Esdepeovci prijavljeni radi ravnoteže

Nakon nekoliko spektakularnih uhićenja HDZ-ovih članova uprava državnih tvrtki i pokretanja istraga protiv bivših HDZ-ovih ministara, što je općenito dočekano kao početak pravog obračuna s korupcijom, antikorupcijska kampanja Vlade Jadranke Kosor dospjela je kroz proteklih mjesec dana u novu fazu, policijskim podizanjem kaznenih prijava protiv trojice SDP-ovih lokalnih dužnosnika, ujedno članova predsjedništva te najjače oporbene stranke.

Postsanaderovska Vlada Jadranke Kosor, kako za “Novosti” kaže dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar, održava se na vlasti upravo zahvaljujući antikorupcijskoj kampanji, koju koristi u svrhu konsolidacije unutar HDZ-a, dok podizanje kaznenih prijava protiv SDP-ove trojke, koprivničkog gradonačelnika Zvonimira Mršića, bivšeg gradonačelnika Velike Gorice Tonina Picule i, prošlog tjedna, protiv riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, ima poslužiti u svrhu stvaranja političke ravnoteže, odnosno dojma u javnosti da su svi bili umočeni u korupcijsku praksu od koje će premijerkina garnitura, pod parolom “nema nedodirljivih”, sada očistiti Hrvatsku. No upravo na tim slučajevima, napominje Kregar, počeo je jačati osjećaj da se borbi protiv korupcije pristupa selektivno, što otvara prostor za različite manipulacije, a u društvu se počela kreirati atmosfera u kojoj je svatko zastrašen prijetnjom da će se otvoriti i njegovo pitanje.

Što ćemo s Radom?

– Već dvije godine nijedan si političar ne može dozvoliti da pitanje korupcije ne uzima ozbiljno, a dosadašnja antikorupcijska kampanja pokazala je i koliko političkog potencijala leži u temi korupcije. Sredstva represije su se počela ozbiljno koristiti u političkoj borbi, a narod je antikorupcijsku kampanju prihvatio kao nešto što donosi novu kvalitetu u političkom životu. No vrijeme prolazi i pokazuje se da još uvijek treba čekati na pravosudno rješavanje pokrenutih slučajeva, a javio se i osjećaj da glavni akteri korupcije nisu obuhvaćeni. Osjeća se da se selektivno pristupa, naročito u posljednjih mjesec dana, kada HDZ želi pokazati da i druge stranke imaju aktere koje treba optužiti – kaže Kregar.

– Imao bih čak izvjesno razumijevanje za to što Jadranka Kosor osjeća da u HDZ-u postoji otpor stvaranju dojma da je HDZ jedina korumpirana stranka u Hrvatskoj. Tu postoji potreba za stvaranjem političke ravnoteže, no ipak smatram opasnim da se ta politička razina pretvara u pravosudnu, posebno u slučajevima Mršića i Obersnela, koji nisu naročito uvjerljivi. Nejasno je, primjerice, zašto su u slučaju Obersnelovog prethodnika Slavka Linića čekali da stvar padne u zastaru, da bi zatim otvorili proces protiv njegova nasljednika – dodaje Kregar.

Kako Vlada Jadranke Kosor nema izborni legitimitet, budući da ona nije bila nositelj pobjede na parlamentarnim izborima, politička klima suzbijanja korupcije iskorištena je kao glavni legitimitet nove vlasti, koju premijerka obnaša upravo zato što se bori protiv korupcije.

– Ona tu borbu doista provodi i to dobro radi, no zbog toga što se ne vidi principijelnost nego selektivnost, to ima i svoje negativne strane. Političke stranke su se dovele u situaciju da će se razračunavati s vlastitim članstvom, ali s onim članovima koji više nemaju političku moć jer su otišli s funkcija. Za iste stvari netko će biti optužen, a netko pošteđen, pri čemu je karakterističan slučaj Rade Buljubašića iz HDZ-a, koji nije radio svoj posao u HEP-u nego je za to vrijeme obavljao poslove u stranci. Ali on nije usamljeni slučaj, postoji gomila ljudi koji obavljaju različite javne poslove koji su smišljeni samo da bi im se dala sinekura. Svakog takvog čovjeka sada se može zastrašiti i realno se postiglo da se ljudi boje da će se i protiv njih pokrenuti istraga. U društvu se stvara atmosfera da su svi korumpirani, odnosno zavladala je atmosfera u kojoj svatko sebe vidi u korupciji – kaže Kregar.

Neproduktivna medijska euforija

Prema njegovim riječima, važno je primijetiti da se korupcija prikazuje kao eksces pojedinaca, kao njihov karakterni nedostatak, no zapravo se radi o korumpiranom sustavu, koji obuhvaća cijelo društvo, bez obzira na to tko je u kojem trenutku zauzeo koju poziciju.

– Zato se postavlja pitanje što je vladajuća struktura napravila u političkim reformama kako bi suzbila korupciju. Što je napravljeno u vezi financiranja izbornih kampanja, u javnim nabavama, u slobodi medija itd. Nije stvar u tome da se pronađu samo pojedinačni krivci nego da se uredi sustav – napominje Kregar.

Mediji su, drži on, značajno doprinijeli razotkrivanju afera, no i u njima postoji prostor za manipulaciju, budući da je sloboda izražavanja, koja funkcionira u uređenim društvima, rizična u kulturama poput naše, koje su zasnovane na euforiji i u kojima se plasiraju naslovi koji će dovesti do egzaltacije puka, ali neće dovesti do rješavanja slučaja.

– Najveće su mane vidljive u činjenici da se politički prostor razgovora o korupciji pretvara u pojedinačne skandale, a sve manje se vodi razgovor o tome kako korupciju sustavno spriječiti i prevladati. Još uvijek su kod nas jaki osjećaji i strasti dio političkog života. Tu mediji imaju veću odgovornost i ne bi trebali raspirivati strasti nego iznositi činjenice, ne bi trebali osuđivati prije svih, nego postavljati pitanja – kaže Kregar.

Ranko Ostojić, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te nekadašnji ravnatelj policije, koji s trojicom navedenih SDP-ovaca sjedi u predsjedništvu stranke, također ističe problem selektivnosti u borbi protiv korupcije. Ne želeći tvrditi da među SDP-ovcima nisu moguća kaznena djela, on napominje da za razliku od HDZ-ovih dužnosnika protiv kojih su podignute optužnice, u slučaju njegovih kolega još nije riječ o progonu od strane državnog odvjetništva, već o podnošenju kaznenih prijava koje je policija dala na sva zvona.

– Ovdje ministar Tomislav Karamarko i policija doista ne mogu skinuti sa sebe sumnju da postoji politički tajming, a naročito je simptomatično da glasnogovornik policije iznosi u medijima sve detalje kaznenih prijava prije nego što se državno odvjetništvo o njima očitovalo. Ljudi bivaju difamirani prije nego što je došlo do kaznenog progona, i po meni je vrlo loše ako je intencija svega da to dospije u medije prije nego što imamo potvrdu da će uopće dospjeti u sudnicu. Iako je Zakonom o kaznenom postupku u ovoj fazi zabranjeno navođenje podataka iz kojih bi se moglo identificirati o kojoj se osobi radi, iz tih se okvira stalno izlazi. Tako svatko može završiti u medijima, bez obzira na to je li podnesena anonimna ili policijska kaznena prijava, a valja reći da odbačaj kaznenih prijava od strane državnog odvjetništva statistički iznosi 32 posto – kaže Ostojić, navodeći da bi se zakona trebalo pridržavati bez obzira na to kome se radi.

Bruxelles stišće, domaći dašću

Politolog Anđelko Milardović drži da se borba protiv korupcije nakon odlaska Ive Sandera ipak ozbiljno provodi, a da njeno korištenje u svrhu političke manipulacije dugoročno neće proći.

– Obračun s korupcijom vodi se zbog nužnosti unutarnje stabilizacije sustava, a vanjski je razlog inzistiranje Bruxellesa na uspostavi pravne države, pa su stvorene pretpostavke sinergijskog djelovanja. Političke elite pritisnute su imperativom da to moraju odraditi zbog strateškog cilja ulaska u Europsku uniju, a nikakva simulacija više ne bi prošla. Europa je ionako pooštrila konceptualna pitanja proširenja na istok, a prema korupcijskom fenomenu posebno je oprezna nakon bugarskog iskustva, koje je bilo potpuno negativno jer je Uniju dodatno opteretilo korupcijom i organiziranim kriminalom – kaže Milardović.

Dok Kregar smatra da će test vjerodostojnosti cijele antikorupcijske kampanje biti slučaj Ine, koji je povezan s najvišim dužnosnicima, inozemnim kapitalom i transferima novca na privatne račune u inozemstvu, Milardović kaže kako antikorupcijska kampanja nije ni dotakla pravo srce korupcije, koja ima korijene u ekonomskoj tranziciji 90-ih.

– Tada su stare strukture krenule u pljačku stoljeća, u kojoj je jedan dio otpao u podzemlje a drugi u nadzemlje i ta struktura nije ni dotaknuta. Oni su zapečatili budućnost ovom društvu i sada vladaju u koaliciji s neoliberalnim eksponentima, uključujući i namještenike u medijima, tako da o njima više nigdje nije moguće ni zucnuti – kaže Milardović.