Ivo Josipović, pobjednik prvog kruga predsjedničkih izbora

Kako komentirate izjavu Milana Bandića, a zapravo uvredu o vama kao daljinskom upravljaču Zorana Milanovića?

– Posrijedi je gubitnički bezobrazluk. Kad već govorimo o daljinskim upravljačima, možda bismo se mogli zapitati ne drži li jedan odbjegli premijer Ivo Sanader.

Prema rezultatima izbora, čini se da je u gradu Zagrebu na djelu bila neka vrsta opredjeljivanja za novog gradonačelnika. Budući da ste i tu pobijedili, je li možda došlo vrijeme da se promjeni i gradonačelnik Zagreba?

– Teško mi je o tome govoriti. Znamo koja je procedura za promjenu gradonačelnika. Osim toga, to i nije tema predsjedničke kampanje.

Kako komentirate izjavu Andrije Hebranga o novom kraku hobotnice na Pantovčaku?

– Mislim da je tu jasno na koga je mislio. U svakom slučaju, ne na mene nego na onoga koji je prijavio bitno manji novčani iznos za kampanju od realno potrošenog. Samo jedan podatak koji o tome govori je onaj da je Bandić očito imao višak spotova u odnosu na deklarirana utrošena sredstva.

Slavonija je zaista devastirana

Ako pobijedite u drugom krugu, koji će biti vaš prvi predsjednički potez?

– Najprije ću napraviti sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor. Razgovarat ćemo o mom programu, programu Vlade, zatim o zajedničkim točkama i suradnji. Isto tako, odmah ću se naći i s oporbom.

Što će se promijeniti u Hrvatskoj tokom sljedećeg predsjedničkog mandata?

– Bilo bi dobro kad bi Hrvatska u tom petogodišnjem periodu došla do evropskog prosjeka u životnom standardu. Dakako da to nije realno očekivati u kratkom razdoblju, s obzirom na ekonomske teškoće koje imamo. Recimo da bih bio zadovoljan kad bismo iz sadašnjeg negativnog rasta prešli u pozitivu. Kad bi porast bruto društvenog proizvoda iznosio od pet do sedam posto godišnje u tom periodu, to bi bilo zadovoljavajuće.

U prvih 45 dana kampanje prošli ste cijelu Hrvatsku, praktički od sela do sela. Postoji li, kako kažu, zapadna razvijena i istočna nerazvijena Hrvatska?

– Ono što sam vidio i što me zaista dirnulo, to su sudbine nekih ljudi, osobito u Slavoniji. Ta je regija definitivno devastirana i pripada zaostalijim područjima Hrvatske. Tu su i Lika i Dalmatinska zagora. Razlika je u tome što u Lici ipak postoji tračak optimizma, dok u Slavoniji vlada velika depresija. Sve je to rezultat loše politike prema selu i industriji. To je veliki problem kako za Slavoniju tako i za cijelu Hrvatsku.

Izgubili ste samo dvije županije i dva županijska središta, Gospić i Pazin. Kako to komentirate?

– Ne možete baš svugdje dobiti, je li tako? Dobio sam, dakle, sve županije osim Ličko-senjske, gdje je vodeći Andrija Hebrang, a ja sam odmah iza njega, i Istarske županije, gdje me za malo dobio Damir Kajin. Sigurno ću u drugom kruga na tim mjestima bolje proći.

Je li je vaša pobjeda predznak prijevremenih parlamentarnih izbora?

– Ne mogu to tvrditi. Logika parlamentarnih izbora odnosno situacije u parlamentu jedna je druga logika. Moja je dužnost da surađujem sa svakom vladom. Prema tome, ako ova Vlada bude sklona toj suradnji i ako bude vodila napretku, ona će i potrajati. Ako ne bude tako, ako se nastave sadašnji negativni trendovi, onda će sama Vlada imati problema, ali ne zbog predsjednika Republike nego, naprotiv, zbog svoje unutarnje logike. Dakle, kohabitirat ću sa sadašnjom Vladom Jadranke Kosor.

Tužbe nisu same sebi svrha

Jeste li za odbacivanje obostranih tužbi za genocid?

– Tužbe nisu same sebi svrha. Tužbu za genocid Hrvatska je pokrenula u trenutku kad Srbija zaista nije ispunjavala ni minimum obaveza koje su se odnosile na pravedne zahtjeve međunarodne zajednice. Ti su se zahtjevi odnosili na otkrivanje sudbine zatočenih i nestalih osoba, na progon ratnih zločina, na povratak ljudi i vraćanje kulturnog blaga. Međutim, od trenutka njezinog podnošenja do danas učinjen je određen napor u pravcu poboljšanja odnosa. Stvar je razgovora i mudrosti da se vidi mogu li se određeni zahtjevi ostvariti bez tužbe. Tužba je, svakako, najskuplji i najneugodniji put. Međutim, ona je sada tu, ona je realitet. Također, moram priznati da je ona pridonijela tome da se pokrenu neki pozitivni procesi. Je li ona još uvijek potrebna, to naravno ovisi o razgovorima i o tome što će dvije države utvrditi kao moguće i poželjno u rješavanju onih problema koji se u tužbi nalaze.

Vi ćete sada biti akter svih tih razgovora?

– Već sam istakao da je jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske, odmah iza ulaska u Europsku uniju, rad na dobrim odnosima sa susjedima, kako sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom tako i s Crnom Gorom i Slovenijom.

Je li bio korektan istup Republike Hrvatske na međunarodnom sudu vezan za Kosovo?

– Što se tiče pravnog aspekta, vjerojatno se tu nema što puno prigovoriti. Međutim, postoji i politički kontekst. Hrvatska je priznala Kosovo i Kosovo je realitet. Što se prije u Srbiji shvati da se kotač povijesti ne može vratit nazad, to će biti bolje za samu Srbiju. Ja, dakako, razumijem traume koje Srbija ima oko Kosova, to je nešto što s povijesnog aspekta čovjek može razumjeti. Međutim, politički realiteti su nešto drugo. Uostalom, Srbija je izgubila Kosovo davno prije osamostaljenja. S druge strane, pitanje je i na koji način da se Hrvatska postavi prema cijelom tom kompleksu, kao i to je li trebalo dolijevati ulje na vatru.

Čini se da je posrijedi bila nespretan izjava, tim prije jer se očešala i o Vojvodinu?

– Mislim da moramo jako paziti da ne izazivamo te vrste prijepora i da se izjavama ne zadire u integritet susjednih zemalja. Budući da to ne želimo u odnosu na vlastiti integritet, ne smijemo to činiti ni kad su drugi u pitanju.