“Bigbraderizacija” globalnog društva

Zamislite sljedeću situaciju. Putujete s londonskog aerodroma Heathrow za Zagreb i dok prolazite putničku kontrolu, digitalna kamera s udaljenosti od jednog metra snima vaše oko i automatski ga uspoređuje s podacima o izgledu šarenice u vašoj putovnici. Kompjuter uspoređuje 266 različitih osobina šarenice i ako se sve poklopi, dobit ćete dozvolu da se ukrcate u avion. U protivnom, jao vama, postajete sumnjivac, a u očima službenika možda i potencijalni terorist.

Upravo će tako izgledati najnovija metoda nadzora putnika koju su nedavno eksperimentalno provele zračne luke u Nizozemskoj, Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Kanadi i SAD-u. Eksperiment je izazvao pobunu boraca za ljudska prava koji tvrde da su time ugrožene građanske slobode i da je riječ o napadu na privatnost pojedinca. Prema njima, vlade tih zemalja time ponižavaju građane.

Sličnu negativnu reakciju doživjela je i metoda skeniranja cijeloga tijela, koja se obavlja nad putnicima što su letjeli na prekooceanskim letovima. Skeniraju se čak i genitalije koje su, kakve li sreće, zatamnjene. Slike, ako je to kome utjeha, može vidjeti samo osoba koja skenira.

Sloboda se prodaje za sigurnost

Takva praksa nadzora građana, “bigbraderizacija” javnog života, sve je raširenija. Svjetski je moćnici opravdavaju borbom protiv terorizma, nemogućnošću krivotvorenja isprava, sveopćom sigurnošću i uštedom vremena. Ni Hrvatska nije izvan tog trenda: kamere su prisutne u gotovo svakoj instituciji, u proizvodnim pogonima, privatnim zgradama i školama, a odnedavno ih je, zlu ne trebalo, ravnatelj gimnazije “Dr. Mate Ujević” u Imotskom postavio i u učionice.

Države uvode, jedna za drugom, čipom zaštićene biometrijske putovnice. Nadzire li nas to svakodnevno Orwellov “veliki brat”, simbol totalitarnog društva? Je li doista riječ o zadiranju u ljudske slobode i privatnost građana? Nalazimo li se pred terorom pretjerane sigurnosti ili je takav nadzor opravdan?

U zagrebačkoj zračnoj luci Pleso još uvijek provode uobičajeno visoke mjere zaštite koje su u skladu s međunarodnim standardima. Nema ni govora o skeniranju tijela putnika.

– Riječ je o klasičnom rendgenskom pregledu putnika i prtljage koji obavlja policija. Eventualno se putniku nalaže da izuje cipele i skine remen – kaže Lidia Capković Martinek, voditeljica odnosa s javnošću. Kako Zagreb nema prekooceanskih letova, dodaje ona, tako zasad nema novih pravila u kontroli putnika. Što će i kako će biti u budućnosti, teško je reći.

Pavle Kalinić, stručnjak za terorizam, podsjeća da je glasoviti tvorac teorije društvenog ugovora, filozof Thomas Hobbes, davno ustvrdio da su građani spremni dio svoje slobode zamijeniti za sigurnost.

– Upravo u trenucima kada smo svjedoci propusta sigurnosnih mjera, svjedoci smo i trgovine – sloboda se prodaje za sigurnost. Ne mislim da se netko igra svjetskog “velikog brata”, sve naznačene mjere sigurnosti su nužnost. Bitni su samo propisi koji utvrđuju kako se nešto koristi, a njihova zlouporaba treba biti sankcionirana. Nema govora o “teoriji pretjerane sigurnosti” jer se obitelji ubijenih na zagrebačkim ulicama sigurno ne bi žalile zbog jedne ili dvije kamere više na javnim površinama – mišljenja je Kalinić. Iako ne bježi od činjenice da je, doslovno gledajući, svaki vid kontrole napad na privatnost, Kalinić dodaje da je važno uskladiti zakon da prepozna odnosno regulira opravdanost bilo kakve vrste kontrole.

Kako i čime se onda može opravdati postavljanje kamera u dvadeset učionica gimnazije u Imotskom? Ravnatelj Ante Trutin tu je mjeru opravdao time što se puno razbijalo po školi, a sada se uz pomoć kamera može provjeriti tko je napravio štetu, ali nisu li kamere u učionicama napad na privatnost i učenika i profesora?

Napad na privatnost u Imotskom

– Jest, to je apsolutno napad na privatnost. Učionice su ipak dio neke privatnosti jer u njima imate odnos licem u lice. Uvođenjem kamera u učionice, čini mi se, napravljen je odlučan korak ka Orwellovoj “1984” – kaže Renato Matić, sociolog i koautor knjižice “Prevencija nasilja u školama”.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i školstva na čelu sa Želimirom Janjićem, državnim tajnikom za srednje obrazovanje, ne misli da je uvođenje kamera u učionice napad na privatnost. Takva tvrdnja dade se iščitati iz nedavne poruke koju je državni tajnik poslao javnosti, a u kojoj je izjavio da ministarstvo podržava škole, koje su u svojim odlukama autonomne, posebice u odlukama o uvođenju video-nadzora. Na naše traženje da nam komentira slučaj Imotski, Želimir Janjić za odgovor nije našao vremena.

Sociolog Matić smatra da je sa stajališta prevencije nasilja postavljanje kamera u učionice krajnja lakrdija.

– U ovom slučaju, kao i u svakom sličnom slučaju, riječ je o nečijoj samovolji, apsolutno odrađenoj bez strateške pripreme, sustavnog stručnog angažmana i komparacije iskustva u drugim demokratskim društvima. S obzirom na to da u školi nije napravljena nikakva stručna ekspertiza nakon što se dogodio neki oblik devijacije, koja bi rekla što i kako činiti, riječ je o neopravdanom uvođenju video-nadzora u učionice – tvrdi Matić.

Na naše pitanje možemo li u Hrvatskoj govoriti o nadzoru cjelokupnog javnog života, Matić kaže da je moguće govoriti o “bigbraderizaciji” globalnog društva jer se svuda nekritički kopiraju stvari koje se i nisu pokazale kao najsretnije rješenje.

– Najopasniji su oni koji te kamere postavljaju jer u tome imaju određen, prije svega financijski interes. Moglo bi zvučati čudno, ali možda nam je jedini spas priključenje EU-u jer je to zajednica društava koja, uza sve probleme koje imaju, donosi odluke koje su trajnije i održivije negoli one kod nas na Balkanu – zaključuje Matić.

Korporativne države iskorištavaju strah građana

– U čitavoj je priči sporno ograničenje slobode bez pristanka građana – kaže etičar Hrvoje Jurić. Takva vrsta kontrole dovodi do pasivizacije građana, smatra on, a glavni su krivci birokratsko-militarizirana država i kapitalistički sustav. Riječ je o koracima koji vode u totalitarizam, ali nešto mekšeg tipa nego onaj koji u svojim djelima opisuje George Orwell ili pak Aldous Huxley u “Vrlom novom svijetu”.

– Korporativne države iskorištavaju građanski strah od nesigurnosti – kaže Jurić i dodaje da je terorizma bilo i 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća pa smo svejedno preživjeli. Ni najnovije metode nadzora ne mogu, dodaje, zajamčiti sigurnost. Ukoliko želimo biti slobodni, moramo pristati na neku vrstu rizika.

Novi pasoš uveden zbog naputaka EU-a

Žarko Katić, ravnatelj Uprave za upravu i inspekcijske poslove u MUP-u, kaže da je razlog uvođenja biometrijskih putovnica druge generacije bio naputak Europske unije kojim se nastoji stati na kraj krivotvorenju putnih isprava, odlučna borba protiv kriminala i terorizma te zaštita europskih granica. Za razliku od stare putovnice, nova sadrži magnetski čip osobnih podataka. U njemu su pohranjeni svi osobni podaci i otisci oba kažiprsta.

– U svakom trenutku moramo imati mogućnost očitanja tog čipa u slučaju da granična policija neke zemlje to od nas zatraži. Čip sadrži novu biometriju lica osobe u kojoj je iscrtan određeni broj točaka na licu, tako da ju je nemoguće krivotvoriti – kaže Katić. Pri fotografiranju razmak od tjemena do brade zauzima 70 posto slike.

Kamere uskoro i na javnim površinama u Zagrebu

– Službeno, u Zagrebu nema kamera za otvoreni nadzor na javnim mjestima – kaže Zdravko Valenta, voditelj Informativnog centra za prevenciju Policijske uprave zagrebačke. Napominje da je policija s Gradom Zagrebom pokrenula inicijativu da kamere budu postavljene na javne površine kako bi bila spriječena ili lakše otkrivena moguća kaznena djela. Pristup kamerama imali bi samo ovlašteni djelatnici lokalne uprave i snimke ne bi smjele biti zlouporabljene. Policija bi do tih snimaka mogla doći samo ukoliko su zabilježena počinjena kaznena djela.

– Mi nismo društvo kontrole, samo želimo da građani na ulicama budu sigurni. Zbog kamera na javnim mjestima u Pragu su kaznena djela krađa smanjena i do 50 posto, a London ima više od milijun postavljenih kamera koje nadzire lokalna uprava, a ne policija – kaže Valenta.