Jarunski festival je kao Facebook uživo
Koliko je bio ”težak” ovogodišnji T-Mobile INmusic festival?
– Jednom sam to već izjavio. Nekoliko stotina tisuća eura pa naviše. Kao i svaki ozbiljniji festival.
Koliki je udio sponzora u odnosu na prihod?
– Manje od 50 posto. To nije dovoljno pa je zato i rizik velik, jer festival ovisi o prodaji ulaznica.
Pogledamo li slične festivale na otvorenom širom Europe, kao što su Exit, Sziget, Nova rock, ovaj festival zapravo okuplja malo publike. Ako se ne varamo, negdje oko deset tisuća posjetitelja po danu?
– Ne deset nego dvadesetak tisuća.
Što je još uvijek dosta malo ako se uzme u obzir veličina Zagreba i činjenica da je to najveći festival na otvorenom u Hrvatskoj koji mami i publiku iz inozemstva?
– Ja ne bih rekao da je to malo zato što smo mi objektivno vrlo malo tržište. Osim toga, T-Mobile INmusic festival je vrlo mlad festival, u svim kategorijama. Nama je ovo tek četvrta godina održavanja. Svugdje se to smatra uvodnim dijelom, svojevrsnim čišćenjem i pokazateljem hoće li festival uopće preživjeti ili ne. S te strane to nije mala brojka, jer mi tek s petim izdanjem započinjemo punu afirmaciju. Exit ulazi u 11. godinu, Sziget traje već 18 godina, danski Roskilde 37. Nova rock u Austriji je heavy metal festival koji ima preko 50 tisuća posjetitelja, ali to je zemlja od deset milijuna ljudi, i to daleko veće kupovne moći.
Privući što više stranaca
Kako planirate unaprijediti festival sljedeće godine?
– Planiramo privući veći broj stranih posjetitelja. Procjenjujemo da će lokalna zajednica, tj. Grad Zagreb zbog festivala ostvariti oko četiri milijuna eura prihoda. U srednjoročnom razdoblju prihod grada bi mogao narasti do nekih deset ili 15 milijuna eura, a dugoročno i do 20 milijuna eura. To je više od iznosa budžeta koji Zagreb izdvaja za cjelokupni program kulture.
Jesu li ljudi iz Grada Zagreba prepoznali kapacitet festivala i pomažu li ga financijski i logistički?
– Do sada nisu prepoznali ništa! Oni nam čak naplaćuju korištenje otoka na Jarunu. Ove godine smo započeli razgovore s prvim čovjekom za kulturu Duškom Ljuštinom od kojeg smo dobili obećanje da će napokon podržati festival. Radimo već na sljedećem izdanju, potpisali smo ugovore s turističkim agencijama iz svijeta. Jednostavno ne možemo više čekati da se potpora grada realizira, jer moramo svoj nastup na međunarodnom tržištu na vrijeme pripremiti. Radi se o europskoj tržišnoj utakmici jer se svi europski festivali bore za publiku.
Javljaju li se menadžeri i agencije velikih zvijezda sa željom da nastupe njihovi puleni?
– Već smo dobili ponude nekih od najvećih imena sa željom da nastupe u Zagrebu što je potvrda da smo ušli u krug velikih europskih festivala.
Kakvi su bili komentari i dojmovi izvođača nakon nastupa na Jarunu?
– Nekoliko ih stvari jako iznenađuje što nam jasno govori koliko treba raditi na promociji grada i države. Iznenađuje ih da je Zagreb uređen grad lijepe arhitekture. Postoji predrasuda o istočnoj Europi kao devastiranom području pa misle da je svugdje tako. Sviđa im se i naša publika koja je uvijek nešto dinamičnija i življa. Sviđa im se i lokacija. Oko toga ima jedna anegdota s Mobyjem. Na Jarunu je vidio jednu patku s pačićima koja je cijelo vrijeme obilazila oko pozornice i ništa joj nije smetalo, čak ni publika. Moby nije mogao vjerovati očima! Neki su ostali duže nego što su planirali da bi pratili druge izvođače. Članovi grupe Franz Ferdinand bili su iznenađeni da je to isti festival na kojem su već jednom svirali, ali na Šalati.
Povoljnije cijene ulaznica
Po kojim kriterijima birate izvođače iz regije?
– Po tome tko je u tom trenutku najkvalitetniji, tko ima novi album ili biramo izvođače koji su svojim djelovanjem zadužili kulturni prostor kao što je npr. novosadski Obojeni program, bez obzira na aktualni album.
Koliko će se recesija odraziti na festival 2010. godine?
– Razmišljamo o tome, pa će i cijene ulaznica biti povoljnije.
Unatoč masi ljudi na festivalu nije zabilježen nijedan incident.
– Možemo malo teoretizirati o tome da su koncerti kao društveni događaji specifični u odnosu na sportske na kojima, kako god okrenete, netko mora biti nezadovoljan. Na koncertima uglavnom nema sukoba, jer svi koji dođu dijele nešto zajedničko i lijepo. Bitan segment festivalske atmosfere je nemjerljivo veća interakcija među ljudima nego na koncertima, jer oni šeću od pozornice do pozornice, sreću ljude koje već dugo nisu vidjeli ili puno lakše upoznaju nove ljude. Zbog toga bismo mogli reći da je T-Mobile INmusic festival zapravo Facebook uživo. Naravno, ovdje je naglasak na druženju na licu mjesta. Britanski su novinari istaknuli da festival ima takvu razinu jer nije postao impersonalan što je problem većine njihovih festivala, na kojima je toliko ljudi da si usamljen u gomili. Baš kao i u modernom društvu. Na kraju krajeva, saznali smo da su se neki parovi, koji su danas u braku, upoznali na našem festivalu.
Zahvaljujući vašem radu u udruzi Multikultura, na festivalu forsirate world music scenu. Koliko je takva programska politika komercijalno isplativa i opravdana, a koliko prihvaćena od strane publike?
– Isplativa nije, ali je vrlo vrijedna, jer se pokazalo da se publika putem festivala informira o world music izvođačima. Zbog općih odnosa moći u svijetu ljudima se kroz glazbenu industriju nudi pretežno anglosaksonska glazba. Time se može objasniti dominacija američkih i britanskih bendova, iako velika većina svijeta ne pripada tom kulturnom krugu. Posebno je zanimljivo ignoriranje glazbe s afričkog kontinenta koja je osnova cjelokupne popularne glazbe zapada. Mi to pokušavamo pretvoriti u svoju prednost. Ako poznajete world music scenu i neke od njih uspijete dovesti na festival, možete dobiti vrlo zadovoljnu publiku. Dakle, to je edukativni segment festivala.