Tko je kriv za kosinjski povodanj?

Posljednja poplava što je Liku, posebno Kosinjsko polje, stala pustošiti na Staru godinu, prema svjedočenjima najstarijih mještana toga kraja, treća je po intenzitetu i količini vode u posljednjih stotinjak godina. Na poplave su, kažu, navikli, ali ovakva je, posebno u ovo doba godine – uobičajene su tijekom proljeća kada se otapaju snjegovi – mnoge iznenadila. Gotovo potpuno je opustošila i paralizirala Kosinjsko polje – oko 1.200 njegovih stanovnika danima je držala potpuno odsječenima od vanjskoga svijeta. Selo Gornji Kosinj i dvadeseti dan od početka podizanja razine vode, kada smo bili u njemu, doslovno je otok do kojega se može tek čamcem.

Zašto su mještani Gornjeg i Donjeg Kosinja, Mlakve i Lipovog Polja već desetljećima izloženi učestalim naletima vode, odnosno zašto se tom problemu sve te puste godine nije doskočilo i, na koncu, može li se svakogodišnjim plavljenjima stati na kraj? Nesumnjivo može, ali, kao i toliko puta u Hrvatskoj, neki viši interesi ili, možda je najbolje reći, potpuna nebriga za ljude i njihovu imovinu i ovaj put učinili su svoje.

– Osnovni i najizravniji krivac za ovo što se događa je HEP, preciznije HEP Proizvodnja. Još 1960-ih godina izgrađena je akumulacija Kosinj 1 i prema planiranom projektu odmah je trebala biti započeta gradnja druge, Kosinja 2. Temeljno je pitanje zašto ni poslije 50 godina Kosinj 2 ne postoji. Odgovor, nažalost, ne znamo ni mi – kaže Dragan Hećimović, zamjenik načelnika Općine Perušić, na čijem teritoriju je i Kosinjsko polje, ujedno predsjednik općinskog stožera za zaštitu i spašavanje.

Svjesno žrtvovanje Kosinjskog polja

Činjenica da ni u općini nemaju odgovore na mnoga pitanja ne treba čuditi, s obzirom na to da su spomenuti projekt gradnje akumulacija 1960-ih godina izravno dogovorili HEP i država pa je on proglašen nacionalnim interesom. Općinu, dakle, malo tko pita za mišljenje. Ipak, znajući s čim se suočava lokalno stanovništvo, upravo su općinari u suradnji s HEP-om pokušali inicirati konkretne poteze pa su u resornom Ministarstvu zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog planiranja prije gotovo tri godine zatražili izdavanje građevinske dozvole za gradnju prve faze Kosinja 2, tunela za odvod vode Kosinjski Bakovac-rijeka Lika. Međutim, stigla im je odbijenica uz obrazloženje da postojeća Studija utjecaja na okoliš, sačinjena 1980-ih godina, kada se očito ozbiljnije razmišljalo u završetku cjelokupnog projekta, nije u skladu s novom dokumentacijom koja je predviđala nešto manje akumulacijsko jezero od prvotno planiranoga.

– U HEP-u su se premišljali hoće li ići na novu Studiju jer ona košta oko pet milijuna kuna, a na kraju su, u dogovoru s nadležnim ministarstvom, prije oko dvije godine odlučili krenuti u proceduru izmjene postojeće. Ta se izmjena, nažalost, još uvijek radi i čitava stvar dotle stoji – požalio se Hećimović, dodajući kako je sve ovo vrijeme, tijekom kojega se apsolutno ništa ne radi na rješavanju problema, na snazi sporazum između općine, Hrvatskih voda i HEP-a o namjernom naplavljivanju Kosinjskog polja!

– U pravo ste, u jednoj se mjeri to području svjesno žrtvuje. Kada bi, u slučaju poput ovoga kada se slijevaju goleme količine voda, držali zatvorenu branu na Kosinju 1, razina rijeke Like toliko bi narasla da bi poplavila velik dio Gospića. S druge strane, vodu rijeke Gacke koristi elektrana u Senju. Postoji tunel koji vodu iz Donjeg Kosinja odvodi u Gucić jezero kod mjesta Kompolje, gdje se spaja s Gackom. Međutim, centrala u Senju može primiti maksimalno 60 kubičnih metara vode u sekundi, što dobije samo iz Gacke, pa HEP u vrijeme obilnih voda uopće ne propušta vodu kroz spomenuti tunel, kapaciteta 49 kubičnih metara u sekundi, jer Senj ne može prihvatiti toliku vodu. Kada bi tih 49 kubičnih metara iz Kosinjskog polja otišlo tunelom u Gucić jezero, iz njega bi se voda slila u otočku dolinu i poplavila cijeli Otočac. Eto, zato se jednostavno žrtvuje Kosinjsko polje jer je zaključeno da je manja šteta naplaviti njega nego gradove Gospić i Otočac – pojasnio je Hećimović.

Ozbiljno oštećeno stotinjak kuća

Međutim, nitko ne razmišlja o mogućoj katastrofi koja se, srećom, još nije dogodila, ali je pitanje hoće li i kada.

– Sasvim je moguće da se dogodi neki veliki kvar na centrali u Senju ili na dalekovodnom sustavu i da ta centrala petnaestak dana uopće ne može proizvoditi struju, a da budu ovakve poplave. E, tada bi došlo do prave katastrofe jer bi bili poplavljeni i Gospić, i Otočac, i Kosinjsko polje. Jednostavno, ne bi imali gdje s tolikom vodom. Zbog toga je Kosinj 2 neophodan, a potreban je jer bi njegovom gradnjom bila rekonstruirana i centrala u Senju te umetnute nove cijevi u postojeće tunele pa bi se mogla prihvatiti znatno veća količina vode – zaključuje zamjenik načelnika općine. Smatra kako se HEP, odnosno Vlada kao vlasnik te tvrtke jasno mora očitovati o namjerama vezanim uz Kosinj 2. Jer, ako se bude išlo na gradnju, problem poplava će biti trajno riješen, a u suprotnom se mora krenuti u akciju s Hrvatskim vodama radi podizanja prometnica, niveliranja vode i gradnje tunela kojim bi voda bila usmjeravana u more.

U međuvremenu, žitelji četiriju mjesta u Kosinjskom polju zbrajaju štete na svojim kućama i gospodarskim objektima i čekaju izlazak na teren Komisije za procjenu štete. Stotinjak kuća ozbiljno je oštećeno i, kaže Hećimović, u sanaciji će proračunskim sredstvima morati sudjelovati i Vlada, što su im obećali i potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac i ministri Božidar Pankretić i Darko Milinović.

U najkritičnijim danim jedina je komunikacija održavana s deset čamaca, što ih je osigurala općina, kojima su dovožene i najosnovnije životne namirnice i pitka voda, a danima su živjeli bez električne energije i telefona. Iako je bila proglašena elementarna katastrofa, a u Perušiću je već čekalo stotinjak ležajeva za nužni smještaj, nije bilo potrebe za evakuaciju stanovništva, tvrde u općini. Isto tako uvjeravaju da nije bilo potrebno iz susjednih općina, gradova ili županija tražiti dodatne čamce za lakšu komunikaciju, a o angažiranju vojske uopće se nije razmišljalo.

Velik broj seljana Gornjeg Kosinja ne dijeli mišljenje općinskog vrha. Ni kada je u pitanju donošenje strateške odluke o gradnji nove akumulacije ni kada je riječ o organizaciji tijekom posljednje poplave. Milan Špoljarić pun je gorčine, a u posljednjim događajima vidi tek nastavak sustavne nebrige svih mjerodavnih za čitavo ovo područje.

Goli život

– Kao prvo, valja konstatirati da je ovo bio prvi put da nam je netko pomogao, a led je probio “Caritas” kojemu su se kasnije priključili i drugi. Međutim, ovdje na terenu vlada je stihija. Za cijeli smo kraj dobili samo deset čamaca, nekoliko potpuno neupotrebljivih. Recimo, za Gornji Kosinj tražili smo tri čamca, a dobili smo jedan i još nekakav poluupotrebljiv koji pušta na sve strane. Nema nikakve sumnje, čamaca je trebalo još mnogo. Lako je pričati onima u općini, ali samo mi ovdje znamo kako nam je i koliko nam čega treba. Tvrdim da nam je trebala pomoći i vojska. Ne dizanjem nekakvih nasipa, ali stalnim dežurstvima, opremljenim čamcima, hitnom medicinskom službom. Recite mi što bi se dogodilo da je nekoga pogodio infarkt u dva sata noću?! Bez struje smo, s jednim jedinim čamcem, bez ambulante, bez liječnika, bez ičega. E, tu je trebala vojska koja bi intervenirala u hitnim slučajevima – smatra Špoljarić.

I prijatelj mu Pavao Klobučar razloge stihiji vidi u jednom puno ozbiljnijem problemu. Naime, niti jedno mjesto u Kosinjskom polju nije nema status mjesnog odbora. Tvrde da nijedno mjesto u Općini Perušić nema mjesni odbor.

– Čujte, kada bi postojao, lakše bi se bilo organizirati. Znalo bi se tko što radi, tko je za

što odgovoran… Konkretno, znalo bi se tko zadužuje čamce i gdje oni moraju biti skladišteni, tko zadužuje humanitarnu pomoć, kome je i u kojoj količini dijeli i gdje se skladišti… Ovako, nitko ništa ne zna jer nema odgovorne osobe. Dakako, pokušali smo osnovati mjesni odbor za naše i susjedno selo, ali nikada nismo dobili nikakva odgovora, a kada smo zatražili reakciju iz Zagreba, iz općine su se javili i sa žalošću konstatirali da sada nema sredstava za formiranje mjesnih odbora i da se to pitanje do daljnjega prolongira – kaže Klobučar.

U selu Podjelar, iz kojega je Klobučar, nisu dobili niti jedan jedini čamac, a tri su kilometra udaljeni od Kosinja. Isto tako, iako je općina podijelila dvadesetak agregata za električnu energiju, u Podjelar nije stigao nijedan, a za ona dva privatna općina nije dala ni kapi goriva. Mnogima je zbog toga meso zaleđeno u škrinjama potpuno propalo.

No, pravi je problem, tvrde obojica, što stanovništvo Kosinjskog polja već godinama nitko ne zarezuje. Ne da su građani drugoga reda, oni za županiju uopće ne postoje.

– Sve će vam biti jasno znate li da u Prostornom planu Ličko-senjske županije sela Gornji Kosinj i Mlakva uopće nisu ucrtana, ona ne postoje, nego je u planu na njihovim mjestima ucrtana nova akumulacija. To je nečuveno! A takav teško shvatljiv odnos prema nama rezultira svakodnevnim problemima. Primjerice, ne žele nam izdati građevinske dozvole za gradnju kuća, a jednu takvu odbijenicu i ja sam dobio prije nekoliko mjeseci, s obrazloženjem da je moja čestica na prostoru buduće akumulacije koju grade, eto, već pedeset godina. Mnogima je sugerirano da ne podnose zahtjeve jer dozvolu neće dobiti – objašnjava Klobučar, dodajući kako upravo općina stanovništvu onemogućava dotok informacija, a sve što eventualno poduzima radi daleko od njihovih očiju, s očitom namjerom da ih se dovede pred svršen čin.

Zbog svega toga, tvrde Kosinjani, država i regionalna i lokalna samouprava već ih godinama drže na infuziji, na golom životu, ne ulažući u njihov kraj nikakva sredstva.

– Mi smo za našu općini već godinama pod vodom i to iznad grla – ogorčeno kažu.

Zašto voda nije išla do Švice?

Do posljednje poplave, tvrdi Pavao Klubučar, uopće nije trebalo doći, a velike štete mogle su biti izbjegnute.

– Postoji jezero kod sela Švica blizu Otočca, Švičko jezero, a do njega vodi prokopani tunel za odvodnju vode iz Kosinjskog polja. To je jezero prazno i ono je moglo primiti najveći dio vode iz Kosinjskog polja. Međutim, imamo dokumentirano, snimljeno kamerom, da voda iz našeg polja uopće nije tim tunelom išla do Švice. Nemamo odgovor na pitanje zašto to nije učinjeno, ali vjerujemo da je i to jedan od načina da nas prisile da se sami iselimo odavde jer nam ionako nema spasa.

Biskupu Bogoviću izbori važniji od poplavljenih kuća

Prisjećajući se dvaju događa posljednjih dana, Milan Špoljarić dodatno je pokušao pojasniti nebrigu i nezainteresiranost za sudbinu stanovništva.

– Najviša razina vode zabilježena je 9. i 10. siječnja, a ovaj posljednji datum u Hrvatskoj je bio izborni dan. Nevjerojatno zvuči, ali mi do tada nismo dobili nikakvu pomoć pa smo se nadali da će stići taj dan. Međutim, u rano nedjeljno jutro, na punktu na koji se dolazilo čamcima nije nas čekala pomoć, nego dvije gospođe s izbornim listićima i kutijama. One su tu došle, sjedile cijeli dan na biračkom mjestu, čistile nokte i kasnije prespavale u župnom stanu – prisjetio se Špoljarić.

Već nekoliko dana kasnije u posjet je stigla i crkvena delegacija na najvišoj razini. Predvodio ju je kardinal Josip Bozanić, a uz bok njemu bio je ličko-senjski biskup Mile Bogović.

– Taj naš biskup Bogović najprije je domaćem župniku i svim vjernicima očitao bukvicu, ljut zbog toga što je na izbore izašao jako malen broj birača, koji su toga dana pobjegli na katove kuća kako se ne bi udavili u poplavljenim prizemljima, a izaći je bilo nemoguće jer se voda popela na tri-četiri metra. Vidite, on uopće nije pitao svoje stado kako je, treba li pomoć, je li zdravo, gladno ili žedno, nego je ljude napao jer nisu izašli na izbore.