Etnički inženjering

U temeljnim odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, između ostalog, stoji: “Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na područjima nastanjenim osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.” Ta odredba unesena je na temelju svjetskih iskustava, u svrhu zaštite autohtonih etničkih zajednica. Naseljavanjem drugih etničkih grupa takve se zajednice razbijaju, nestaju njihova tradicija i kultura. Istovremeno, država može naseljavati neke krajeve, ali spomenuta su područja od toga izuzeta.

Međutim, u posljednje dvije godine nepoznat netko planirao je da se u Krnjaku naseli pet porodica odnosno desetak ljudi – mormonski misionari iz Paragvaja koji su bili prijavljeni u Zagrebu.

Misionari se rasuli svijetom

Svi oni dobili su na području Krnjaka otkupljene oštećene kuće, građevinski materijal za njihovu sanaciju ili besplatne građevinske parcele i kompletan građevinski materijal za izgradnju kuća. Rješenja za njihovo stambeno zbrinjavanje potpisala je ravnateljica Uprave za izbjeglice, povratnike i prognanike Ana Marija Radić, a datiraju iz 2007. i 2008. godine. Rješenja su dostavljena Općini Krnjak koja o tome nije ništa znala, a temeljena su na članu 7. i 10. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (PPDS).

Član 10. među ostalim kaže da “pravo na stambeno zbrinjavanje imaju osobe ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području država nastalih raspadom SFRJ ili drugim državama u kojima borave ili da je nisu prodali, darovali ili na bilo koji način otuđili nakon 8. oktobra 1991…, pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane i članovi obitelji poginulog pripadnika HVO-a, državljanina RH, koji na području BiH i RH nemaju u vlasništvu drugi useljivi stambeni objekt… ili ako ga nisu prodali nakon 8. oktobra 1991. godine.” Član 7. govori o poticanju povratka ljudi svih zanimanja koji mogu doprinijeti ekonomskom i društvenom razvoju PPDS-a.

Pokušali smo doći do misionara iz Paragvaja na njihovoj zagrebačkoj adresi. Međutim, oni tamo ne žive već više od godinu dana. Jedan od njih otišao je u Sloveniju gdje se oženio, drugi u Francusku, a gdje su ostali, vlasnica stana u kojem su boravili nije nam znala reći. Čula je da su dobili neke kuće u okolici Karlovca, pa pretpostavlja da su tamo. Osim dvoje mlađih, nitko od njih ne zna hrvatski jezik. Preci su im porijeklom s Brača i u Latinsku Ameriku emigrirali su krajem 19. stoljeća. Na tom temelju dobili su hrvatsko državljanstvo.

Ovakva postupanja su u direktnoj suprotnosti sa spomenutom odredbom Ustavnog zakona, ali za kršenje te odredbe nije propisana nikakva sankcija niti ikakav kontrolni mehanizam.

Kako se još mijenja etnička struktura

Jesu li doista osobe, koje su se prema rješenjima Uprave za izbjeglice, povratnike i prognanike trebale naseliti u Krnjaku, zbog svojih zanimanja neophodne lokalnoj zajednici, kako to traži član 7. Zakona o PPDS-u? U rješenjima to nije obrazloženo.

Svojedobno je, u sklopu etničkog inženjeringa, u krnjačkom naselju Mlakovac bilo planirano cijelo naselje s posjedima za Hrvate, povratnike iz Australije, koji su se trebali baviti ovčarstvom. Time se sada bavi samo jedna porodica, ostali imaju druge poslove, a mnogi su se u međuvremenu vratili u Australiju dok im kuće stoje prazne.

Rade Kosanović, načelnik Općine Krnjak, kaže da kuće za naseljenike neće biti građene na mjestu kako je to predvidjela Uprava za izbjeglice, povratnike i prognanike, jer je Prostornim planom općine davno prije predviđeno da tu bude poduzetnička zona.

– Moramo znati tko nam dolazi i od čega će živjeti na području naše ionako siromašne općine. Trebamo najprije riješiti problem posla i velikog broja sada nezaposlenih Srba i Hrvata, a tek onda primati druge – kaže Kosanović. Paragvajci su, dodaje, došli i vidjeli kuće koje su trebali dobiti. Nisu bili zadovoljni i odustali su od najma.

Inače, prije rata Krnjak je imao oko 5.500 stanovnika od kojih je 99 posto bilo Srba. Danas je u Krnjaku oko 2.500 ljudi od čega su gotovo tri četvrtine Srbi.

Ne zna se kome je “projekt Paragvaj” pao na pamet

Kako je desetero ljudi iz Paragvaja dobilo hrvatsko državljanstvo ako ne znaju ni riječ hrvatskog jezika, zašto mnogi drugi ljudi s područja bivše SFRJ ne mogu dobiti hrvatsko državljanstvo iako su im roditelji i drugi preci rođeni na području današnje Hrvatske, da li su Paragvajci prijavljeni u Hrvatskoj kao politički ili azilanti po bilo kojoj drugoj osnovi pa su tako dobili državljanstvo, bila su pitanja koja smo uputili MUP-u.

“Tražene podatke nismo Vam u mogućnosti dostaviti, budući se sukladno odredbama Zakona o zaštiti podataka osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, koju niste priložili uz Vaš upit. Pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva propisane su Zakonom o hrvatskom državljanstvu. Radi se o upravnom postupku koji se provodi isključivo na temelju pojedinačnog zahtjeva stranke. Osnovno zakonsko pravo i obaveza MUP-a je samostalno vođenje postupka, neovisno ocjenjivanje dokaza i meritorno donošenje odluka”, stoji među ostalim u odgovoru MUP-a. Dalje se još kaže da je nadzor nad zakonitosti postupanja MUP-a u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva osiguran kroz institut upravnog spora.

Postavili smo i nekoliko pitanja Ani Mariji Radić, ravnateljici Uprave za izbjeglice, povratnike i prognanike koja je izdala i potpisala rješenja. Odgovor nismo dobili jer je ravnateljica bila na godišnjem odmoru.