Hrvatska carstvo zena

U razgovoru s udrugama seljaka i s premijerkom Kosor inzistirao sam na nastavku pregovora. Bolje je sto dana pregovarati nego se jedan tući! – tako glasi jedan od svježijih Facebook-statusa Ive Josipovića, postavljen nedugo nakon objave primirja seljaka i Vlade. Predsjednik inače obožava istočnjačke mudrosti. Omiljena mu je poslovica: “Sjedi na obalu rijeke i čekaj. Čekaj, čekaj i čekaj. I ako si dovoljno strpljiv i ako budeš dovoljno dugo čekao, prije ili kasnije doplutat će leš tvog neprijatelja…”

Sad je, dakle, očito: SDP je marksizam zamijenio zenom! Nakon zen predsjednika dobili smo i zen oporbu! Tko ne vjeruje, neka se s Pantovčaka spusti na Iblerov trg. Tamo će naći u dlaku istu filozofiju, koju prakticira Zoran Milanović: čovjek sjedi na obali rijeke i strpljivo čeka da mu valovi izbace na obalu kostur Vlade i kostur ideje o izlasku zemlje iz krize. Vođa oporbe izgleda kao oličenje moderne internetske zen doskočice koja kaže: “Daj čovjeku ribu i jest će cijeli dan. Ali nauči ga ribariti, pa će cijeli dan sjediti u čamcu i piti pivo.” 

Paulo Coelho iz našeg sokaka
Zaista, nije li mudrije sjediti u opozicijskom čamcu, cevčiti “žuju”, citirati Churchilla i povremeno pljuckati prema Markovu trgu, nego raditi gore od jutra do mraka, zajebavati se sa seljacima, radnicima škverova i štrajkačima glađu, pravim i lažnim invalidima, ratnim veteranima, vojskom poput Napoleonove la Grande Armee, koja je na svom vrhuncu imala 30 tisuća ljudi manje od broja hrvatskih branitelja (na Austerlitzu je brojala 200 tisuća, a u Moskvu se ušetala sa 530 tisuća ljudi)? Nije li mudrije sakrivati ljepotu vlastitih misli, nego ih obznaniti pa time otkloniti svaku iluziju o njihovom stvarnom dosegu? 

“Tako je jednostavno biti mudar: samo smisliš nešto glupo i onda to prešutiš”, kaže Sam Levenson. Zahvaljujući praksi rođenoj iz te ideje, danas je i moguća vjera u to da naša opozicija zna što će sa 309 tisuća nezaposlenih, što će sa suvišnim brodograditeljima, kako će srediti sustav poljoprivrednih poticaja koji ne omogućuje proizvodnju viškova nego manjkova, a za to dobiva unosne poticaje. Zen kaže: “Ako vlada seljaku umjesto novca daje gnojivo, on će umjesto svinja uspješno proizvoditi svinjarije, pa ako si dovoljno strpljiv i budeš dovoljno dugo čekao cuclajući ‘žuju’ na onom opozicijskom čamcu, dionice nacionalnih pivovara zabilježit će snažan rast i pola poljoprivrednog problema je riješeno!” Pa da vidimo čija mama crnu vunu prede! Uostalom, da je bolje cijeli život biti bogat nego jedan dan siromašan znao je i Alan Ford, koji nije slijedio istočnjačke filozofije.
Ustrajnost, strpljivost i mudrost našeg političkog zen ratnika uče obzirnosti i taktici. “Prije nego kreneš pljuvati po nekome, probaj hodati kilometar u njegovim cipelama. Ako ga onda popljuješ, bit ćeš kilometar daleko i imat ćeš njegove cipele na nogama.” Da je ta filozofija plodonosna vidi se i iz pristupa državnog odvjetnika, esdepeova kadra kojeg se stranka odrekla kad se zbližio s neprijateljem koji je trebao doplutati rijekom. Pljujući s kilometarske udaljenosti, s tom filozofijom on je uspio ono što nijedan drugi prije njega nije – dočekao je da rijeka donosi trupla njegovih bivših pokrovitelja koji su u međuvremenu postali neprijatelji njegovih novih pokrovitelja, a oni su sada automatski postali njegovi najbolji prijatelji. Ustrajnost, tu je keč! Sjediti na obali rijeke i čekati, pa ako dovoljno ustrajno čekaš cijela će se Jadranka urotiti da ti se to ostvari, kako bi to nekako rekao Paulo Coelho da je kojim slučajem rođen kao Hrvat.

 Orači narodne brazde

Hrvatski zen opozicionar skladište je brojnih drugih mudrosti. On vjeruje da od džepne Venere može dobiti džepnu veneričnu bolest, pa se i u ljubavi radije uzda u nečinjenje. On misli da bi moderan političar naciji morao obećati krv, znoj i kurje oči, pa se toga kloni jer nije on tu da nešto objavljuje nego da sjedi. Objave su, uostalom, završene s prorokom Muhamedom. On je “orač narodne brazde” u dalekoj perspektivi, vođa koji osmišljava new leadership iskaziv, dakako, u terminima novovjekog zena: “Ne hodaj iza mene, ne mogu te voditi. Ne hodaj ispred mene, ne mogu te slijediti. Ne hodaj pored mene, jer je staza uska. Ustvari, samo odjebi i pusti me na miru…”
U svemu tome samo je jedan jedini problem ozbiljniji od opozicijske sklonosti sjedenju i čekanju – istu filozofiju prakticira i Vlada. Bude li dovoljno sjedila na obali rijeke i čekala, nema nikakve sumnje, jednoga dana vidjet će kako valovi nose naše leševe…