“Novosti” u “Caritasovom” socijalnom dućanu

U zagrebačkim Gajnicama otvoren je tzv. socijalni dućan, u sklopu projekta “Caritasa” Zagrebačke nadbiskupije i tvrtke “Lidl” nazvanog “Socijalna košarica – podjela pomoći u naravi”. Pomoć je u dućanu ponuđena ljudima slabijeg imovinskog stanja koje je život natjerao da zbog neimaštine potraže pomoć u hrani i ostalim kućnim potrepštinama.

Kako kaže djelatnica “Caritasa” u Crnojezerskoj 20, pomoć mogu dobiti samo građani koji stanuju na području Zagrebačke nadbiskupije, bilo da su katolici ili drugih vjeroispovijesti. Potrebno je predočiti i dokumente poput preporuke nadležnog centra za socijalnu skrb ili župnikovu, odrezak o osobnom dohotku, ukoliko je osoba zaposlena ili pak potvrdu sa Zavoda za zapošljavanje. Ukoliko je osoba radno nesposobna mora predočiti nalaz koji to potvrđuje, jednako tako ako se radi o osobi sa posebnim potrebama. Sve to stoji u uputama koje dobivaju porodice koje se jave “Caritasu” kako bi ostvarile pomoć. No, kakvo je stanje na terenu, što kažu sami korisnici ove pomoći, doznali smo pred vratima dućana u Gajnicama.

Pokloni neki drugi put

Četveročlana porodica Marine Suhanj živi od svega 1.600 kuna mjesečno.

– S kćeri Katom, koja pohađa sedmi razred osnovne škole i nezaposlenim sinom Stjepanom, te suprugom Matijom, koji je isto na birou rada, živim u trošnoj kući. Suprug mi je 40 godina radio u “Dravi”, a sada nema posla. Sve je to tako tužno. I sama ne znam kako uspijevamo preživjeti s toliko niskim primanjima – priča nam Marina. Velike probleme im stvara stanovanje u kući od “trske i stare cigle, u kojoj im već strop pada na glavu”. Zbog toga je u nekoliko navrata predavala dokumente za dobivanje socijalnog stana no, kako veli, svaki put je bila odbijena.

– I prije sam na ovu adresu dolazila po pomoć, ali u odjeći. Ja takvu iznošenu i jeftinu odjeću mogu nositi, no moja djeca ne žele čizmice od 100 kuna, već one modernije i kvalitetnije po 300 kuna. Za život se različito snalazimo. Na primjer, za tri dana života dostatno nam je 15 kilograma brašna kupljenih ovdje. Voljela bih dobiti i sada neku hranu, kako bismo se proveselili za blagdane. No, neću uspjeti to ostvariti jer mi nedostaju neke potvrde, pa će pomoć u hrani eventualno stići tek nagodinu, kada će biti kasno za blagdansko veselje – požalila se Marina, koja je tog dana uranila u trgovinu.

Ostale korisnike socijalne pomoći zatekli smo u redu, u popodnevnim satima, kada su bili telefonski naručeni da dođu preuzeti namirnice. Ljiljana Kolarić po njih je stigla s kćeri Boženom.

– Živim s osmero djece i suprugom, od njegove mirovine i socijalne pomoći, što mjesečno iznosi 4,5 hiljade kuna. Plaćamo stan u otkupu. Već dugo sam na burzi jer sam otpuštena kao radni višak. Sada su blagdani koji su nam tužni, jer nemamo novca da djeci priuštimo darove. Pitaju me klinci: “Mama, što ću naći kraj bora?” Ja im moram odgovarati: “Ništa, sine, možda će biti neki drugi put.” No, djeca su dobra i već su naučena da nemaju, takva je, nažalost, današnja slika života – kaže Ljiljana Kolarić. Predložila je pritom što bi bio pravi blagdanski poklon.

– Bogataši i političari mogli bi izdvojiti po 500 kuna koje bi se darovalo sirotinji, za djecu. No, to nitko ne želi dati, jer oni koji imaju ne pitaju kako je onima koji nemaju – zaključuje ona.

Njena kći Božena, i sama majka troje djece, koja pak prima 1.600 kuna naknade, uvjerena je kako će svejedno uživati u blagdanima u krugu porodice.

– S djecom, braćom i roditeljima proslavit ću i ove blagdane u veselju, jer jedina nam je sigurnost obitelj. Sve ostalo, poput novčanih primanja, i dalje mi je problem, tim više što nikako da mi počnu isplaćivati dječji doplatak, stalno mi odbijaju molbe – kaže Božena Kolarić.

Ratnom veteranu kredit pojeo mirovinu

Za svoje četvero djece po pomoć je došla i Suzana Musić. Bila je oduševljena količinom dobivenih namirnica, određenih po broju članova obitelji. Zaista se svašta našlo u plavo-žutim vrećicama trgovačkog centra, od brašna, šećera, riže, tijesta, krumpira i ulja, preko jogurta, sira, kobasica i sardina do kornfleksa, čokolade, keksa i sredstva za pranje odjeće.

Na socijalnoj skrbi našao se i ratni veteran Damir Šimunek, kojem “Caritas” pomaže u hrani i odjeći, jer od mirovine prima samo 90-ak kuna mjesečno.

– Od pokojne supruge ostali su mi krediti koje otplaćujem, pa mirovinu kao da nemam. Zato se snalazim kako mogu, ponekad raznosim letke, skupljam prazne boce, jer to je pošten posao – kaže Damir.

Mladi bračni par Kristina i Damir također su zbog loše financijske situacije došli po pomoć u hrani.

– S našom dječicom, tromjesečnom curicom i trogodišnjim dječakom te s njihovom bakom živimo dosta teško sa 1.600 kuna mjesečno. Suprug je prije godinu dana ostao bez posla, a posao je zaista teško pronaći. Ni sama ga ne mogu pronaći, jer sam završila samo osnovnu školu, ali sam se zato posvetila brizi za djecu. Zbog svega toga dobro nam dođe “Caritasova” pomoć i u odjeći, no za pelene se moramo snaći, pa tražimo najjeftinije po trgovinama. Trudimo se preživjeti i nadamo se dolasku boljih dana – priča Kristina.

Kako su sati prolazili, red od dvadesetak korisnika socijalne pomoći, koje nisu omele ni temperature oko ništice, polako se smanjivao. Ruku punih namirnica susreli smo i Nadu Štabi s kćeri Ivanom i rođakom Milanom Lukićem.

– Sve troje smo invalidi i živimo od Milanove penzije od oko dvije hiljade kuna, mojih 500 kuna pomoći i još toliko koliko dobiva kći od alimentacije. Sinovi su mi se na sreću snašli, rade i žive kao podstanari, pa nam pomognu kada mogu. Ova će nam pomoć u hrani dobro doći. Tražila sam je još prije više od šest mjeseci, a tek sad je stigla, no bolje ikad nego nikad – rekla je Nada, žaleći se na težak život i zbog bolesti i operacija.

Koliko je takvih građana kojima je nužna pomoć i koliko će im često biti darovana hrana u socijalnom dućanu u Gajnicama, od nadležnih u “Caritasu” nismo uspjeli doznati. U svakom slučaju, ostaje nada da poruka jednog engleskog svećenika “siromašni, kradite u dućanima”, koju je dao nedavno tokom propovijedi, nakon što više nije mogao novčano pomagati svoje vjernike, kod nas neće morati biti izrečena.