Ministarstvo porodičnih provjera

Imam 21 godinu, student sam informatike u Rijeci. Aktivni sam sportaš i u odličnoj sam fizičkoj kondiciji. Svakodnevno posjećujem teretanu, treniram nogomet. No, sve to nije bilo dovoljno da prođem test tjelesnih sposobnosti Ministarstva unutarnjih poslova. Poslije psiho-testa uslijedila je provjera kondicije. Sklekovi, trbušnjaci, crta, poligon, trčanje četiri kilometra… Zatim su brzinski uslijedili rezultati. Prozvali su me i vratili mi dokumente. Bio sam zatečen – priča nam M. R. iz Ogulina (podaci poznati redakciji), jedan od kandidata srpske nacionalnosti na MUP-ovom natječaju za program obrazovanja za policajca.

Kandidati na tom natječaju moraju proći psihološki test, provjeru fizičke sposobnosti, poznavanje Ustava, kaznenog i prekršajnog zakona, razgovor motivacije, sigurnosnu provjeru i liječnički pregled. Iako dolaze sa područja od posebne državne skrbi gdje se policajci srpske nacionalnosti mogu nabrojati na prste jedne ruke, a u prilog im ide i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji propisuje prednost manjina pri zapošljavanju, mali broj mladih entuzijasta uspije proći policijske provjere i doći do polugodišnjeg programa obrazovanja, a nakon toga i zaposlenja.

Prošao test, ali za drugi posao

Provjerili smo kako prolaze kandidati iz povratničkih općina s većinskim srpskim stanovništvom. Glina, Udbina i Plaški ove godine nisu imali kandidate na natječaju MUP-a, a u onim općinama u kojima ih se uspjelo nešto skupiti, prolaznost je poražavajuća.

– Kažu da Srbi neće u hrvatsku policiju, što nije istina. Mladi neće da se kandidiraju jer znaju da neće proći. Kome da se bune za loše i netransparentne rezultate? Onima koji su ih srušili na testovima? – pričaju nezadovoljnici iz spomenutih općina, dodajući da se niko nije potrudio ohrabriti mlade naraštaje i dati im podršku za prijavu.

– Potrebno je stimulirati mlade za policijski natječaj. Mladi su svjesni svog položaja, nažalost ni primjeri onih koji su se prijavili na taj natječaj nisu pozitivni. Sa našim mladim ljudima niko ne radi, niko sa njima ne razgovara. To ne možemo mi ovdje na terenu, koji smo nesigurni kao i oni. To trebaju oni koji u Zagrebu sjede u ime Srba – ističu ogorčeni povratnici, koji ne žele da se povodom ove teme eksponiraju u medijima kada već neće, kako kažu, “oni gore”. Napominju da je svake godine sve manje prijava na natječaj MUP-a. Prve godine je bilo nekako najpozitivnije, mislilo se, kažu, da će probiti led. Međutim, i dalje ne ostvaruju svoja prava.

Dva puta prijavu na natječaj slao je D. P. iz Vrginmosta (podaci poznati redakciji), naravno oba puta neuspješno.

– Još uvijek mi nije jasno zašto sam prvi put pao. Bio sam na testu fizičke kondicije i psiho-testu. Nakon dva mjeseca dobio sam spisak onih koji su prošli, među njima nije bilo moje ime. U tom pismu iz MUP-a nije stajao razlog zašto sam pao, a to me jedino zanimalo. Ne interesira me tko je i odakle prošao – kaže D. P. Napominje da je u isto vrijeme ispunjavao psiho-test za posao u jednoj osiguravajućoj kući i uspješno ga položio.

Nezadovoljstvo s njim dijeli ogulinski kandidat, sportaš M. R. s početka priče.

– Žao mi je što nisam prošao, jer sam bio siguran da zadovoljavam uslove. Iskreno, nisam očekivao eliminaciju u onom što je moje područje i čime se bavim svaki dan. Istovremeno, u mojoj grupi bili su dečki koji nisu ostvarili sve elemente fizičke provjere, prije svega nisu istrčali četiri kilometra, a oni su prošli. Smeta mi ta nepravda! Ja bih htio znati razlog zašto sam pao. Ispada da smo mi Srbi glupi i nesposobni. Ili razlog leži u mojoj nacionalnoj pripadnosti koju sam napisao u prijavi za natječaj? – kaže M. R.

Vojna uloga prababe

Kako izgleda kada na vrata mladih kandidata pokuca policija pri sigurnosnoj provjeri znaju mnogi. No, o tome još manje žele pričati jer je to jedan od najčešćih razloga rušenja na natječaju.

Iskustvo policijske posjete doživio je pri drugom javljanju na natječaj D. P. iz Vrginmosta. Položio je test iz poznavanja Ustava i prošao razgovor motivacije zašto želi postati policajac.

– Tada su mi došli kući. Ispitivali su mog oca. Gdje je bio za vrijeme rata, što je radio. Bilo je to za nas još jedno neugodno i nepotrebno podsjećanje na ratna zbivanja. Mi živimo u Vrginmostu već deset godina. Vratili smo se. Živimo mirno svoj život. Nikome nismo ni krivi ni dužni. Osjećali smo se kao da je moj otac kriminalac, da je uradio nešto protuzakonito i sada se po tome čačka. I kakve veze moj otac ima sa mojim natječajem? – pita se D. P.

Naravno, poziv za sljedeću stepenicu, za liječnički pregled, nije dobio, tek za nekoliko mjeseci ponovo je stigao popis kandidata upisanih u policijsku školu. Kaže da se nije žalio niti je tražio objašnjenja jer bi “oni to i tako potkrijepili svojom službenom depešom”.

Slično iskustvo proživjela je prije nekoliko godina kandidatkinja M. M. iz Dvora (puni podaci poznati redakciji) koja se također nekoliko puta javila na natječaj.

– Želim upisati kriminalistiku. O tome sam uvijek sanjala. Međutim, ne mogu financijski izdržati školovanje u Zagrebu. Neka prilika da se ipak nađem u tom svijetu pružila mi se na natječaju. Obavila sam psiho-test, provjeru fizičke kondicije, poznavanje Ustava i onda je stigla policija na moju kućnu adresu. Postavili su čak pitanje šta je u ratu radila moja prababa, koja je tada imala devedeset godina – prepričava M. M. Sigurnosnoj provjeri tu nije bio kraj. Za nekoliko dana stigla je i krim-policija i tada su pitanja bila postavljana samo njenom ocu, članu SDSS-a.

Sumnjivi i roditelji SDSS-ovci

– Osjećao sam se kao kod istražnog sudije. Gdje sam bio za vrijeme rata, u kojoj jedinici, kakvu političku funkciju imam, zašto sam politički aktivan… – prisjeća se nekih pitanja otac kandidatkinje, koja na kraju nije bila podobna za buduću policajku. Pošto nije uspjela kao policajka, M. M. je uspjela postati zaštitarka jedne tvrtke kojoj očito nije smetala njena porodična prošlost.

O rezultatima sigurnosne provjere kandidati koji je nisu prošli nemaju nikakav pisani trag. Kako saznajemo, u internim dokumentima MUP-a kod njihovog imena i prezimena stoji da su nedostojni obavljanja policijske dužnosti.

– To je uvredljivo za mene kao građanina Hrvatske. Zašto je moje dijete nedostojno biti policajcem? Na osnovu čega da se žalim? Zašto naša djeca, koja su u ratu bila tek rođena, moraju nositi teret tog vremena zbog roditelja? Zar ja nisam amnestiran? Zar se protiv mene vodi kakav kazneni postupak? Zašto moje dijete ispašta? – ogorčeno pita otac kandidata D. P. iz Vrginmosta.

Iako su svi navedeni slučajevi sa područja od posebne državne skrbi, Đoko Tepša, ravnatelj Uprave za koordinaciju rada policijskih uprava i postaja na tom području, o toj škakljivoj temi, kako nam je rekao, “nema podataka ni komentara”.

Prošlo 15 od 214 kandidata

Iz kadrovske službe Ministarstva unutarnjih poslova dobili smo saopćenje u kojem kažu da se na natječaj za upis polaznika u Program obrazovanja odraslih za zanimanje policajac u 2009/10. godini ukupno prijavilo 214 kandidata srpske nacionalnosti od kojih 173 zadovoljavaju uvjete natječaja, a prošlo je 15 kandidata. Prošle godine je upisano 18 kandidata srpske nacionalnosti. “Ističemo da svi kandidati, uključujući i kandidate koji su se pozvali na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i ostale zakonima utvrđene prednosti, moraju udovoljavati provjerama duševne i tjelesne zdravstvene sposobnosti. Isto tako, kandidati moraju biti dostojni za obavljanje policijskih poslova, što se utvrđuje sigurnosnom provjerom”, piše u saopćenju MUP-a.

U Lapcu samo trojica policajaca srpske nacionalnosti

U policijskoj stanici Dvor radi oko 100 policajaca, od kojih su samo četvero srpske nacionalnosti, dok je udio srpske manjine u ukupnom stanovništvu, po popisu iz 2001. godine, 60 posto. Veći broj zaposlenih policajaca u Dvor putuje iz Siska, Novske i Kutine, koja je udaljena 110 kilometara. Tokom proteklih godina, uključujući i aktualni natječaj, za školovanje policajca kandidiralo se petnaestero mladih, od kojih je samo četvero prošlo natječaj. Slična situacija je u Glini gdje radi samo jedan, dok u Vrginmostu, koji pokriva i Topusko, rade dva policajca srpske nacionalnosti.

Slika nije bolja ni u Karlovačkoj županiji. Primjera radi, policijska stanica Ogulin pokriva povratničke općine Tounj, Saborsko, Josipdol, Plaški i broji oko 120 uniformiranih policajaca, od kojih su samo dvojica srpske nacionalnosti. Po popisu stanovništva, na području te policijske stanice živi 19,58 posto Srba. Tek dvoje mladih uspješno je završilo natječaj za policajce iz većinske srpske općine Krnjak na Kordunu. U ličkoj povratničkoj općini Donji Lapac, gdje prevladava srpsko stanovništvo, zaposlena su samo trojica policajaca srpske nacionalnosti.

Program školovanja za policajce počinje 1. marta. Pitanje je koliko će se među 757 polaznika koji su uspješno završili natječaj naći mladića ili djevojaka iz Dvora, Gline, Vrginmosta, Krnjaka, Plaškog i drugih povratničkih općina.

Glavaševom i Merčepovom sinu uloga očeva u ratu bila bi plus

Očito je da su na MUPO-ovom natječaju za policajce kandidati Srbi izloženi diskriminaciji, ali kao što je pučki pravobranitelj Jurica Malčić rekao u nedavnom razgovoru za “Novosti”, ona je pri zapošljavanju teško dokaziva.

Pravni stručnjak Nikola Visković ističe da je praksa neprolaska kandidata srpske nacionalnosti na policijskim natječajima ogledalo stvarne situacije u hrvatskom društvu koje ne trpi manjine, posebno etničke.

– Srbi su još pod teretom političkih predrasuda. Dvadeset godina osjećamo tu klimu, ali kao da je niko ne registrira. Za bilo koju službu, pa i diplomatsku, istraživanje porodičnih sudbina i pitanje stranačke pripadnosti je nedopustivo. Kao da smo u dobu socijalizma. Policija jeste posebno osjetljivo područje, ali u ovom slučaju radi se o općoj, a ne o tajnoj policiji. To je još jedan dokaz da policija nije depolitizirana. Zašto se pitanje rušenja djece srpske nacionalnosti na policijskom natječaju ne postavi u Saboru? – kaže Nikola Visković. Ističe da hrvatski zakoni, uključujući i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, donijeti pod pritiskom međunarodne zajednice i pojedinih političkih faktora, izgledaju pristojno, ali da je u stvarnom životu situacija sasvim drukčija.

– Da su Glavašev ili Merčepov sin na sigurnosnoj provjeri, njima bi uloga njihovih očeva u ratnim zbivanjima, nažalost, bila veliki plus – smatra Visković.

Saborski zastupnik Ratko Gajica kaže da oni koji odlučuju o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina sukladno Ustavnom zakonu ne gledaju na tu obavezu kao na nešto što je društveno poželjno i korisno za Hrvatsku, nego kao na teškoću koju treba provesti.

– Prijem manjina u policijsku službu najvažniji je dio odredbe zapošljavanja iz Ustavnog zakona jer je policija specifična služba čiji rad utječe na povjerenje građana. Prilikom davanja diskrecione ocjene o polazniku moguće su razne manipulacije. Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj nema dovoljno dobrih kandidata srpske nacionalnosti za policijsku službu, ali vjerujem da ljudi koji su radili odabir nisu imali senzibiliteta prema tim kandidatima, posebno s obzirom na činjenicu da je nacionalna zastupljenost u njihovoj policijskoj stanici daleko od potrebnog broja. Razumijem nezadovoljstvo i nelagodu kandidata jer praksa pokazuje da im se ne ide u susret, nego s rigoroznim kriterijima – kaže Gajica.