Jučer nafta i cigarete, danas cjepivo?

Oni koji uzgajaju fobiju od veza Hrvatske i Srbije, umjesto na budalaštine morali bi se fokusirati na – gripozne veze dviju država. Znamo kako je to bilo: najprije su nadležni liječnici i farmaceuti dizali dreku da ćemo svi pomrijeti od novog virusa gripe H1N1. Potom su uslijedile vijesti o umrlima od tog virusa, iako su u tek malom broju slučajeva bile napravljene obdukcije ili detekcije baš tog virusa, s tim da je smrtnost od obične gripe svih ranijih godina bila veća no što je smrtnost od novog virusa.

Isto se zbivalo i u Hrvatskoj i u Srbiji. Vlasti obiju država počele su uvjeravati svoje građane da čine sve da ih zaštite, da su naručile dovoljno cjepiva, da se svi moramo cijepiti da bi naše države bile sretne što smo i dalje na poreznim listama umjesto na osmrtnicama. Istodobno kad je u Hrvatskoj podizana tenzija oko nove gripe i nabavke cjepiva, u Srbiji su nadležni obećavali kako će učiniti sve da zaštite stanovništvo, ali nisu govorili s kime o tome pregovaraju.

“Torlak” nudio kinesko cjepivo

Hrvatska je već dogovorila kupnju cjepiva od švicarske farmaceutske kompanije “Novartis”, bez odgovora na pitanje zašto “Novartis” ne odgovara za eventualne posljedice cjepiva. U Beograd tada dolazi izaslanstvo Hrvatskog imunološkog zavoda i agitira da “Novartis” uđe na srpsko tržište. O tome, doduše, zvaničnici u Srbiji nisu htjeli progovoriti ni riječ, dajući službeno tumačenje da u Srbiji mogućnost rizika od primanja cjepiva pokriva tvrtka koja uvozi “Novartisovo” cjepivo. Radi se o “Jugohemiji” koja je u rukama – kako se to voli reći – vlasnika Srbije Milorada Miškovića.

Kako god, narudžba cjepiva od “Novartisa” gotovo je istovremena kada su dvije države posrijedi. Srbija je tako naručila najprije 140 tisuća doza, koje su stigle 29. studenog, a potom su upućene Agenciji za lijekove i medicinska sredstva u čijem su laboratoriju provjerili njihovu kvalitetu, efikasnost i sigurnost. Ako u sljedećoj dostavi cjepiva budu iz iste serije koja je već stigla u Srbiju, ona neće biti dodatno provjeravana. Riječ je o ukupno pola milijuna doza cjepiva, koje bi u Srbiju trebale stići do 10. prosinca.

Kao i mnoge druge stvari, ni nabava cjepiva nije u Srbiji mogla proći bez skandala i prijepora. Republički zavod za zdravstveno osiguranje je na brzinu raspisao javni natječaj za njegovu nabavu – sve pod egidom hitnosti spašavanja stanovništva – te se ispostavilo da je jedino “Novartis” podnio svu potrebnu dokumentaciju. To nisu učinila ostala dva natjecatelja, među kojima je i nekadašnji evropski div kad je o imunologiji, virusologiji i cjepivima riječ, beogradski Institut “Torlak”. On je najavio da bi sredinom iduće godine trebao početi proizvodnju cjepiva protiv svinjske gripe i u tom trenutku ponudio je cjepivo kineskog proizvođača koje, međutim, nema atest na evropskom tržištu.

Farbanje tunela ili građana?

Pitanja koja su postavili građani Srbije kreću se od toga zašto cjepivo nije nabavljeno na vrijeme, preko toga zašto je Republički zavod za zdravstveno osiguranje Srbije pozvao samo neke moguće dobavljače, do toga zašto se cjepivo može kupiti od samo jednog ponuđača? Svu tu mućku su uživo pratile, kao sapunicu, hrvatska i srpska javnost. Ljude nitko nije obavijestio što su to zajedno mutili hrvatski i srpski dužnosnici u pregovorima s proizvođačima i dilerima cjepiva koje život znači.

U Srbiji je slično kao i u Hrvatskoj: cijepljenje je počelo, građani su dalje neodlučni i pitanje je kako će cjepivo biti potrošeno. Kada se otvori jedna doza, valja u 24 sata cijepiti deset ljudi, a nakon toga se otvorena doza baca u smeće. S obzirom na sve, nevjerni građani nisu u pretjerano velikom broju pohrlili u ambulante i bolnice. Dakle, i u ovom slučaju su se vlasti u Hrvatskoj i Srbiji ponašale kao da farbaju tunele, a ne kao da im je stalo do vlastitih građana. Puno je nepoznanica, ne samo kod nas, vezanih za cjepivo samo, ali osim odbacivanja odgovora i prijetnji upućenih onima koji pitaju i sumnjaju, ništa nismo dobili.

Na kraju se ipak čini da cijela ta stvar nema mnogo veze sa zdravljem: svatko od nas će sam odlučiti hoće li se “pikati” ili neće, sa svim mogućim posljedicama koje ta odluka podrazumijeva. Tu bar imamo mogućnost odlučiti sami, ali protiv gripe koja nam uvjetuje život pod ovakvim narodnim službenicima – političarima i ministrima – zasad cjepiva još nema. Konkretan dokaz te teze? U Srbiji je najprije proglašena epidemija nove gripe, zatvorene su škole i javnost je bombardirana lošim vijestima. Onda je umro patrijarh Pavle, pokraj čijeg je odra, kako tvrde, narednih dana prošlo pola milijuna ljudi, od kojih je svaki poljubio mrtvu patrijarhovu ruku, ikonu i krst. Priča o epidemiji tada je otišla s naslovnih i prvih stranica – vratila se nakon što je patrijarh sahranjen.