Tragedija Haitija povod za američku okupaciju

Jedanaesti dan nakon što je razorni potres pogodio Haiti, jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta, obustavljena je potraga za preživjelima, iako je i toga dana iz ruševina spašeno nekoliko ljudi. Već ranije Haiti je napustila većina spasilačkih ekipa, a medicinski djelatnici volonteri također su počeli odlaziti, iscrpljeni i potreseni radom u katastrofalnim uvjetima koji su im omogućavali jedino amputacije.

Dotad je izbrojeno više od 110 tisuća mrtvih, ali se pretpostavlja da ih je još toliko, ozlijeđenih je 250 tisuća, a oko tri milijuna ljudi, trećinu haićanske populacije, potres je ostavio bez krova nad glavom ili izvora ionako bijednih prihoda za preživljavanje.

Zabrana komercijalnih letova

Potres je razorio svu bitnu infrastrukturu glavnoga grada Port Aux Princea, ceste, luku i aerodrom, nebrojene zgrade, vodovod, strujne i telefonske mreže, sjedište vlade i glavne katedrale. Šteti je kumovala i loša kvaliteta zgrada, budući da zemlja nema nikakav građevinski pravilnik. Nema ni mehanizaciju za otkopavanje ruševina, zbog čega su spasilačke ekipe preživjele iskapale rukama, pa su te okolnosti neke komentatore motivirale da razmjere štete tumače kao posljedicu zaostalosti.

Netom nakon početka spasilačkih operacija mediji su počeli izvještavati o katastrofalnoj sporosti kojom je pomoć stizala na otok, a neki očevici stali optuživati vladu Sjedinjenih Država da je davanjem prednosti iskrcavanju svoje vojske znatno usporila dolazak pomoći i tako pridonijela ukupnom broju žrtava. Čim je postalo jasno koliki su razmjeri potresa, američka državna tajnica Hillary Clinton uputila se u Port Aux Prince i tamo javno od haićanske vlade zatražila donošenje dekreta o uspostavi vojne uprave.

– Taj bi dekret vladi dao enormne ovlasti – izjavila je Hillary Clinton – koje bi ona u praksi delegirala nama.

Tako se i dogodilo, pa je haićanska vlada na čelu s premijerom Réneom Prévalom praktički isparila, prepustivši svu vlast u zemlji Pentagonu, čijih je deset tisuća vojnika odmah preuzelo kontrolu nad aerodromom i ulicama glavnoga grada. Proklamirani razlog dolaska američke vojske navodno je sprečavanje krađi i pljačkanja. No mediji su iz dana u dan izvještavali o iznenađujuće niskoj razini nasilja s obzirom na katastrofalne životne uvjete preživjelih.

Američka je vojska tjedan dana prioritet pri slijetanju na aerodrom davala vlastitim vojnicima, koji na Haiti nisu došli s mandatom da pomažu unesrećenima, već da “čuvaju red i mir”, ali i da iz zemlje izvedu što više Amerikanaca, kojih je na Haitiju živjelo oko 45 tisuća. Osim toga, kako je objavio dnevnik “Miami Herald”, vojska je zabranila komercijalne letove kojima su građani Haitija mogli napustiti zemlju, “jer nije u mogućnosti provjeravati putnike i uspoređivati ih s listom potencijalnih terorista, kao ni podvrgnuti ih detektoru metala”. Zbog toga su se avioni američkih civilnih kompanija, koji su na Haiti prevozili pomoć, u Ameriku vraćali sa stotinama praznih sjedala.

Uskoro 20 tisuća američkih vojnika

Francuski ambasador na Haitiju i francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner protestirali su protiv američkog blokiranja slijetanja francuskog aviona s poljskom bolnicom, a veleposlanik je aerodrom nazvao “aneksom Washingtona”. Kouchner je, međutim, ublažio tonove nakon što je kritiziran da prigovara Amerikancima s pozicije bivšeg kolonijalnog gospodara i nakon što je međunarodna zajednica uspostavila prešutni konsenzus da je najbolje da SAD preuzme kontrolu nad kaosom zahvaćenom karipskom državom.

No iste su informacije došle i od humanitarnih organizacija, primjerice Liječnika bez granica, čijem je teretnom avionu sa 12 tona medicinske opreme i lijekova tri puta odbijeno slijetanje, pa su službeno priopćili da su zbog odbijenih letova “izgubljene stotine života”. Crveni križ požalio se da su pomoć prisiljeni dopremati desetak sati dužom rutom preko susjedne Dominikanske Republike, a američka televizija CNN drugog tjedna od potresa izvijestila je da “velike količine lijekova, dječje hrane i druge opreme leže na podu skladišta i nitko ih ne iznosi”. Predstavnici UN-a su javili su, pak, da pitke vode ima u samo šest od ukupno 350 izbjegličkih kampova.

Osim kopnene vojske, američka je vlada na Haiti uputila i ratne brodove, koji su uspostavili pomorsku blokadu zemlje s ciljem sprečavanja eventualnih izbjeglica da se upute prema američkim obalama. Slično kao i u slučaju navodnog porasta nasilja na ulicama Port Aux Princea, zapovjednik američke obalne straže Chris O’Neil rekao je dnevniku “New York Times” da “nijedna jedinica nije zabilježila nijedan pokušaj bijega”.

Prema posljednjim informacijama, uskoro bi na Haitiju moglo biti 20 tisuća američkih vojnika koji bi, kako su rekli dužnosnici, tamo mogli dugo ostati. Zajedno s desetak tisuća UN-ovih mirovnjaka, koji u sklopu misije MINUSTAH imaju “šire interpretiran mandat”, što im u praksi dozvoljava korištenje sile bez pristanka svih strana, može se reći da je na Haitiju de facto uspostavljena okupacija.

Pretvaranje “neuspjele države” u protektorat

Osjetljiviji analitičari, poput komentatora britanskoga “Guardiana”, citirali su kanadsku autoricu Naomi Klein i njezinu tezu da zapadne vlade iskorištavaju prirodne katastrofe i ratove za nametanje “predatorskih neoliberalnih politika”. Da su američke vlasti zainteresirane za dugoročno prisustvo na Haitiju postalo je sasvim jasno kada su tamošnji vodeći mediji, analitičari i članovi akademske zajednice stali debatirati o kontroverznom konceptu “izgradnje države” (nation-building).

Bill Clinton, danas specijalni američki izaslanik za Haiti, koji je kao američki predsjednik devedesetih godina najzaslužniji za pretvaranje te zemlje u jeftinu tvornicu odjeće prema diktatu međunarodnih financijskih institucija, na BBC-ju je govorio o “potrebi ponovne izgradnje haićanske države”, baš kao i utjecajni konzervativni think tank “Heritage Foundation”, otkud su poručili da je “potres idealna prilika za napuštanje disfunkcionalne uprave i ekonomije” Haitija. Američki tjednik “The Nation” javio je, pak, da Međunarodni monetarni fond čak i najnoviju pozajmicu od 100 milijuna dolara, obećanu nakon potresa, uvjetuje smanjenjem plaća u javnom sektoru. Štoviše, ideja o pretvaranju Haitija u svojevrsni protektorat Ujedinjenih naroda u akademskim se i nevladinim krugovima analizira već desetak godina, a u tom je kontekstu Riordan Roett iz washingtonske Škole za međunarodne studije “Johns Hopkins” tu potrebu definirao kao “multilateralnu silu sa 25-godišnjim mandatom za izgradnju države”. Već prokušani uzori za pretvaranje ove “neuspjele države” u protektorat bili bi Bosna, Istočni Timor i Kosovo, a američka je vlada, kako stvari stoje, s implementacijom na Haitiju već započela.

Vježbalište američke vojske i gospodarstva

Kao prva crnačka republika koja se izborila protiv ropstva 1804. godine, Haiti je kolonijalnoj sili Francuskoj bio prisiljen platiti današnjih 23 milijarde dolara odštete, pa je bijela vladajuća elita uspostavila feudalne odnose kako bi namaknula novac. SAD je Haiti držao u izolaciji 60 godina, iz straha da se pobuna protiv ropstva ne prelije na njihov teritorij. Prvi su ga put vojno okupirali 1915. i narednih 20 godina vladali njime kao kolonijalnim protektoratom, a kasnije su poduprli diktature oca i sina Duvaliera. Osamdesetih godina Washington počinje nametati politiku slobodnog tržišta uklanjanjem zaštita za razvoj domaće poljoprivrede, od koje je živjela većina stanovništva, privatizacijom državnih poduzeća i usluga, rezanjem troškova zdravstva, obrazovanja i infrastrukture te održavanjem niskih plaća radnika.

SAD je na Haiti slao vojsku još tri puta, podupro nekoliko državnih udara, a prvog demokratski izabranog predsjednika, katoličkog biskupa Jean-Bertranda Aristidea, dvaput su pomogli svrgnuti, a jednom dovesti na vlast. Početkom 1990-ih u zemlju je došao UN i sprječavanjem građanskih nemira nastavio podupirati instalirane režime i pomagati nametanje neoliberalne ekonomske politike kojoj je cilj bio Haiti pretvoriti u bazu za profitabilnu industriju odjeće, temeljenu na niskim radničkim primanjima. Iako je do prije 30 godina imao raznoliku poljoprivredu, Haiti danas većinu hrane uvozi iz SAD-a, zbog čega je iznimno osjetljiv na kretanja cijena hrane na tržištu. O bijedi tamošnje ekonomije, kojom već desetljećima upravljaju međunarodne financijske institucije, svjedoči i podatak da čak 25 posto DBP-a čine sredstava koja šalju haićanski emigranti iz SAD-a.