Tko plaća može i da ne može

Pigalle je sinonim za crvene pariške lampe, i već sama ta riječ sadrži u sebi izvjesnu informaciju. Naziv je dobio po kiparu i slikaru Jean-Baptisteu Pigalleu, koji se drznu, da božicu ljubavi Veneru izvaja pored boga trgovine Merkura. Ali ovdje nije riječ o pariškom, već o “Pigalleu” koji se smjestio u Zagrebu, i živi onim svojim (ne)poročnim životom gotovo 20 godina.

“Pigalle” je otvoren 1990., dakle baš u vrijeme kad se više polagalo na hrabrost nego na kurčevitost, i kad bi sve te prodane muškosti naslagali jednu na drugu, ispalo bi da su Zagrepčanke prikraćene za više stotina metara, kao i više tisuća komada, ali za utjehu neka im služi da ni drugi muškarci nisu bolji, što naročito važi za susjedne Slovence, jer se baš Slovenke ovdje često mogu sresti.

 Prva žrtva seksualne revolucije

 Nekad su muškarci boravili po kavanama, prebijali kartama leđa i vodili uvijek iste dosadne razgovore, dok su žene sjedile kod kuće i grijale juhu da bude topla kad se suprug pojavi na vratima. Vremena su se izmijenila, kažu na gore, sad muškarci sve češće odlaze u javne kuće (koje su ustvari tajne kuće, jer morate znati odziv i lozinku da bi vas pustili), a žene u seksi-šop, gdje mogu birati i odlučiti se za malu, srednju ili veliku muškost, a zbog one “veće oči nego…” mnoge se i prevare, odaberu jelly flash, a to čudo od muškosti dugo je 30 cm i nema tog muškarca koji pred njim neće dobiti kompleks, ni žene kojoj neće zastati nešto kao dah.

Posjet javnoj kući prilično je skup, a tamo se ne toče domaća pića i nema, recimo, šibenske loze, nego vas nude viskijem starim 12 godina, a plaćate ga kao da je star 150 godina. Da ne zvuči prosto, to se u suvremenom govoru naziva “masaža tijela”, pa da vidite, nije to tako loše. Zgodne cure to tako stručno rade, da kad dođete kući ne preostaje vam ništa drugo, nego da onako izmasirani pročitate novine…

Ovaj eros-šop je kao neka vrst galerije, u kojoj ima i knjiga i slika, a ima i onih muških stvari, koje ženama više nisu strane i sve ih češće upotrebljavaju, kako u razgovorima tako i u nekim drugim životnim situacijama. Ranije su Rimljani otimali Sabinjanke, sad Sabinjanke otimaju – Zagrepčane.

Uđem u galeriju, a tamo tri mlade žene (za mene su mlađe sve one koje imaju do 50 godina, a i onima iznad dajem popust) razgledaju jelly flash kao najprirodniju stvar na svijetu, i još glasno komentiraju:

– Takav je bio i kod mog Luke! – kaže jedna.

– Baš takav?

– Ako ne i deblji.

Sa svojom sirotinjom došlo mi je da propadnem u zemlju, kao prva žrtva seksualne revolucije. Kao da se iskrcavam u pozadinu neprijatelja ubacujem se u razgovor:

– Kad sam bio mlad takvih stvari nije bilo.

– Dobro je ako takvu stvar imate sad… – uzvraćaju mi spremno.

Pošto su ga razgledale sa svih strana, provjeravale elastičnost, rok trajanja, pa onda ono “što ako koleginica ne bude zadovoljna”, odlučile su se za kupovinu, sve je to lijepo zamotano kao bombonijera, još je povezano mašlekom, i jelly flash bit će uručen kao božićni poklon. Ona treća, najmlađa, kupila je sebi lady finger od samo 12 cm, za osobnu upotrebu, s njom bih se i ja smio upustiti u avanturu.

Flash radije kupuju muškarci, za finger se češće odlučuju žene, iz čega se može izvući zaključak, kako su prikraćeni i jedni i drugi. Nekad smo bili ponosni na svoju muškost, a gledam sad na što smo spali, dokazujemo se sa samo 12 cm – nije ni čudo što nam natalitet nije baš sjajan, a ni rode se ne otiskuju dalje od Kosova.

Muškarci su stidljiviji, a žene su pravilno shvatile sve revolucije, koje smo pregrmjeli, pa i ovu seksualnu koja još uvijek traje, a što se mene tiče – neka borba bude neprestana.

Zamjeram vlasniku što u galeriji nema kabine gdje bi svaki ozbiljan kupac mogao probati što mu i koliko treba. Dečkima ispod 18 godina ulaz nije dozvoljen, dok se djevojke mogu i provući, što je i razumljivo kad se zna da žene brže sazrijevaju i brže naslućuju sve tajne života. Dakako, to ne znači da na ulazu stoji nekakav organ koji vas legitimira, ali reda u seksi-šopu, kao i u životu, mora biti. Uostalom, ako se već u tim godinama dečki naviknu na proteze, što će raditi u kasnijim godinama?! Sad je hora, sad se mora. Pomagala su za sredovječne muškarce, za koje važi pravilo: tko može ne mora platiti, tko plaća može i da ne može.

Kama sutra

O knjigama je sve rečeno, da su prijatne i korisne, i kad se čitaju i kad se ne čitaju. I nije im jedina svrha čitanje – mogu poslužiti i kao poklon, i kao predmet razgovora, pa i kao ukras. Tu nalazimo motive iz “Kama sutre”, gdje je ljubav ispisala sve svoje mogućnosti, ispela se na sve vrhove, od najčednije nježnosti do najbestidnije perverzije. Za svoje vrijeme bila je najprovokativniji film i najslobodnija televizija, a za mene, gimnazijalca, prva lekcija razvrata i seksa.

Razgledavam i onaj G-punkt, koji je savijen na vrhu i dodiruje onu žensku G-točku, što predstavlja veći stimulans i od dodira samog klitorisa. Prema tome, “G” nije samo slovo abecede, niti šahovska linija, ni žica na gitari – postoji i G-točka, ali do nje je teško doprijeti.

Mudri kažu, da ženama plaća samo onaj koji nema ni u glavi, ni u hlačama. U glavi možda nečeg još i imam, ali stanje u hlačama je dosta loše, moja žena čak tvrdi očajno.

– Više me ne voliš? – predbacuje mi.

– Ma volim te… Ali vidiš da više nemam s čim.

Za žene su izmišljene japanske kuglice, rajc-kreme, pa pitam vlasnika diskretno, što mi savjetuje jer, eto, moj susjed (80 mu je godina tek) hvali se kako svaki tjedan obavlja one stvari dva, pa i tri puta.

– Hvalite se i vi! – preporučio mi je dobronamjerno.

Drugo mi ni ne preostaje.