Hajde da se ubijamo

Nedavna ubojstva dvoje Amerikanaca i jednog Meksikanca oženjenog zaposlenicom američkog konzulata u meksičkom gradu Juarezu, predstavljaju zaokret u ratovima narkokartela koji tu zemlju potresaju posljednjih nekoliko godina. Par američkih građana izrešetan je dok se autom vraćao kući s jedne zabave, a gotovo u isto vrijeme i na isti način ubijen je i Meksikanac Jorge Alberto Salcido, vraćajući se s iste zabave.

Policija ubojstva pripisuje kriminalnoj bandi El Azteca, ali i tvrdi da se radi o neobičnom presedanu. Narkokartelima prvenstveno je važno da imaju dovoljno mira za obavljanje posla transporta droge, dok bi ubojstva američkih službenika mogla podignuti previše prašine i ugroziti im poslove.

Juarez najsmrtonosniji grad na svijetu

Banda El Azteca povezana je s kartelom Juareza, jednim od najsmrtonosnijih gradova na svijetu, u kojemu je od početka godine ubijeno 500 ljudi, unatoč masovnom prisustvu vojske i policije. U gradu od 1,3 milijuna ljudi tisuće kuća je napušteno, otišla je četvrtina stanovnika, a stotine poslovnih objekata zatvoreno je jer njihovi vlasnici nisu mogli plaćati reket. Također, nedavno ubojstvo petnaest studenata stanovnicima Juareza prelilo je čašu strpljenja. Izašli su na ulice i s bijesom dočekali meksičkog predsjednika Felipea Calderóna, pitajući ga kako je moguće da ubojice, naoružani do zuba, mirno šeću gradom koji nalikuje kasarni.

Naime, Calderón je nakon dolaska na vlast 2006. godine eskalirajuće nasilje povezano s drogom odlučio rješavati uz pomoć vojske, jedine koja još nije bila potpuno ogrezla u korupciji. Osim toga, njegovu pobjedu tijesnom većinom protivnici su žestoko osporavali, pa je tom vojnom kampanjom pokušao prevladati dojam o vlastitoj slabosti. Za razliku od prethodnih vlada, koje su se zadovoljavale zapljenama droge, Calderón je počeo hapsiti pripadnike kartela, uključujući nekoliko važnijih vođa, i izručivati ih SAD-u. To je za posljedicu imalo eskalaciju borbi obezglavljenih kartela, pa se od početka te kampanje dogodilo više od deset tisuća ubojstava. Kritičari te politike smatraju da je Calderón išao lakšim putem i poslao vojsku na ulice umjesto da je proveo toliko potrebnu reformu pravosuđa i policije. Smatraju da još uvijek nema dovoljno suradnje između federalne vlasti i vojske s jedne, te lokalnih vlasti i policije na terenu s druge strane, dok je pojava vojske u oklopnim vozilima izazvala bijes stanovnika gradova.

Pobjeda Calderóna, koji dolazi iz desne konzervativne Stranke nacionalne akcije (PAN), ujedno je označila prekid kontinuirane 70-godišnje vladavine Institucionalne revolucionarne partije (PRI). Za tu nekoć socijalističku, a danas (neo)liberalno-centrističku stranku, čiji članovi još uvijek dominiraju na nižim razinama vlasti, smatra se da je u desetljećima jednopartijskog sustava kontrolirala aktivnosti kartela, čak i posredovala u njihovim međusobnim konfliktima. Međutim, s pojavom višestranačja nova vlada nije preuzela kontrolu nad institucijama, pa je stvoren vakuum u kojem je došlo do improvizacije, porasta korupcije i čestih ostavki i smjena cjelokupnih struktura vlasti. Bande su se infiltrirale u političke stranke, kojima su sada potrebni višestruki iznosi za financiranje kampanja.

Pošto helikopter? Podmornica?

Značajka recentnih narkoratova je sve suvremenije naoružanje bandi. Njihovi pripadnici sada posjeduju naočale za noćni vid, opremu za sofisticirane informatičke operacije, prisluškivanje i šifrirano komuniciranje, mini-podmornice, helikoptere, suvremene transportne avione, automatsko oružje i protutenkovske rakete. Pretpostavlja se da dio te vojne opreme u ruke mafije dolazi putem meksičke vojske, koju američka vlada opskrbljuje u sklopu Inicijative Merida, te iz nekih od sedam tisuća prodavaonica oružja duž američke strane granice.

Ekstremno brutalni ratovi danas se vode oko ruta za šverc droge i oko navezanih aktivnosti prostitucije, šverca ilegalnih imigranata, kontrole vojnika i policajaca koji patroliraju meksičko-američkom granicom, preko koje godišnje pređe droge u protuvrijednosti od 25 milijardi dolara.

Zbog svega toga sve se češće vodi rasprava o tome je li Meksiko postao “neuspjela država” (failed state), što je titula koja bi mu u međunarodnim krugovima mogla narušiti ugled. Prema definiciji, neuspjela je država ona koja ne kontrolira dijelove svojega teritorija, koja je izgubila monopol na upotrebu sile i nije sposobna pružiti adekvatne javne usluge. Meksička vlada, pak, uglavnom kontrolira svoj teritorij, ali je u gradovima i institucijama njezina vlast često samo nominalna, dok realnu kontrolu imaju karteli, koji su u smislu oružane moći postali gotovo ravnopravni vojsci. Osim toga, sadašnja je vlada dezorijentirana i pasivna u pogledu borbe protiv korupcije, nejednakosti i nekažnjavanja kriminalaca. Stoga država nije adekvatan servis građana, pa svi ti faktori govore da je Meksiko na putu da postane takva nefunkcionirajuća država.

Trećina plodne zemlje pod ilegalnim biljkama

Većina meksičkih kartela potječe iz Sinaloe, pacifičke države na čijim se planinskim obroncima stoljećima uzgaja marihuana, a od 19. stoljeća i mak za proizvodnju heroina.

Tijekom 1960-ih godina dolazi do buma proizvodnje zbog porasta potražnje u SAD-u, a 1970-ih do naglog pada uslijed velikih akcija tamošnje policije i američke agencije za borbu protiv raspačavanja narkotika DEA. Tada započinje sveobuhvatna ekspanzija narkobiznisa, jer preživjeli dileri iz Sinaloe emigriraju diljem Meksika i uspostavljaju nove kartele, a pretpostavlja se da je danas 30 posto plodne zemlje zasađeno ilegalnim biljkama.

Današnji vođe kartela nasljednici su nekoliko obitelji iz Sinaloe osim, primjerice, kartela Los Zetas, koji je sastavljen od nekadašnjih pripadnika elitne vojne jedinice za borbu protiv narkotika. Oni su sredinom 90-ih, nakon ubojstva kolumbijskog narkobossa Pabla Escobara, uspostavili veze s tamošnjom industrijom droge, pa je do kraja tisućljeća Meksiko postao vodeća država Latinske Amerike u trgovini drogom.

Vojska brani multinacionalne kompanije

Inicijativa Merida bilateralna je platforma Meksika i SAD-a započeta u travnju 2008. s ciljem da američka vlada meksičkoj pomogne sa 1,4 milijarde dolara za borbu protiv kriminala povezanog s drogom. Međutim, manje od četvrtine tog novca potrošit će se na reformu pravosuđa i izgradnju institucija, a sve ostalo na vojnu opremu, odnosno avione, helikoptere i drugo oružje za meksičku vojsku. Iako je i sam predsjednik Meksika Calderón tražio od SAD-a da se više usredotoči na programe rehabilitacije i prevencije narkomanije, sprečavanje transporta sirovina za proizvodnju droge koje stižu iz Azije preko Kalifornije, te kontrolu pranja novca i trgovine oružjem, to se nije dogodilo. Nevladine organizacije prijavile su i brojne slučajeve kršenja ljudskih prava od strane vojske, poput ubojstava civila, tortura i arbitrarnog zatvaranja, ali i zloupotrebe vojne opreme u cilju gušenja socijalnih nemira, primjerice eksproprijacije društvenih dobara zbog “razvojnih projekata” tj. iskorištavanja prirodnih resursa koje provode strane multinacionalne kompanije.