Jedan radni dan u životu Silvije Dumić

Radni dan 33-godišnje Silvije Dumić iz Siska, zaposlene majke dvoje djece, započinje u pet sati ujutro kako bi stigla obaviti sve planirane porodične i poslovne obaveze. Poraniti mora da bi stigla u Dvor, do kojeg ima dobrih sat i pol vožnje, a gdje radi kao socijalna radnica u podružnici sisačkog Centra za socijalnu skrb.

Nakon jutarnje higijene žuri pripraviti doručak za svoje mališane, četverogodišnju Kristinu i jednogodišnjeg Karla, nakon čega se na brzinu odijeva i izlazi iz kuće, dok suprug Igor odvozi djecu u obližnji vrtić i jaslice. Na posao odlazi automobilom, koji vozi netko od kolega. Zajednički odlazak na rad u drugi grad običaj je ljudi koji rade u udaljenim mjestima, a praktičan je i zbog podjele troškova.

Vrijeme na putu do posla Silvija koristi za još malo sna. U kancelariju u Centru, u samom središtu Dvora, stiže na vrijeme, a zatim radi sa strankama, osobama slabijeg imovinskog statusa, bilo u kancelariji bilo obilazeći njihove obitelji na terenu, po selima općine Dvor. Tokom osmosatnog rada odmoriti se može tek na pola sata – pauza je to koja praktički ne dopušta izlazak iz kancelarije.

– Posao socijalne radnice kontinuirana je aktivnost u kojoj nema mjesta zabušavanju. Sve mora biti pedantno obavljeno i po zakonu, kako bi se pomoglo ljudima kojima je to nužno – kaže Silvija, koja već deset godina radi u struci.

Vrijeme odmora koristi za kratku kavu i užinu, uz razgovor s kolegicama. Nakon toga ponovno se vraća papirima i strankama, sve do 15.30 sati popodne, kada kreće kući. Po dolasku kući,  naredna dva sata sprema ručak za idući dan i pritom ne zapostavlja djecu, koju su baka Jadranka ili suprug doveli iz vrtića. Pritom Karla nerijetko drži u jednoj ruci, dok drugom miješa sutrašnji ručak.

Jedna od svakodnevnih zadaća je i pospremanje stana, što obavi onako usput, brišući prašinu i pospremajući dječje igračke. Kada je ručak gotov, mališanima obično čita slikovnice. Sve žele znati i sve ih zanima, pa Silvija uvijek mora imati spremne odgovore na razna pitanja.

Nakon igre i večere, kada ih ušuška u krevetićima, sjeda da se odmori i porazgovara s mužem. No, u mislima je i dalje zabavljena organizacijom idućeg dana, što skuhati, što sve pripremiti djeci… Kada razradi logistiku oko kućanstva, misli na posao. Iako ga ne nosi kući, savjest joj nalaže da odluke uvijek preispita kako bi bile u skladu s njezinom strukom. Nerijetko se dogodi da jednostavno zaspi kada i njeni mališani…

“Slobodno vrijeme” subotom koristi za peglanje i generalno čišćenje stana u sisačkom kvartu Viktorovac. Idealan je to dan i za veći porodični šoping u jednom od trgovačkih centara.

– Nemam vremena za duže izlaske u kazalište ili kino, no ponekad slobodno vrijeme odvojim da s porodicom prošećem sisačkim Starim gradom ili kupalištem Zibel. Rijetko, za toplog vremena, odemo na izlet u Zagreb – priča Silvija, kojoj nedjeljna poslijepodneva preostaju za posjete rodbini ili prijateljima. Osim obilnim ručkom, svoje ukućane tada iznenadi i slasnim kolačem.

– Svaki dan sam u pogonu i dani su mi više nego ispunjeni, no ne žalim se, jer imam sve što mi je u životu potrebno – divnu porodicu zbog koje s ljubavlju podnosim sve životne obaveze – kaže Silvija Dumić.