je i izvještaj koji je Graniću uputio njemački veleposlanik Gerd Arens, a u kojem stoji kako “nitko ne vjeruje Hrvatskoj da je riječ o izoliranim slučajevima razbojstava, jer i dalje se pale i pljačkaju kuće, te se čine brutalna ubojstva”, te je pitao kakva je Hrvatskoj korist od tih zločina, kada je izvjesno da će se Srbi vratiti.

– Krajem septembra 1995. godine dramatično je pao broj zločina, no još su se događali. Iako se Arens to pitao, ne, takva nije bila politika Hrvatske, to joj je samo štetilo – svjedočio je Granić.

Njegov odgovor na pitanje o zločinima nakon “Oluje” bio je i iznošenje podatka da je zbog njih procesuirano tri hiljade osoba za četiri hiljade kaznenih djela, za koji je rekao da ga je doznao na sastanku Vlade i iz medija. No, nije znao preciznije odgovoriti o kojim se slučajevima radi. Podaci se, kako je naveo, odnose na Srbe i Hrvate koji su činili razna kriminalna djela u tom periodu, a krajem 90-ih o tome je izdana knjiga. Granić je puno puta tokom svjedočenja navodio da je hrvatska vlada učinila sve što je bilo u njenoj moći da zaštiti civile koji nisu izbjegli i da je HV imao zapovijed da žrtve i šteta na imovini tokom akcije budu minimalni.

– Osobno sam osuđivao zločine i kriminalne radnje počinjene od hrvatske strane tokom “Oluje”. Razgovarali smo i o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Istodobno, to je bilo vrijeme kada se stvorila vlada u izbjeglištvu i kada je još uvijek postojala opasnost od napada od strane Jugoslavije – rekao je Granić. Isto tako, naveo je da se oduvijek zalagao za pravo na povratak, ali da je “masovni povratak morao pričekati do dogovora sa Srbijom”.

– Tada su bili mogući jedino pojedinačni povraci zbog spajanja s obitelji. Tu mislim na spajanje članova obitelji koji su ostali u Hrvatskoj s onima koji su izbjegli. Ukoliko su cijele obitelji otišle iz Hrvatske tokom “Oluje”, mogle su tek ući u plan i program povratka izbjeglica, na čemu sam osobno surađivao. No, taj plan je i u tadašnjoj hrvatskoj vladi naišao na oštre polemike. Pitanje izbjeglica u Hrvatskoj već deset godina nije političko pitanje nego gospodarsko. Svaki izbjegli Srbin ima pravo da se vrati u Hrvatsku – zaključio je Granić.

O Gotovini je kazao:

– Radilo se o discipliniranom vojniku koji je bio sposoban za najteže zadaće, pa mi je bilo normalno da ih vodi i na području BiH. Ono što sam se dogovorio sa SAD-om, to je Gotovina provodio na terenu. Nikakav ozbiljan potez nismo napravili bez tih konzultacija, u protivnom bismo bili upozoreni.

Iz Haaga: Mirna Jasić

 HZZO zbunjuje građane 

Unazad mjesec dana došlo je do značajnijih izmjena u dopunskom zdravstvenom osiguranju koje pruža Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Naime, kartica dopunskog osiguranja više se ne izdaje sa rokom važenja od godinu dana kao do sada, već bez roka važenja. Smatra se da kartica vrijedi sve dok vrijedi i ugovor sa HZZO-om, a on se produžava svakih godinu dana. Dakle, kartica vrijedi sve dok vrijedi i ugovor, koji se i prije isteka ugovorenog roka može prekinuti. Druga novost je da HZZO više ne šalje uplatnice sa unaprijed ispisanim podacima, već će korisnik usluge dopunskog osiguranja kod HZZO-a sam morati kupiti opće uplatnice i svaki ih mjesec ispunjavati prema priloženim uputama.

Kako neslužbeno saznajemo od službenika u karlovačkoj podružnici HZZO-a, te su novosti opravdane potrebom štednje. Jasno je da se u kriznim vremenima mora štedjeti pa izdavanje kartica bez roka važenja ima opravdanje. Naime, godišnje se izrađivalo više stotina hiljada plastificiranih kartica samo da bi se na njima promijenio rok trajanja. Međutim, neslanje uplatnica nema opravdanja. Naime, dužnost je svakog prodavača roba i davaoca usluga da izda račun odnosno uplatnicu, posebno ako se nešto plaća u više rata kao što je to ovdje slučaj. Tako kući dobivamo račune za fiksne telefone, za internet, za komunalije, za groblje…, i u njima su odmah odštampane i uplatnice. Izuzetak za sada čini samo HZZO. Nisu uplatnice skupe i neće se ostvariti neka velika ušteda, nego će ljudi griješiti u ispunjavanju tih obrazaca, upute baš i nisu jasne, mnogi stariji ljudi slabije vide, treba pogoditi baš svaku “kućicu” i sl. Službenici se boje da će biti problema sa krivim i pogrešnim uplatama i da će to njima značiti dodatni posao jer će morati ispravljati greške. Sve to može dovesti i do brojnih problema u praksi jer jednog časa možete imati dopunsko osiguranje, a već drugi mjesec ne samo zato jer ste pogriješili u ispisivanju uplatnice pa vaš novac nije sjeo na pravo mjesto. Sve to sliči na priču o konju koji je postao gazdi nekoristan jer je ovaj štedio na čavlu za potkovu koju je konj izgubio i teško se ozlijedio. M. Cimeša