Krajiški penzioneri na rubu strpljenja

U Srbiji danas ima 40 hiljada penzionera izbeglih iz Hrvatske. Gotovo svi uskraćeni su za svoje pre rata stečene, a u ratu neisplaćivane penzije. Danas isplata ide sasvim normalno, pa 32.454 penzionera penzije iz Hrvatske prima preko Komercijalne banke u Srbiji, dok dio po njih odlazi u Hrvatsku. Međutim, ključni problem je kako naći modus obeštećenja za penzije koje su trebali primati tokom rata.

– Naša sredstva trebala su biti deponovana i čekati ponovu uspostavu platnog prometa – rečeno je na okruglom stolu Udruženja penzionera iz Hrvatske, nedavno održanom u Beogradu. Okrugli stol okupio je predstavnike Udruženja, srpskih državnih institucija iz sfere socijalne zaštite i eminentne advokate, dakle sve relevantne sagovornike osim onih na čije je adrese pitanje rešavanja problema upućeno – predstavnika hrvatske Vlade i nadležnih institucija.

Penzija 10.752, iz Knina primao 66 dinara

– Pozivi su uredno odaslani, ali niko se nije udostojio odgovoriti, osim potpredsednika Vlade Slobodana Uzelca, koji je opravdao svoje odsustvo ranije preuzetim obavezama – rekao je Jovo Kablar, organizator skupa i predsednik Udruženja penzionera iz Hrvatske sa sedištem u Beogradu.

– Do obustava isplata penzija nije došlo greškom pojedinca, već zbog činjenice da nije funkcionisao platni promet – ustvrdio je Ratko Bubalo iz Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju iz Novog Sada, citiravši neka rešenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO): “Zbog ratnih okolnosti i nemogućnosti isplate mirovine na okupiranim dijelovima RH…” Bubalo takođe opovrgava utemeljenost tvrdnje HZMO-a da su krajiški penzioneri primali penzije iz parafonda u Kninu, a zakonski nije moguće primati dve penzije.

– To ne stoji jer penzioneri nisu imali mogućnosti izbora povoljnije penzije, niti su ikada bila izdana rešenja o obustavi isplate penzija, tako da je ta svota novca penzionere trebala da čeka na njihovom računu nakon rata – tvrdi ovaj pravnik i nekadašnji tajnik Sabora.

Bubalo je naveo i primere u kojima se Hrvatska poziva na zakon o konvalidaciji. Tako tvrdi da “akta o konvalidaciji nema po sili zakona, već samo na zahtev pojedinca”. Time se obara pokušaj države da automatizmom konvalidira isplatu tzv. krajiških penzija.

Kada je reč o isplati novca za vreme rata, najbolje je to opisao jedan učesnik skupa.

– U jesen 1992. primio sam “penziju” iz Knina u iznosu od 66 dinara. Zadnju penziju od HZMO-a, u koji sam ulagao četrdeset godina, dobio sam u oktobru 1991. i iznosila je 10.752 dinara. Razlika je više nego očita – rekao je ovaj oštećenik.

Da je čitava stvar poprimila elemente apsurda nepobitno svedoči i činjenica da su penzije ljudi na područjima pod kontrolom UN-a uredno knjigovodstveno provedene kao da su isplaćivane na račune korisnika, do kojih nikada nisu stigle.

Koliko je nula kuna?

Tu činjenicu je dokazao mladi postdiplomac beogradskog pravnog fakulteta Aleksandar Božić. On je dodao kako su zapravo krajiški penzioneri dva puta oštećeni: prvi put neisplatom prispelih a neisplaćenih penzija, drugi put obračunom razlike penzija odnosno njihovim usklađivanjem sa prosečnom platom u Hrvatskoj.

– Nalogodavci su se vodili logikom da neko ko je primio nula kuna tokom pet obračunskih godina ima pravo i na nula kuna razlike. Ali nisu se vodili logikom da su te penzije knjigovodstveno evidentirane kao doznačene, pa je ovde reč i o kriminalnom delu – ustvrdio je Božić.

Udruženje iz Beograda trebalo bi čvršće da sarađuje sa istovetnim udruženjem koje deluje u Hrvatskoj.

– Slabi rezultati do kojih smo došli, iako smo gotovo sve pokušali, neće nas obeshrabriti. Nastavljamo i dalje dok ne ostvarimo svoja radom stečena, a uskraćena prava – kaže Jovo Kablar.

U radu okruglog stola učestvovali su Branko Đukić i Nikola Kalat, predsednik i potpredsednik Udruženja finansijski oštećenih umirovljenika RH, koje okuplja oko 18 hiljada zvanično registrovanih oštećenih penzionera koji danas žive u Hrvatskoj.

  •  

Jedan supružnik dobio razliku, drugi ne

 Banjalučki advokat Slobodan Perić kaže kako je doživeo niz fenomena koji su mogući samo u Hrvatskoj.

– Dvestotinjak penzionera koji su se među prvima vratili dobili su svoje ratne penzije, ali ostali nisu jer se država dosetila da penzije kao imovinsko pravo pojedincima uskrati uredbama. Anka i Vlado Ljubičić iz Bjelovara podneli su zahteve za isplatu razlike. Anka je razliku dobila, a Vlado nije, iako su zahteve podneli pri istoj ispostavi HZMO-a u Bjelovaru. Razlog je što su zahteve obrađivala dva različita službenika. Milanu Bakraču iz Siska rešenjem je odbijen zahtev za invalidsku penziju iz razloga što je “stradao vozeći neprijateljske ranjenike”. Takva formulacija nigde ne sme stajati u zakonu, no sadržana je u odbijenici i čovek već pet godina vodi spor na Upravnom sudu.