Od slijepe vjere ostao sam slijep

Odavno je za nama mjesec rujan i skandal koji je odjeknuo u svim medijima, kada se liječnik u Domu zdravlja u Otočcu Esad Mujkanović, tada dežuran na Hitnoj pomoći, u prostorijama te zdravstvene ustanove i s bijelom liječničkom kutom na sebi obrušio na načelnika Općine Vrhovine Milorada Delića i njegova zamjenika Miroslava Mašića, kada su ovi stigli intervenirati za svog sumještanina Boška Radića, koji je u Dom zdravlja stigao sa simptomima moždanog udara.

Liječnik je to s golemim političkim ambicijama koje nikada nije uspio ostvariti u Vrhovinama u kojima je donedavno živio. U želji da postane općinski načelnik spriječio ga je upravo danas vladajući SDSS, ne pristavši ga kao nestranačku osobu – nedugo prije toga bio je izbačen iz redova HDZ-a – na svojoj listi kandidirati za prvog čovjeka Vrhovina.

Ministarstvo još istražuje

Delić i Mašić kod Radića su stigli tek poslije intervencije njegova sina Slobodana, koji ih je nazvao iz Novog Sada moleći ih da hitno odu po njegova oca Boška i odvedu ga u neku drugu ustanovu, jer mu je Mujkanović u telefonskom razgovoru poručio da mu ocu nije ništa i da se, eto, tek prejeo. Rekao je to za čovjeka kojeg je susjeda našla kako leži na podu u polusvjesnom stanju, iskrivljenih usta i izgubljenog vida na jedno oko.

A kada su ga dva najutjecajnija vrhovljanska građanina, Delić i Mašić, zamolili da im za Radića da uputnicu kako bi ga odvezli u ogulinsku bolnicu, liječnik je odbio takvu mogućnost. Tada je uslijedilo vrijeđanje koje je zgrozilo javnost. Osim što ga je poslije potpisivanja peticije i službenog očitovanja Općine Vrhovine, ravnatelj Doma zdravlja Ivan Miletić maknuo s dežurstva na Hitnoj pomoći, Mujkanoviću se do danas nije dogodilo baš ništa.

Na molbu da nas upoznaju s poduzetim koracima u “slučaju Mujkanović” iz Ministarstva zdravstva stigao je pisani odgovor. “Obavještavam Vas kako je zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi zatražila očitovanje Doma zdravlja Otočac i Opće bolnice Ogulin kao i dostavljanje relevantne medicinske dokumentacije, koje smo i zaprimili. Dana 11. rujna 2009. godine zaprimljena očitovanja, kao i medicinska dokumentacija proslijeđeni su na nadležno postupanje Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor i Povjerenstvu za deontologiju, Hrvatskoj liječničkoj komori, radi davanja stručnog mišljenja o tome je li tijekom liječenja pacijenta, u postupanju zdravstvenog radnika Esada Mujkanovića, došlo do stručnog propusta, odnosno do povrede odredbi Kodeksa medicinske etike i deontologije. Dana 3. studenog 2009. godine upućena je požurnica Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor i Povjerenstvu za medicinsku etiku i deontologiju. Mišljenja zasad nisu zaprimljena u Ministarstvu”, stoji u dopisu što ga je potpisala Zora Lažeta.

Ugrožavanje ljudi

Puna tri mjeseca, dakle, niti jedno od dva povjerenstva nije uspjelo utvrditi je li Esad Mujkanović učinio kakav liječnički ili etički propust, a ovaj je u međuvremenu, nakon što je i pred televizijskim kamerama potvrdio sve što je sasuo dvojici općinara, dodatno osnažio svoja stajališta i u razgovoru što ga je dao “Hrvatskom listu”. U razgovoru je izrijekom ustvrdio kako “političke strukture Srba u Hrvatskoj ponovo ruše ustavno-pravni poredak, stvaraju republiku srpsku krajinu…”

Prema tvrdnjama nekih u Vrhovinama, on odbija nastaviti liječiti lokalne Srbe, a na njihovim kartonima piše “ne liječim četnike”! Slobodan Radić, sin jedva preživjelog Boška, kaže:

– Sve te njegove izjave o četništvu su potpuno sulude, a ako netko uistinu i jest četnik, neka ga se odmah strpa u zatvor. U protivnom, netko treba stati na kraj takvim njegovim lupetanjima i ugrožavanju ljudi. Pa danas je potpuno jasno da se Mujkanovićeva dijagnoza “prejeo se” odnosi isključivo na Srbe, i to one životno ugrožene.

Inače, slučaj “prejeo se” dogodio se i u ljeto 2008. godine, kada je 70-godišnju Mariju Jelovac u dvorištu obiteljske kuće u Vrhovinama ugrizao poskok. Prema njezinim riječima, kada je došla u Dom zdravlja već je bila sva poplavila, počela je gubiti vid na oba oka i stalno je povraćala.

– Taj doktor, međutim, rekao je da me nije ugrizla nikakva zmija već da sam se “prežderala”. Dao mi je injekciju protiv tetanusa i pustio me da ležim u tamošnjem stacionaru do idućeg jutra. Tek su me tada odvezli u Gospić i doslovno mi spasili život – ispričala je Marija Jelovac.

Najskuplji lijek plaća sam

Život u Vrhovinama protječe uobičajenom zimskom svakodnevicom i malo tko danas uopće pamti “slučaj Radić”. Svi se bave svojim životima i, na koncu, jedino se Boško Radić svakodnevno prisjeti doktora Mujkanovića. Posjetili smo ga u njegovoj kući, a na pitanje kako je, odgovorio je jednom riječju: “Ćoravo!” Na jednom oku, naime, vid mu je nepovratno izgubljen, a pitanje je što će biti i s drugim. Ovisi o brojnim lijekovima koje svakoga dana mora piti, a posebno ga pogađa što jedan od njih, i to onaj najskuplji, mora sam plaćati jer mu taj dio troškova liječenja ne pokriva HZZO. Unatoč tome što je i dopunski osiguranik.

– Taj lijek za razrjeđivanje krvi plaćam sam 320 kuna i tako svakih 28 dana. Što da vam kažem, ako znate da mi je mirovina 1.300 kuna, a odradio sam svojih 35 godina staža – razočarano kaže Radić. Gornja usna i prsti lijeve noge konstantno su mu utrnuti. Iz kuće uopće ne izlazi, ničim se ne može baviti. Čega god se uhvati traje kratko, jer mu se ruke ukoče, a zimu podnosi strašno teško jer mu je, poslije svega što je proživio, cirkulacija vrlo loša.

Nerado se sjeća kritičnoga dana.

– Sve ovo teško mi je komentirati. Kakvi četnici, kakve gluposti! Čudno mi je da se jedan doktor, znači školovan čovjek, tako ponaša. Mi svi u doktore slijepo vjerujemo, a doživljavamo takve stvari. Od slijepe vjere ja, eto, ostah slijep – kaže Radić koji Mujkanovića nikada prije nije upoznao niti je bio njegov pacijent, pa se stoga još više čudi takvoj njegovoj reakciji.

– Možda se odgovor krije u tome što on očito ne voli nikoga iz Vrhovina. Čujte, moja je susjeda, koja me našla da tu ležim na podu, zvala hitnu pomoć šest-sedam puta, ali se on na pozive, kada ugleda prve tri znamenke 775, što znači da poziv stiže iz Vrhovina, jednostavno ne želi javiti. Ali od svega me najviše boli činjenica da se usudio reći da se sve to dogodilo jer se “mrcina najela i napila”, a ja u životu nisam pio alkohol. Kasnije je nešto lupetao da danima nisam jeo pa mi je pozlilo. Strašno je sve to, a strašno je što takvog čovjeka i danas drže kao liječnika – zaključuje Radić.

Svoje razočaranje potpunom pasivnošću pravne države i struke izrazio je i zamjenik načelnika Općine Miroslav Mašić. Podsjetio je kako je općina prikupila više od 350 potpisa sumještana koji su tražili Mujkanovićevo uklanjanje s Hitne pomoći, čemu je i udovoljeno.

Širenje vjerske i rasne mržnje

– Htjeli smo da građani koji dobrovoljno nisu njegovi pacijenti više nemaju nikakva doticaja s njim kako bi se izbjegli mogući novi slučajevi – kaže Mašić. Spominje i kako je prije dvadesetak dana, a to nam je potvrdio i ravnatelj Doma zdravlja Ivan Miletić, u Otočcu i vrhovljanskoj ambulanti bila inspekcija Ministarstva zdravstva koja je pregledala sve kartone Mujkanovićevih pacijenata, pa tako i onih koji su to nekada bili, odnosno onih kojima je liječnik vratio kartone. Na nekima je, naglašava Mašić, napisao kako ne želi liječiti četnike.

– I danas, kao i toga dana, razmišljam kako je žalosno što takvi pojedinačni slučajevi narušavaju dobre odnose u Ličko-senjskoj županiji, a rastužuje me strašno troma reakcija pravne države. Srećom, sve što se događalo nije ostavilo nikakve trajne posljedice u ovom kraju, jer gotovo sto posto stanovništva ima identično mišljenje o Mujkanoviću, pa suživot u Vrhovinama ne ispašta, ali trajno ispašta pacijent Radić.

Zamjenik općinskog načelnika osvrnuo se i na liječnikov intervju u “Hrvatskom listu”.

– Problematično je već i to što se s tim čovjekom plasira razgovor na pet stranica, a da nikome od nas prozvanih nije dana šansa da odgovorimo. On tu imenom i prezimenom optužuje ljude, a mene naziva četnikom. Znate, ja sam za vrijeme rata imao devet godina i ako sam bio četnik, inzistiram da me se uhapsi i procesuira, a ako se to ne dogodi, očekujem da država pokrene postupak protiv njega zbog širenja vjerske i rasne mržnje. Upravo sam to i napisao u svom reagiranju na portalu “Slobodna Lika”, koji je prenio Mujkanovićev intervju – kaže Mašić, dodavši kako je cijeli novinski napis intoniran kao klasični poziv na linč dvojice vodećih općinara. Srećom, ustvrdio je, i njega i načelnika Delića u Lici znaju svi, ali u drugim krajevima Hrvatske takav bi lov na glave mogao biti poguban. 

Lažne optužbe

Na dan našeg dolaska u Otočac i Vrhovine Esad Mujkanović nije bio na svom radnom mjestu u Domu zdravlja. U tome ga je spriječilo sudsko ročište koje se održavalo toga dana, a na hodniku suda u Gračacu sreo ga je upravo Miroslav Mašić. Liječnika i nesuđenog političara tužio je sadašnji pročelnik jedinstvenog upravnog odjela Općine Vrhovine Gojko Majetić, kojeg je Mujkanović javno, pred televizijskim kamerama jedne nacionalne televizije, optužio da je bio naručitelj ubojstva predsjednika vrhovljanskog HDZ-a, 19-godišnjeg Josipa Čorka, koji je 2005. godine poginuo u prometnoj nesreći u Vrhovinama.

– Svi su očevidi i vještačenja utvrdili da je nesretni Čorak poginuo u prometnoj nesreći. Trebate znati da su Vrhovine valjda jedino mjesto u kojemu nikada nije zabilježen ni najmanji međunacionalni incident – komentira Mašić.