Kako knjižiti podmićivanje

Dobrano nas je iznenadilo kada smo vidjeli da jedno poglavlje priručnika “Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja” skupine autora, a u redakturi Vlade Brkanića, nosi naslov “Troškovi danih koristi – podmićivanje”. E sad, svi znamo da je primanje i davanje mita krivično djelo. Tako u Kaznenom zakonu nekoliko članaka govori o protuzakonitom posredovanju, primanju i davanju mita. Predviđene kazne kreću se u rasponu od novčanih do pet godina zatvora.

Spomenuti priručnik, čiji je izdavač “RRIF plus”, namijenjen je trgovačkim društvima svih djelatnosti, obrtnicima dobitašima i privatnim ustanovama, ali se koristi i kao udžbenik u nekoliko viših i visokih škola. Stoga smo od redaktora htjeli saznati zašto su u njemu koristili pojam “podmićivanje” i nije li čudno da školski kurikulum tom pojmu umjesto negativnog daje, u najmanju ruku, neutralno značenje.

Poduzetnici u problemima

– Svi poduzetnici, domaći i inozemni, koji izvoze dobra ili pružaju neke usluge u zemljama Afrike, Bliskog ili Dalekog istoka susreću se s problemom nagrađivanja osoba koje su u pregovorima izrazile sklonost da prihvate našu isporuku. U pravilu se tu radi o nabavama za državne ili javne potrebe, rjeđe o pregovorima s privatnim kompanijama. Primanje nagrada je dio poslovnog običaja, nešto kao provizija za uspješno obavljen posao. Uspješan posao je utoliko što se uopće uspjelo nešto prodati s obzirom na veliku konkurenciju – kaže Vlado Brkanić.

Dodaje da takav izvozni posao za poduzetnika nužno ne znači da će na njemu iznimno dobro zaraditi. Često je najbitnije pokriti troškove i postići neku malu razliku u cijeni.

Davanje darova pojavljuje se i prilikom prijevoza robe do takvih odredišta. Brojne carinske kontrole i duga čekanja na granicama mogu ugroziti upotrebljivost same robe pa se i tada pribjegava davanju darova carinskim i drugim službenicima, čime se nastoji osigurati brzi carinski protok robe. To se opravdava izvanrednim zalaganjem tih službenika i njihovim prekovremenim radom, za što im se isplaćuje neka nagrada.

– Ovakve i slične situacije problem su za našeg poduzetnika, kako priznati takve izdatke, odnosno kako ih legalizirati. S donošenjem Zakona o porezu na dobit 2004. godine unesena je jedna odredba prilično zagonetnog sadržaja koja glasi: “Porezna osnovica povećava se za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, npr. bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti.” Ono što razumijeno iz citirane odredbe jest da se radi o porezno nepriznatom trošku, znači plaća se 20 posto poreza na dobit, no koje isprave i koji bi to slučajevi bili, to se ne objašnjava ni u jednom podzakonskom aktu – ističe Brkanić.

I mi imamo svoj “istok”

Svrha opisanog davanja, napominje, nije provizija ili naknada posredniku. Ako su u pregovorima sudjelovale osobe sa svojim stručnim ili nekim drugim sposobnostima, one za svoj rad ispostavljaju fakturu ili se s njima sklapa ugovor o djelu radi isplate honorara. To je uobičajeno u zapadnom poslovnom svijetu, ali ne i nužno, ističe naš sugovornik. Ali kada se radi o zemljama juga i istoka Evrope, nagrade utjecajnim pregovaračima ili pak osobama koje su nešto propustile učiniti da bi se posao lakše obavio, nisu ništa drugo nego davanje mita.

O tome pak kolika je i kakva poslovna povezanost zapada i istoka Evrope i postoji li neka veza između eksporta i importa korupcije, možete pročitati u intervjuu koji donosimo na prethodnoj stranici.

– Ovisno o tome kolike su nagrade za posredničke usluge posrijedi, može se govoriti o mitu. A jesu li naše osobe iz državnih poduzeća primile mito, to je nešto što trebaju utvrditi nadležna tijela poput USKOK-a, porezne uprave i sl. – zaključuje Brkanić.

Dakle, mogućnost podmićivanja dana je hrvatskim poduzetnicima kada se radi o izvoznim poslovima i poslovanju s inostranstvom. Koga će “tamo negdje” podmititi nije briga ovdašnju vlast. Bitno je da te troškove poduzetnici knjigovodstveno prikažu. Vrijedi li obrat, dakle da li i kako stranci podmićuju naše privrednike i druge odgovorne osobe te kako to knjigovodstveno prikazuju, sasvim je druga priča.