Makabrična društvena igra

Kad ne bismo u slučaju netom objavljene sms-prepiske stare gotovo dvije godine, između danas pokojnog Ive Pukanića i, redom, Mladena Bajića, Ninoslava Pavića, Ivana Šukera, Božidara Kalmete i nekolicine drugih, dakle, kad ne bismo tu imali posla s društvom smještenim na najvišim katovima i s pojedincima koji u očima smrtnika malne hodaju po vodi, mogli bismo započeti ovaj neveseli osvrt figurom kako nas je proteklog tjedna s dna medijske, političke i obavještajne kible zapahnula smradna naplavina, ili da nas je podzemlje s istim cehovskim porijeklom častilo svojim arhivskim blagom.

Dobrohotno tepanje

Ali, radi se o eliti, takvoj koja nas ovim prilogom, međutim, svakako ne iznenađuje posebno, jer nas je odavno navikla na svoju bezočnost i beskrupuloznost, pa ni u publici više nema neupućenih i zatečenih.

Znali smo, primjerice, i nisu nam za to trebali transkripti privatne korespondencije najuglednijih javnih djelatnika, da se između državnih funkcionara i medijskih gavana uvezanih s mafijom najnormalnije odvija živopisna trgovina povjerljivim informacijama i raznim utjecajima u oba smjera. Žanrovski bogati specijalnim efektima, no psihološko-motivacijski sasvim banalni odnosi moći unutar kojih se npr. Pukanić i Pavić jučer međusobno trpaju u zatvor, a danas jedan drugom obzirno tepaju i dobrohotno se zadirkuju, također nas ne iznenađuju, jer smo bili načistu s tim da su njih dvojica, kao i treći tamo spomenuti novinski veleposjednik, Robert Ježić, vazda nekako umjeli naći zajednički poslovni interes, mnogobrojnim pratećim iritacijama i konkurentskim relacijama usprkos.

Vidi se to jasno i u ovome materijalu, koji je iscurio kroz jednako tako strukturirane naprsline sudskog procesa ubojicama Ive Pukanića, makar i friziran; on i Pavić usklađuju cijene svojih izdanja nalik prekupcima sezonskog voća na tržnici, otvoreno prezirući kupce – “budale koje će to platiti” – naime, duplo više od onoga što oni jedan drugom priznaju da vrijedi.

Ali, to je ništa pored onoga daljnjeg što nas opet podjednako nije frapiralo, njihova odnosa prema vlastitim novinarima te ostalim kolegama, a koji otkriva vulgarnu klasnu bliskost novobogataša i skorojevića naspram najamne boranije, koja se u ovim instant-epistolama naziva i: krave, glupe pičke, glupače, govna, govnari, bitange, luđaci, idioti, majmuni, pacijenti, potrčkala… To nije moglo zaprepastiti ni potonje, koji nisu ni imali razloga misliti da ih konkretni poslodavci baš jako respektiraju, ma koliko jedan od njih zatim u Jutarnjem listu izbjegavao tu činjenicu pri zdušnoj obrani vlasnika istih novina.

Kako se riješiti EPH? Tako da nađeš budalu…

Pa, ako ovdje i nije bilo mjesta za burnu emocionalnu ili želučanu reakciju, to se u nedostatku još sočnijih gadosti za prigodno čišćenje trakta možemo barem prepustiti komičkim efektima igre dotičnih moćnika s njihovim blistavim globusima i drugim nacionalnim balonima od sapunice. Urnebesne su tako minijature poput one kad Pukanić s Bajićem štima tajming neizbježnog objavljivanja istražnih nalaza o svojim inkriminacijama, te ga instruira kako u tome momentu “Hrvatska mora biti još na Euro 2008. kako bi sve prošlo bezbolno”. Već u drugoj prepisci, onoj s Pavićem, sam nas Ivo Pukanić podsjeća na to da je svojedobno isticao kandidaturu za – predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.

Sad, od glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića nismo očekivali da podnese ostavku ni u težim slučajevima kompromitacije, dok se Ninoslav Pavić ionako nastoji riješiti koncerna Europapress holdinga. Ako nađe, jasno, budale koje će to platiti.

Ostaje dojam kako je zasad samo nesretni Pukanić platio, i to životom, neumjereno svoje petljanje s lošim društvom. Taj osjećaj čitatelja pojačan je mučnom dramaturgijom što je zadaju nadnevci sms-ova: mi već znamo da će on uskoro biti mrtav, baš kao što shvaćamo da se njegovim zemnim ostacima trži i dalje u istom krugu likova. Ustvari, živih lica, pa ovo posjeduje nenadomjestivu čar reality showa, jer prava krv, znoj, suze i barut vonjaju kudikamo uzbudljivije od artificijelnih, pretpostavljenih. Utoliko je u primjeru dilanja ovog štiva ujedno riječ o makabričnoj društvenoj igri, usporedivoj s općim analiziranjem Franje Tuđmana, ali tek nakon njegove smrti. Nema mjesta za čuđenje, sve je među nama isto, samo njih više nema. Nismo se promijenili, isključivo je tehnika uznapredovala, i ovih godina sve stane u nekoliko riječi ispisanih jednim jedinim palcem.

Di da nađeš budale koji će to platiti

 Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 16:19:
Nino, ako se ide sa 7 kuna za dnevne novine, kaj s magazinima? Jel planiraš povećanje cijene? Ja sam za povećanje ako ti ideš.

From Nino Pavic at Jul 31, 2008 17:46:
Ej, odlučili smo Globus i Gloriju od slij. br. zavrtiti na 14 kn. Znam da će te to razgaliti. Mislio sam da su ti moji javili.

Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 17:51:
Ok. Idemo i mi na 14 kuna. Ali nemojte me zajebati, da vi odustanete nakon što mi u ponedjeljak izađemo s novom cijenom. Nećeš zajebati????

From Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:04:
Ma nemoj me zajebavat. Naravno da ćemo odmah Globus staviti na 10 kuna.

Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:05:
Ti si mali zloćko!!!

Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:09:
Ma ja bi na 15, ali objektivno, ti naši proizvodi vrijede 7-8 kuna pa me strah. Di da nađeš budale koji će to platiti.

Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:11:
Ha, ha, ha… Trebalo bi ovo tvoje zanimljivo razmišljanje objaviti u rubrici Gazeta u poznatom tjedniku Nacional!!!

From Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:22:
Jebi se, budući da si ti poznato pohlepno đubre za svakakvim svinjarijama u novinama, ne bi me iznenadilo da to i štampaš. Ali molim naslov: Pavić: Nacional košta 14 kuna jer nema budale koja bi to platila 15. Divno objašnjenje za poskupljenje.

Send To Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:26:
Ha, ha, ha… Pa nisam ja glupi Pilaš da to štampam!!! Čujem da je Modrićka otišla kod Ježića. Ide i Lovrićka… Uvaljaj mu još Pilaša, Čička, Buleta, Debeloga… I počni normalno disati!

From Nino Pavic at Jul 31, 2008 18:39:
Nisam ja te sreće. Robi, siroti, još ne zna što ga čeka. Jutros je bio kod mene na kavi pa sam ga proglasio direktorom restrukturiranja EPH.