Uloga Hrvatske u sferi Alpe-Adria

Kad se ovih dana budu selektirale ključne riječi odlazeće nam godine, jedna od njih svakako će se pisati kao “Hypo”. Njezina vrijednost je tim veća što se plasirala među favorite baš u posljednji čas, onako kako nastupaju rasni šampioni. Ali, ne radi se ovdje tek o svjetski najčešće rabljenom izrazu za nilskoga konja (Hippopotamus amphibius), nego o austrijskoj i potom njemačkoj banci što za svoju maskotu također koristi rečenu životinju, i koja je svoj vrtoglavi poslovni rast od neznatne regionalne kuće iz Koruške do svjetski relevantne adrese – što je za ovu prigodu svakako važnije – zasnovala u proteklih desetljeće i pol baš ovdje kod nas, u Hrvatskoj i ostalim državama nastalim iz nekadašnje SFRJ.

Priča o Hypo Alpe Adria banci (HAAB), međutim, ne donosi nam u ovo adventsko vrijeme doslovce nikakvu značajnu novost; sve ono što posljednjih tjedana možemo čuti o toj propaloj i, evo, naposljetku neslavno nacionaliziranoj instituciji, mi ustvari znamo već odavna, osim ako se ne gradimo nevještima. Kao i toliko puta dosad, naime, gro medijske scene aktivirao se oko toga tek kad se konačno slučila i tzv. politička volja, a to ovdje znači najčešće ultimativnu političku – nevolju.

Pisalo se još 2003.

Osvrnimo se stoga načas bar do polovine spomenutog razdoblja, kada su u dva izdanja “Feral Tribunea” (br. 950 i 951 iz 2003.) objavljena dva teksta o svjedočenju Milene Šenator, šefice financija “Globus grupe”, Državnom odvjetništvu. Ona je tad ispričala kako je njezin gazda Miroslav Kutle sredinom prošlog desetljeća primio nekoliko milijuna njemačkih maraka od HAAB-a te ih proslijedio nekim ljudima od utjecaja u Hrvatskoj; ta je banka u ono vrijeme upravo bila krenula u pohod na hrvatsko i susjedna tržišta, a što će se kroz nekoliko godina bilježiti kao trijumf bez premca… Ipak, nisu na sva zvona udarali naročiti pristup ovdašnjim poslovima, u koji je Milena Šenator ubrojila i tajnu proviziju od 800 tisuća njemačkih maraka za Ivu Sanadera. U vrijeme objavljivanja te informacije, Sanader je bio tek imenovan za mandatara Vlade, pa je DORH-ov spis adaktiran kao vjerojatno sredstvo za paktiranje između čelnih ljudi toga tijela (prvo Radovan Ortynski, zatim Mladen Bajić) i izvršne vlasti, što će ostati na snazi sve dok Ivo Sanader ne napusti tu funkciju, a Hypo se ne uruši na način sličan lanjskim padovima mnogih svjetskih banaka, ogrezlih u pohlepi bez racionalnog poslovnog utemeljenja.

No, šutnja o tome koja je u međuvremenu zavladala javnošću bila je više nego indikativna, jer smo ipak “svi znali” makar hrvatsku pozadinu Hypovog uspjeha. Štoviše, ne samo da ekskluzivne podatke o korupciji na visokoj državnoj razini nitko nije preuzimao i dalje istraživao, nego ih je čak nekoliko dnevnih listova – koji su materijal dobili istodobno s “Feralom” – odbilo publicirati ili barem komentirati.

Naravno, donedavni nam premijer nije bezglasno otrpio aktualnu pompu oko davne mu isplate, nego je reagirao žestoko i sasvim pravednički, optužujući medijski koncern “Europapress holding” i njegova suvlasnika Ninoslava Pavića da provode hajku na njega, premda je novinar te kuće Gordan Malić prije nekoliko dana u emisiji HTV-a “Otvoreno” samo predočio autentične dokumente iz DORH-a što Ivu Sanadera, dakle, u najmanju ruku isturaju kao sumnjivo lice u prvi plan. Kao što će sličnim efektom u datim trenucima rezultirati i netransparentno preuzimanje Slavonske banke iz Osijeka od strane Hypa, ili tragovi koji ostaju za poslovanjem strane revizorske tvrtke “Confida” u Hrvatskoj.

Ali, u nečemu je Sanader ipak u pravu, jer nipošto nije slučajan “tajming” što ga je Pavić iskoristio da dopusti svojim izdanjima novo raskrinkavanje bivšeg premijera, pri čemu je krah Hypa tek zgodan alibi: Ivo Sanader nije u tome bio usamljen lik, nego će prije biti da je riječ o čitavoj galeriji potkupljenih političkih te inih moćnika… I moguće je da je jedan od njih upravo Pavić, znamo li za neke od dan-danas postojećih dubioza u suradnji između njega i Miroslava Kutle, zbog čega ne vlada cenzura samo u EPH-u, nego se ista itekako proteže i na razne druge naše medije.

Transbalkanska praonica novca

Teško razmrsivo klupko podzemnih odnosa što su ispleteni oko ulaska HAAB-a u Hrvatsku navodno se tako dotiče i Miroslava Kutle i Ive Sanadera jednako kao i Vladimira Zagorca i Ivića Pašalića, dok će broj imenovanih nadalje ovisiti isključivo o ozbiljnosti austrijskih te njemačkih istražitelja o svemu onom što se godinama događalo na pripadajućoj relaciji. Hrvatski istražni organi ne ulijevaju povjerenje, no teško im je sad eskivirati ili znatnije opstruirati obavezu kooperativnosti s naglo angažiranim inozemnim kolegama koji su dosada navodno otkrili čak 13 kreditnih transakcija poduzetih na intervenciju Sanadera u korist različitih osoba, od kojih su ovdje neke već spomenute, a zbog čega austrijski mediji staru sintagmu K.uK. (Kaiserlich und Koeniglich – carska i kraljevska) za hrvatske prilike odnedavno prevode kao “Koruption und Kroatien” – prijevod ovoga za domaće nam čitatelje zacijelo i nije nužan. Zasad nam je poznato isključivo toliko da USKOK iz Austrije očekuje dokumentaciju o poslovanju HAAB-a koje se tiče Hrvatske, te se može vjerovati da će uslijed tih okolnosti bivši ortaci, gazeći jedni preko leđa drugih, marljivo tražiti prostor za vlastiti spas.

Kreditorska moć Hypa usisala je u svoje vrijeme velik dio hrvatske privrede, pa se u tom svjetlu možemo prisjetiti i glasova koji su upućivali na Ivana Jakovčića, prvog čovjeka IDS-a, koji je austrijskoj banci širom otvorio vrata istarskog tržišta. Ali, zapravo je teško naći područje u koje se Hypo nije umiješao, pa je u nekom trenutku ta ustanova ponijela i nadimak “transbalkanska praonica novca”; veze s Hrvatskom utemeljene su bile još na ilegalnim transakcijama na tržištu oružja u svijetu. HAAB su zbog falsificiranja podataka o kapitalu stigle i poneke ozbiljne istrage, od kojih je ključna bila ona prije tri godine, međutim, s epilogom prodaje banke njemačkoj Bayerische Landesbank, i novim zataškavanjem koje očito daleko premašuje interes hrvatskih političara.

Ipak, upravo je Hrvatska bila glavni poligon za oberlupeško mahnitanje koruških i bavarskih moćnika, u tijesnoj kombinaciji s ovdašnjom političkom i ekonomskom kremom, mada je neobično nazivati tako i nekoga s dna kace. Stvari su valjda otišle malo predaleko, pa nam razvoj situacije ulijeva ponešto nade da se ista klika ovaj put neće opet izvući neokrznuta. I, jest da je ta sintagma jedna od najčešće parafraziranih, ali možda ćemo ovaj put na koncu ipak imati jače opravdanje u najnovijem posezanju za njom – i nilske konje ubijaju, zar ne?

Freund Zanada

I dok se već neko vrijeme otvoreno govori o Sanaderovoj želji da se nanovo politički aktivira kao saborski zastupnik HDZ-a, e da bi tako sebi osigurao imunitet, stigla nam je i vijest o nedavnom gostovanju bivšeg hrvatskog premijera u Essenu, tj. u sjedištu korporacije WAZ – suvlasnika “Europapress holdinga”. To je automatski povezano s narušenim odnosima između Sanadera i hrvatskog suvlasnika EPH-a Ninoslava Pavića, o kojem bi u slučaju potrebe dojučerašnji najmoćniji hrvatski političar zacijelo imao štošta za ispričati, jer on to najbolje zna; spominje se tako tzv. kontroverzno preuzimanje “Slobodne Dalmacije” uz blagoslov Ive Sanadera i HDZ-a.

Također, njemački list “Der Spiegel” javlja o tome kako je bivši premijer savezne pokrajine Bavarske prije dvije godine uspio preko donedavnog hrvatskog premijera isposlovati prodaju Hypo Alpe Adria banke bavarskom BayernLB-u. Edmund Stoiber i Ivo Sanader zajedno su tada izvršili pritisak na Hrvatsku narodnu banku da dopusti kupoprodaju već faktički propalog HAAB-a, što guverneru Željku Rohatinskom nije bilo po volji. Ipak, uspio je ishoditi tek nametanje nekih zaštitnih mehanizama – novi vlasnici će zatim poslovanje Hypa ipak dovesti u zakonski red – kao i javnu ispriku Bayerische Landesbank zbog njihova fatalnog napuštanja Riječke banke u trenutku krize, kad je ta hrvatska kuća pretrpjela štetu od oko 90 milijuna eura.

 
Cenzura na HTV-u

Poznato je već kako je prošlog tjedna urednica Informativnog programa HTV-a i voditeljica emisije “Otvoreno” Hloverka Novak-Srzić pokušala, i to s bolovanja, zabraniti svojoj voditeljskoj zamjeni Sandri Križanec da u emisiji obradi doista nezaobilaznu temu Hypo Alpe Adria banke. Problem je bio, dakako, u spomenu Ive Sanadera i njegove upletenosti u kriminalno poslovanje te institucije, pa je boležljiva urednica krajnjim naporom umalo i uspjela zaustaviti snimanje i emitiranje priloga zbog kojeg će odmah potom Sanader javno podići razmjerno histeričnu dreku.

Ali, red je da se tim povodom sjetimo i nešto uspješnijeg cenzuriranja jednog već snimljenog priloga na istu temu, 2005. godine: riječ je bila o radu HTV-ovog novinara Saše Kosanovića za emisiju “Latinica”, u kojem je bio iskorišten dio podataka iz “Feral Tribunea” s kraja 2003. godine. Uz standardne izlike cenzora o “neprofesionalnom pristupu” i “očitovanju druge strane”, a koja u pravilu – kad su posrijedi ovi krugovi – u cijelosti zaustavlja svaki nepoželjan medijski glas, na zataškavanju su se tad angažirali i glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić, kao i glasnogovornik kuće Janos Roemer, dok se urednik Informativnog programa HTV-a Vladimir Rončević osobno potrudio izbaciti prilog u samoj finalizaciji emisije.