Sumnjivo oko milijardu kuna godišnje
Prema procjenama Uprave za sprečavanje pranja novca Republike Srbije u toj se zemlji godišnje opere oko 1,7 milijardi eura nelegalno zarađenog novca, dijelom kroz ulaganje u privatizaciju državnih tvrtki, oko čega se prošlog tjedna povela polemika između navedene Uprave i srpske Agencije za privatizaciju, koje su se međusobno optuživale za činjenicu da za ulaganje prljavog novca u privatizaciju još nije donesena nijedna presuda.
Kako je kazao njezin direktor Aleksandar Vujičić, Uprava godišnje ima oko 60 predmeta vezanih za sumnje u pranje novca, a lani je došlo do deset osuđujućih, od čega pet pravomoćnih presuda za pranje novca, što je sasvim usporedivo s dosadašnjim rezultatima sličnog hrvatskog ureda, koji je Željko Jovanović, SDP-ov saborski zastupnik i predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije, nedavno također prozvao za neaktivnost.
Prema svježim podacima koje je o svojim aktivnostima objavio hrvatski Ured za sprječavanje pranja novca, u Hrvatskoj je prošle godine pokrenuto 16 istraga za pranje novca, podignuto 15 optužnica i doneseno pet osuđujućih presuda. To je nadzorno tijelo u protekle tri godine obradilo ukupno 934 predmeta, a nadležnim je državnim organima u tom razdoblju na daljnji postupak dostavilo 337 predmeta sa sumnjom na prikrivanje pravog izvora novca, pri čemu je ukupna vrijednost obrađenih transakcija premašila tri milijarde kuna, odnosno u prosjeku milijardu kuna godišnje. Također, u navedenom razdoblju, Ured je sukladno svojim zakonskim ovlaštenjima blokirao sumnjive transakcije u 11 slučajeva, ukupne vrijednosti oko 40 milijuna kuna.
Rezultati hrvatskog ureda, koji postoji od 1998. godine, ukupno su i dalje skromni, pogotovo uzme li se u obzir da su u prethodnom petogodišnjem razdoblju bile donesene samo tri osuđujuće presude za pranje novca. Kao i u srpskom slučaju, tek je prošle godine stupio na snagu novi Zakon o sprječavanju pranja novca, kojim su implementirane odredbe iz međunarodnih konvencija i kojim je obuhvaćen veći broj financijskih institucija koje imaju obavezu provoditi aktivnosti i mjere za otkrivanje i sprječavanje pranja novca. Popis uključuje banke, osiguravatelje i druge financijske institucije koje imaju obavezu vođenja procjene rizika od pranja novca i provođenja dubinske analize klijenata, ali i tvrtke koje se bave priređivanjem igara na sreću, agencije za prodaju nekretnina ili umjetnina, odvjetnike i javne bilježnike. Prošle godine izvršen je i preustroj Ureda u kojem je sistematizacijom predviđeno povećanje tog tijela do ukupno 36 radnih mjesta.
Iako hrvatski Ured svake godine objavljuje statističke podatke o broju predmeta i transakcija koje uzima u obradu, ne navodi konkretne slučajeve sumnjivih transakcija kojima se bavi, budući da sadržavaju podatke koji su vezani bankarskom tajnom. N. Bajto