Zakon o radu u interesu krupnog kapitala

Usprkos brojnim kontroverzama, Sabor je nedavno ipak usvojio novi Zakon o radu (ZOR). Točnije, radi se o izmjenama dosadašnjeg zakona koji se morao uskladiti sa pravnom stečevinom Evropske unije, što je obaveza Hrvatske. Međutim, nije bilo samo usklađivanja, već je ova prilika iskorištena da, kako smatraju sindikati, Vlada kao predlagač u interesu kapitala i poslodavaca iskoristi priliku i usput promijeni neke odredbe koje se nisu trebale mijenjati. Od gotovo stotinu podnesenih amandmana tek je jedan usvojen – trudne radnice više neće morati raditi noću. To za dojilje ne vrijedi, jer kažu da bi to dovelo do spolne i rodne neravnopravnosti (pa će dojilje svoju djecu od 13 ili više mjeseci nositi sa sobom u treću smjenu kako bi ih nahranile, a djeca će pritom mirno spavati uz zvukove tkalačkih stanova i slično!). Odredba o trogodišnjem radu na određeno vrijeme i dalje ostaje, premda je bio zahtjev da se taj rok smanji jer je taj institut dobrano zloupotrebljavan. Previše nam bi prostora oduzelo daljnje nabrajanje usvojenih promjena, ali najjednostavnije rečeno, radnici se nemaju čemu veseliti.

Neodržano Bebićevo obećanje

– Zakonom nismo zadovoljni. Unatoč svemu što smo poduzeli, brojnim amandmanima koje smo dostavili Vladi, koje smo uručili i predsjedniku Sabora Luki Bebiću na dan kada smo organizirali protest i kada smo dobili njegovo obećanje da će podržati naše prijedloge koji se odnose na rad na određeno vrijeme, on nas na kraju nije podržao i zakon je usvojen bez tog amandmana – kaže Ana Knežević, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

– Mi smo Vladi dokazali da je rad na određeno vrijeme predmet usklađivanja sa pravnom stečevinom EU i da je Vlada to morala u ovoj fazi uraditi. S time se složila i premijerka Jadranka Kosor. Nažalost, izgleda da je prevladala struja poslodavaca, a dokaz tome je i novi ministar gospodarstva i rada koji je iz redova poslodavaca. Dakle, rad na određeno vrijeme ostaje kako je i bio, uz neznatno poboljšanje. Ono što smo htjeli, da se skrati rok i da se definira broj ugovora na određeno vrijeme, nije prihvaćeno. Preostaje nam sada putem Evropske konfederacije sindikata obratiti se Evropskoj komisiji i upozoriti da Hrvatska u poglavlju 19 nije napravila sve što se tiče direktive o radnom vremenu na određeno vrijeme i o preraspodjeli radnog vremena – zaključuje Ana Knežević.

I saborski zastupnici SDSS-a imali su cijeli niz primjedbi i prijedloga vezanih uz ZOR. U ime kluba SDSS-a Mile Horvat iznio je niz prijedloga odnosno zaštitnih mehanizama. Zakon deklarativno govori, kaže on, da ne smije biti nikakve diskriminacije, po nijednoj osnovi, kod primanja i zapošljavanja novih radnika. Međutim, pita se Horvat, kako će se veliki privatni poslodavac, na primjer “Agrokor”, ponašati i hoće li poštovati tu deklarativnu odredbu, tim prije što za njeno kršenje nije predviđena nikakva sankcija? Kako će magistar agronomije Srbin dobiti posao, ako se javi u PIK Belje zajedno sa protukandidatom Hrvatom?

Prijedlozi SDSS-a

Nedorečeno je i utvrđivanje radnog staža, smatra Horvat. Nije dovoljna samo prijava na obrascu u nadležnoj službi, koja sadrži početak i kraj radnog odnosa.

– Jednako je tako važno dokazati da je poslodavac izvršio sve financijske obaveze iz tog radnog odnosa, dakle da je izvršio sve uplate staža. Često se dešava da poslodavci odu u stečaj, a da radnicima nisu uplaćivali doprinose, pa ljudi onda nemaju pravo na evidenciju staža. I to treba regulirati. Slično je i kod osobno uvjetovanog otkaza. Kad poslodavac otkaže radni odnos, ne može narednih šest mjeseci na isto radno mjesto zaposliti novog radnika. To je prekratak rok i sa njim se može manipulirati. Ako se poslodavcu netko iz bilo kojeg razloga ne sviđa, on čak može riskirati šest mjeseci i otpustiti radnika. Predlagali smo da se taj rok produži na 12 mjeseci – kaže Mile Horvat.

SDSS se zalaže i za bolji tretman pripravnika, koji imaju vrlo male šanse da završe pripravnički staž i dalje ravnopravno traže posao, jer ZOR ne obavezuje poslodavce da godišnje primaju određen broj pripravnika. Horvat je predložio i da svi poslodavci sa više od 20 zaposlenih moraju imati godišnji plan zapošljavanja pripravnika, da se na svaki broj zaposlenih mora primiti jedan pripravnik, te da u tome svojim financijskim stimulacijama i subvencijama sudjeluje i država. Smatra da ovakav ZOR ne može stupiti na snagu 1. januara iduće godine, jer je rok prekratak i javnost se ne može tako brzo prilagoditi novim uslovima i pravilima igre.

Pravo radnika na otpremninu

– Iako je dosta onoga što su sindikati predlagali uvaženo, ipak nismo zadovoljni. Nije bilo volje da vladajuća struktura donese ZOR doista po mjeri čovjeka. Jasno se vidi da se Vlada priklonila kapitalu. Nakon dugih pregovora uspjeli smo Ivi Sanaderu, Damiru Polančecu pa i novoj premijerki dokazati da ne tražimo kruha preko pogače. Dokazali smo i ministarstvu i glavnom pregovaraču da ne tražimo ništa izvan pravne stečevine EU-a. Tražili smo samo čisto usklađivanje i nikakve posebne ustupke. Radili smo u dobroj vjeri, čak učinili neke kompromise, jer su nam obećali da će onaj famozni član o radu na određeno vrijeme biti usklađen. I premijerka nam je to obećala i mi smo to smatrali svršenom pričom, ali čini se da su je poslodavci uspjeli preokrenuti jer je u proceduru upućen sasvim drugi prijedlog – kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

Poslodavci su, dodaje Sever, bili spremni prihvatiti da se maksimum rada na određeno vrijeme smanji sa tri na dvije i pol godine, ali uz odgodu primjene od pola godine. U međuvremenu bi se vjerovatno riješili “prekobrojnih”. Zauzvrat su tražili da se i bolovanja i godišnji odmori uključe u otkazne rokove.

– Još nam je teže bilo prihvatiti odredbu koja se vezuje uz pravo radnika na otpremninu. Do sada je u ZOR-u stajalo da radnik stječe pravo na otpremninu nakon što dvije godine radi kod poslodavca, neovisno da li na određeno ili neodređeno vrijeme. Poslodavci su predlagali da se to najprije poveća na pet, a potom na četiri godine, što većina sindikalnih središnjica nije prihvatila. Suština je u tome da bi time svi radnici radili na određeno vrijeme, do četiri godine, jer bi ih tada poslodavac otpustio, a ne bi imao obavezu dati im otpremninu – objašnjava Sever. Smatra da se radnike u Hrvatskoj tretira kao robove, jer na kriminalu izrasli neoliberalni kapitalisti mogu poželjeti što ih volja. Vladajuća stranka i dio koalicije su uz njih, pa uz protuzakonito uzurpiranu ekonomsku snagu oni sada uz sebe imaju i političku elitu.

– Poslodavci su do sada znatno zloupotrebljavali rad na određeno vrijeme, jer je od 2003. godine 84 posto svih novosklopljenih ugovora o radu bilo na određeno vrijeme. Dakle, iznimka se pretvorila u pravilo, što ne možemo prihvatiti. Usklađivanje pravila iz poglavlja 19 tako je postalo samo normativno, a zloupotreba nije spriječena. Ne radi se na dobrobit građana niti je u pitanju samo usklađivanje. Radi se u interesu krupnog kapitala – tvrdi Sever.

Nema sumnje da je potpuno u pravu.