Šamar Hrvatskoj

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio je da je Hrvatska odgovorna za diskriminaciju i kršenje prava na školovanje petnaestero romskih učenika iz Međimurja te joj naredio isplatu odštete od 4.500 eura po učeniku i deset hiljada eura sudskih troškova. Priznajući hrvatskim vlastima određene napore u osiguravanju školovanja romskih učenika, Veliko vijeće Evropskog suda zaključilo je da njihovo smještanje u posebne razrede tokom osnovnog školovanja nije bilo opravdano, čime su prekršeni članci 14 i 2 protokola 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima koji govore o zaštiti od diskriminacije i pravu na školovanje. Sud je također zaključio da je prekršeno njihovo pravo na pošteno suđenje jer je hrvatski Ustavni sud o njihovoj tužbi odlučivao šest godina, što je ocijenjeno predugim.

Roditelji petnaestero učenika, pripadnika romske nacionalne manjine, iz Orehovice, Podturena i Trnovca u Međimurju, tužili su 2002. četiri osnovne škole za rasnu diskriminaciju i kršenje prava na školovanje. Roditelji učenika koji su bili smješteni u posebne “romske” i u mješovite razrede tvrdili su da su im djeca segregirana zato što su Romi, a da je program namijenjen njima sadržavao 30 posto manje sadržaja od nacionalnog programa. Osim četiri osnovne škole, tužili su i Ministarstvo prosvjete i sporta, županiju i državu.

Domaći su sudovi odbili njihovu tužbu uz obrazloženje da su romska djeca stavljena u zasebne razrede jer im je potrebna dodatna naobrazba iz hrvatskog jezika. U veljači 2007. Ustavni je sud zaključio da osnivanje posebnih razreda u međimurskim osnovnim školama za Rome prvašiće koji ne znaju hrvatski jezik nije neustavno i ne znači njihovu segregaciju i diskriminaciju. No, ustavni suci su utvrdili da je takva praksa u višim razredima, nakon što djeca nauče jezik, neprihvatljiva i neopravdana. Tužba je 2003. podnesena i Evropskom sudu za ljudska prava, koji je ovih dana u svom pravorijeku zaključio da smještanje djece u “romske” razrede tokom osnovnoškolskog školovanja nije bilo opravdano i da hrvatske vlasti nisu osigurale dovoljnu brigu za njihove posebne potrebe.

Predškolski odgoj i produžena nastava

Tragom tih problema krenuli smo u pitoreskno Međimurje iza čijih se uređenih fasada krije manje ušminkana stvarnost. Nije nam to trebao reći Evropski sud, znali smo to i ranije. Uostalom, dočekali su nas svježe ispisani rasistički grafiti u Murskom Središču, a koji se redom odnose na međimurske građane romske nacionalnosti. Službena statistika ne može precizno kazati koliki je točan broj Roma u županiji, ali procjene se kreću između sedam i dvanaest tisuća. Istom metodom procjene dolazi se do podatka da romske obitelju u prosjeku imaju šestero djece. Pitanje školovanja stoga je jedno od akutnih za tu skupinu.

U romskom naselju Lončarevu, nedaleko Podturena, sjedište je Udruge Roma Međimurja, koju vode otac i sin, Josip Balog stariji i Josip Balog mlađi.

– Nekad je u školu išlo samo petero djece. Danas samo u romskom vrtiću imamo dvadesetero djece. Problem je i što vrtić nije radio do prije petnaest dana jer za njegov rad nismo imali osnovna sredstva. Inače, taj vrtić je jedan od pet romskih vrtića u Hrvatskoj. Pitamo se kako to da Ministarstvo obrazovanja, koje preko organizacije Roma Education Fund financira obrazovanje Roma, nema za naš vrtić tih nekoliko tisuća kuna – kaže Josip Balog stariji.

– Otkako smo krenuli s predškolskim odgojem naša djeca bez problema upisuju školu. Drugi je problem što nakon završetka osnovne upisuju uglavnom trogodišnje škole. Treći problem je što su za romsku djecu i dalje, iako pohađaju redovna odjeljenja koja rade po standardnom programu, kriteriji pri ocjenjivanju daleko niži. Zbog svega toga nekoliko smo puta molili da nas primi Mirko Marković, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, ali nismo dobili odgovor – dodaje Balog otac.

Za još jedan oblik obrazovanja Roma, produženu nastavu, apelira Josip Balog mlađi, koji kao romski pomagač ima puno iskustva u radu s djecom.

– Produženom nastavom pomagalo bi se romskoj djeci u savladavanju gradiva, a također bi više vremena provodili u školi čime bi se preveniralo prosjačenje.  

I evropska praksa je pokazala da je predškolski odgoj zapravo jedino učinkovito rješenje, pa stoga nije nerazumljivo da su Romi u Međimurju nezadovoljni resornim ministarstvom i činjenicom kako se ono odnosi prema predškolskom odgoju.

Što se tiče sudskih presuda Balog stariji kaže:

– Nas ne veseli što će država eventualno biti kažnjena jer se bojim da će to pokvariti našu situaciju. U posljednje vrijeme opsjedaju me nekakve ružne misli. Želimo ostati ovdje i svi ti problemi trebaju se riješiti da jednog dana ne bi došlo do njihove eskalacije. Toga se bojim, a želim da moji unuci odrastaju u miru.

Segregacija se nastavlja

Stručnjaci su primijetili da se za romsku djecu prilikom upisa primjenjuju testovi inteligencije koje djeca nisu u potpunosti razumjela i koji su etnocentrični, jer nisu uvažene specifičnosti te nacionalne manjine. Također, sama testiranja nisu bila sistemska, tako da se obično odlučivalo od slučaja do slučaja. Poseban je problem, na što jasno ukazuje i presuda Evropskog suda, formiranje isključivo “romskih” razreda, a ponegdje, kao u romskom naselju Macincu, osnovna je škola imala posebne ulaze za romsku djecu, čak im je i užina bila servirana posebno. Problem do danas nije riješen, jer paralelno s nastojanjima da se poboljšaju uvjeti školovanja romske djece svih ovih godina rastao je i broj segregiranih razreda. Dok su u Međimurskoj županiji 2001. godine bila 24 segregirana razreda, u školskoj godini 2008/09. bilo ih je čak dvostruko više.

Neki pomaci su bili učinjeni uvođenjem romskih pomagača, suradnika u nastavi, koji trebaju imati najmanje srednju stručnu spremu i znati romski i hrvatski jezik. Zadatak im je pomaganje djeci u učenju hrvatskog jezika, stjecanju vještina učenja, osmišljavanju nastave… Sistemski problem romskih pomagača je taj što ugovore o djelu potpisuju samo na jednu školsku godinu, iako bi mnogi od njih željeli dobiti stalni posao.

Boro Horvat iz Macinca popodne je auto-mehaničar, a prijepodne romski pomagač u Murskom Središču.

– Naša pomoć u nastavi najbitnija je po pitanju jezika. Pratimo djecu i u autobusu od naselja do škole, a pomažemo i učiteljima. Neki roditelji, ne većina, nemarni su oko slanja svoje djece u školu, pa i tu uskačemo. Mi smo komunikacija između naselja i škole. Zadovoljan sam i moji me ljudi poštuju – kaže Horvat. Ipak, ponekad je nemoćan, kao u slučaju petnaestogodišnje E. H. koja je školu napustila zbog života sa starijim dečkom i tako si uskratila elementarno obrazovanje.

Direktorica osnovne škole u Murskom Središču Marija Trstenjak kaže da romska djeca pohađaju integrirani gradski vrtić i da su osjetne razlike u odnosu na prošli period kad nisu pohađala vrtić.

Od 25 upisanih samo četvero završi školu

– Djeca danas puno bolje razumiju hrvatski jezik, ali se nešto lošije izražavaju. Mnogi se roditelji žale da djeca nejednako napreduju ukoliko u razredu ima veći procent nepripremljene romske djece što je, moram priznati, istina. Ipak, mnogi roditelji poslali su svoju djecu u “romske” razrede. Problemi nastaju kasnije. Već u šestom razredu ih hvata adolescencija i tada počinje osipanje. Naime, ne postoji zakonska obaveza školovanja nakon navršene petnaeste godine života. Nakon nekoliko ponavljanja razreda, đaci to koriste i ne vraćaju se u školu – kaže za “Novosti” Marija Trstenjak.

U školi u Murskom Središču nema segregiranih razreda, ali je statistika o završenom osnovnoškolskom obrazovanju posebno poražavajuća. Od 25 svježe upisane romske djece pred osam godina, osnovno obrazovanje do ljeta završit će samo njih četvero. Rezervni plan za stjecanje kvalifikacija nakon odlaska iz škole je pučko učilište, ali tu se školovanje mora platiti iz vlastitog džepa.

Jedan od većih problema romske zajednice je i njihova razjedinjenost. Predstavnička tijela Roma ne funkcioniraju – ilustracije radi, Vijeće romske nacionalne manjine Međimurske županije nema nikakvih sredstava, a račun im je u minusu od 17 hiljada kuna.

– Za naš položaj krivi su i lokalni političari. Još se pamti izjava nekadašnjeg međimurskog župana Branka Levačića koji je rekao da Romi trebaju biti stavljeni u lance, ukrcani na kamione i deportirani preko granice. Situacija je danas puno bolja, ali problemi su ponovno eskalirali prošle godine kad su u školi u Pribislavcu zbog nasilja bila prozvana jedino djeca romske nacionalnosti, a ne i djeca većinskog naroda – kaže Željko Balog, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Međimurske županije. 

Kakve se ideje rađaju u “Roditeljskom krilu”

Roditelji učenika Hrvata u Pribislavcu organizirali su se u udrugu “Roditeljsko krilo”, čije ime najbolje govori o njihovom programu i desničarskim idejama. Obraćanje predsjednice udruge Gordane Barile u “Međimurskom listu” od prošle godine, nakon ispada jednog učenika šestog razreda romske nacionalnosti (na tarabi je napisao “bit će mesa, šalji nam salate…”), sadržavalo je i ovo: “Sve ovisi o vama. Nitko u Pribislavcima, pa tako ni vi dragi sumještani iz Livadarske ulice (misli se na Rome, op. a.), nemate pravo koristiti riječi koje su simbol za stradanja, pokolj i mržnju. To vam ne bi tolerirao nitko i nigdje, a vjerujte nećemo vam tolerirati ni mi, žitelji Pribislavca!”