Političko-upravna kontaminacija “Lisinskog”
Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu do danas je navodno već uspješno sanirana od izolacijske azbestne mase u ventilacijskom traktu, no čini se da onečišćenje mineralnog karaktera nije jedino koje pogađa tu ustanovu. Posve zaseban problem je političko-upravna kontaminacija “Lisinskog”, kao što doznajemo od pouzdanih informatora, a dodatno je zlo što kod ove vrste prljavštine ne postoji ovlaštena tvrtka za brzo i efikasno uklanjanje, te ne pomažu čak ni redovni izbori.
Ovaj tjednik je svojedobno, prije otprilike pola godine, prvi objavio pronalazak azbesta u jedinoj našoj koncertnoj dvorani, da bi odmah po širenju te vijesti Grad Zagreb kao vlasnik te institucije odlučio započeti sanaciju. Premda slučaju nismo pripisivali nepripadajuće razmjere – azbesta ima posvuda u gradnjama iz toga razdoblja – zavjerenički mentalitet u srži metropolske gradske vlasti nije mirovao, te se otada stalno ispitivalo kako je podatak o azbestu dospio u javnost. U to vrijeme, dok je tek započinjalo veliko čišćenje, pometen je i tehnički ravnatelj “Lisinskog” Darko Fijember. Tako su odlučili u Poglavarstvu Grada Zagreba, gdje je centralistički koncentrirana sva moć nad funkcijama i financijama; za njega je potom izmišljeno novo radno mjesto, nešto kao “producent za kongresne djelatnosti”, koje će dodatno opteretiti godišnje troškove za redovito poslovanje same dvorane, a ne sam grad u postojećem dijelu budžeta za plaće. No, to nije bilo sve.
Prije nekoliko dana, na tzv. koordinaciji u “Lisinskom” – radi se o mješovitom ad hoc tijelu, povodom sanacije – stanovite persone koje predstavljaju Grad Zagreb iznijele su neformalnu optužbu na račun Fijembera, naime, da je upravo on medijima onomad plasirao vijest o azbestu i, štoviše, da je nedugo poslije smjene osvetnički podmetnuo požar u samoj dvorani. Kao što se može i pretpostaviti, policija u istrazi o požaru nije ustanovila ni približno nešto slično tome.
Tim povodom nazvali smo Darka Fijembera, no on nam je rekao tek da prvi put čuje za taj slučaj na koordinaciji i da ga ne želi komentirati. Ali, zato mi hoćemo, budući da je taj poziv telefonom bio prvi kontakt ove redakcije s tim gospodinom, izravno ili posredno. Fijember, dakle, nije izvor “Novostima”, kako tada tako ni sada. Inače nas ne bi zapalo da vičemo kako “student nije zapalio žito”, ali je red da posvjedočimo, jer i ta metafora ovom prilikom zvuči neugodno doslovno.
Kako nadalje doznajemo od onoga tko nam čitavo vrijeme javlja o zbivanjima u “Lisinskom” i oko njega – a sjajno je upućen, da se i to pohvalimo – bivšeg je tehničkog direktora zacijelo koštalo funkcije nešto posve drugo, neki osobni poslovni motivi konkurencije, dok su mediji i požar iskorišteni tek za izliku, makar i glupu te podlu. Nažalost, nije nam poznat način sanacije toga i takvog otrova, inače bismo vam već javili ekskluzivnu vijest. Doduše, možda bi uspjelo revolucijom.