Podmorje stvarnosti
Jedna od najzanimljivijih ličnosti savremene hrvatske dijaspore je Josip Stanić Stanios, slikar i književnik, sa začuđujućom plodnošću na oba područja svoje umjetničke aktivnosti. Impresionira više od 120 objavljenih knjiga poezije i proze, a na području likovne aktivnosti još je plodniji.
Rođen je 1. kolovoza 1943. u Križu kod Petrinje, studirao je slikarstvo na Accademiji di Belle Arti u Rimu, gdje je ostao živjeti, ali je svojim stvaralaštvom tematski gotovo bez ostatka vezan za svoj rodni kraj, za sredinu u kojoj je proveo ranu mladost. U emigraciji već skoro 50 godina, ostao je autohtoni Hrvat sa svim obilježjima duhovne konstitucije žitelja kraja iz kojeg je potekao. U povijesnom ogledalu Staniosovog književnog i likovnog djela sjajno se vidi Hrvat i Hrvatska s područja Siska i Banije, iz vremena kada je on pošao u emigraciju.
Najnoviji roman “Riba”, 122. njegova knjiga, lociran je, u ljetno vrijeme, na neku talijansku morsku plažu, nije zaobišao reminiscencije na rodni kraj, a secira današnje probleme u svijetu, Evropi, Italiji i Hrvatskoj. Sadržajna okosnica romana može se ocrtati jednom jedinom rečenicom – grupa ljudi putuje autobusom na kolektivni godišnji odmor u odmaralište, živi tamo zajedničkim životom i vraća se natrag. U taj okvir smještena su sva događanja koja čine dušu književnog djela. U dosluhu s naivom, on pri tome uvijek ima u vidu dopadljivu cjelinu, konačni dojam koji će njegovo djelo ostaviti. Kroz kolaž događanja provlače se problemi nemorala i neodgovornosti politike i političara, korupcije, socijalnih razlika. Obrađuje probleme imigranata, brodolomce more izbacuje na obalu ministrovog otoka. Da bi zavirio u nedostupni svijet ministra Prima, da nešto više sazna o svemu što se događa u podmorju, koje ovdje ima i svoje drugo značenje, autor se pretvara u ribu.
Stanios iznosi i svoja filozofska razmišljanja o životu, očigledno dobro poznaje i prilike u Hrvatskoj i na Balkanu. Jezik je njegov nabujao, prelijeva se preko stranica knjige, u njegovom bogatstvu oživljavaju mnoge već pomalo zaboravljene riječi, koje je vrijeme u dobroj mjeri već obrisalo iz upotrebe.