Teodor Celakoski, Pravo na grad

Kako ocjenjujete dosadašnji tok protesta zbog izgradnje poslovnog centra investitora Tomislava Horvatinčića na Cvjetnom trgu i koji su naredni potezi Prava na grad u vezi Varšavske ulice u kojoj je planirana rampa za garažu čime se narušava pješačka zona?

– Od samog početka našeg bavljenja ovim slučajem, a to je od jeseni 2006. godine, očekivali smo višegodišnji intenzivni angažman. Ipak, nadali smo se da će završna faza konfrontacije doći nešto ranije. Budući da projekt u javnosti nije prihvaćen dobro te je postao ogledni slučaj direktne koruptivne sprege kapitala i politike, svi izbori u posljednjih nekoliko godina bili su razlog za zastajkivanje u realizaciji projekta. Sve to kako bi se izbjeglo da se iskazivanje građanskog nezadovoljstva prelije na rezultate izbora.

Organiziranje građana u Živi zid

Do sada smo koristili metode senzibiliziranja javnosti i pravnog osporavanja, a sada su se ispunili svi uvjeti za građanski neposluh. Naime, inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) ni nakon pune dvije godine nije odgovorila na našu prijavu. Nakon što je krajem siječnja 2008. političkom korupcijom gradskih vijećnika izglasan Detaljni plan uređenja (DPU) bloka uz Cvjetni trg, Zelena akcija i Pravo na grad su u veljači te godine poslali prijavu Urbanističkoj inspekciji ministarstva. U prijavi je bilo istaknuto šest razloga zbog kojih treba poništiti DPU jer je protivan GUP-u i zakonima. Iako je za medije sredinom ožujka 2008. Ministarstvo izjavilo da će inspekcijski nadzor biti gotov za sedam dana, oni ga do danas nisu proveli. Članak 285. Zakona o prostornom uređenju i gradnji obvezuje inspekciju na odgovor što Ministarstvo ne čini, jer bi moralo poništiti Detaljni plan koji je temelj za izdavanje daljnjih dozvola za projekt Hoto grupe. Sustav očito ne funkcionira pa smo se prisiljeni metodama pasivnog nenasilnog otpora suprotstaviti namjerama da nam se otme javni prostor pješačke zone radi izgradnje rampe u privatnu garažu. Stoga sada aktivno radimo na okupljanju i organiziranju građana u skupinu Živi zid za Varšavsku pa koristim ovu priliku da zainteresirane za obranu grada pozovem da se za sudjelovanje u našim akcijama prijave na web stanici www.nedamovarsavsku.net, te da dođu na prosvjed koji organiziramo u srijedu, 10. veljače u 18 sati u Varšavskoj ulici.

Kakva je uloga gradonačelnika Milana Bandića i gradskih vlasti oko slučaja Horvatinčić, ali i drugih afera oko gradnje u Zagrebu?

– Ne samo vezano za gradnju, već gotovo na svim poljima poslovanja grada ili poslovanja s gradom, gradonačelnik je izgradio parastrukturu naslonjenu na institucije vlasti. Ta mreža moći najbolje se vidjela na predsjedničkim izborima, kako u pogledu logistike tako i u pogledu financiranja. Od kulture preko sporta do gradnje postoji razgranata mreža klijentelističkih i koruptivnih odnosa. Trulež je zavladala gradom. Ni politika niti institucije istrage i gonjenja nisu učinile ništa, a nije izgledno ni da hoće.

I neki novinari su dio korumpiranog miljea

Jeste li zadovoljni odazivom građana na proteste i podrškom javnosti i koliko još ima mjesta za animiranje građana za te proteste?

– Postoje dva istraživanja koje je provela agencija GfK na reprezentativnom uzorku za grad Zagreb – po jednom je više od 80 posto građana protiv bilo kakvih intervencija u gradskim jezgrama, a po drugom projekt Hoto grupe na Cvjetnom trgu 53 posto građana smatra štetnim uništavanjem javnog prostora, 24 posto građana ga smatra primjerom neprihvatljivog pogodovanja, 15 posto je ravnodušno, a samo osam posto podržava projekt. Zadovoljni smo odazivom građana jer u teškim vremenima, kada su egzistencijalna pitanja na prvom mjestu, pokazuju interes i brigu za dugoročne probleme razvoja svojega grada.

Hoćete li nekako reagirati na uvrede koje vam upućuje Horvatinčić i na pisanje nekolicine najistaknutijih novinara “Jutarnjeg lista” koji su potpuno stali na stranu investitora?

– I pohvale i pokude, a osobito blaćenje, samo smanjuju koncentraciju na ono bitno, na djelovanje. Očekujemo nova podmetanja i pritiske, no to je sastavni dio ove interesno-sadističke društvene igre u kojoj naspram stotinu miliona eura već više od tri godine stoji jedino čista dobra volja. Drugo je pitanje odgovornosti ili bolje neodgovornosti dijela medija i novinara koji se pokazuju kao istaknuti dio ukupnog klijentelističkog i korumpiranog miljea u Hrvatskoj, pa se služe trgovinom i utjecajem kako bi za svoje vlasnike osigurali uspjeh u drugim lukrativnim projektima.

Uz kratko podsjećanje na slučaj Kulmerovog dvorca, kažite hoćete li i oko toga, odnosno podsljemenske zone pokretati neke nove inicijative?

– Da. Tražit ćemo izmjene Generalnog urbanističkog plana (GUP) kako bi se poništilo one kojima se pogodovalo Ivici Todoriću. Tako će slučaj Todorićevog dvorca ostati jedan izdvojeni presedan i simbol najnovije refeudalizacije Hrvatske. Izviđamo i mogućnost podnošenja žalbe na izdanu lokacijsku dozvolu, no za to su nam potrebni susjedi na parceli, budući su po zakonu oni, a ne udruge i drugi građani, stranke u postupku koje mogu podnijeti žalbe.

Pitanje Todorića, njegove društvene i političke moći odavno prelazi razinu podnošljivog za jednu institucionalno kržljavu sredinu s ovako slabom javnošću kakva je naša, što primjer Kulmerovog dvorca samo potvrđuje. Čini se da je, želeći izbjeći prenamjenu koja se tiče samo njegove parcele, potakao izmjene GUP-a tako da on sada predviđa izuzetke za parcele veće od 15 tisuća kvadratnih metara u cijeloj podsljemenskoj zoni. I ovaj slučaj je organiziran poput niza sličnih; Hoto projekt na Cvjetnom trgu je po tome istovjetan ali ne i usamljen primjer, te je očito da je u gradu na djelu jedna praksa postupnog izjedanja prirodne i razvojne supstance u korist interesa onih moćnih u čijem se zagrljaju nalazi ovdašnja politika. Sastavni dio tog procesa je sustavno manipuliranje procedurom i obmanjivanje javnosti u svrhu netransparentno postavljenog konačnog cilja takvog poduhvata. Tako je Todorić dobio mogućnost obnove dvorca pod uvjetom da on bude objekt javne namjene odnosno hotel, potom je izmijenjen GUP da bi se svuda u podsljemenskoj zoni moglo graditi dvorce, a na koncu je izdavanjem lokacijske dozvole na osnovu tih izmjena njegov dvorac postao privatna, dakle obiteljska rezidencija, a ne više objekt javne namjene. U tom svjetlu nadasve je cinična bila izjava predstavnika “Agrokora” prilikom našeg “turističkog posjeta” da hotel nije otvoren jer je u procesu klasifikacije. Vjerujem da ćemo u idućem periodu sigurno imati razloga baviti se prostornim aspektima Todorićeve ukupne ekspanzije.