Tko će razoružati predstavnike naroda?

Kolika je stvarna količina vatrenog oružja koje u svojim stanovima i podrumima ilegalno posjeduju građani petnaest godina od svršetka rata, ostaje nepoznanica. Riječ je uglavnom o ratnom, trofejnom oružju, ali i oružju kupljenom na crno kojim su pojedinci unazad nekoliko godina počinili velik broj ubojstava i samoubojstava. Ilegalnog se oružja nerijetko dohvate i djeca, često s fatalnim posljedicama, unatoč akcijama Ministarstva unutarnjih poslova koje godinama poziva građane da bez sankcija vrate oružje.

Država je ratnim oružjem, a kasnije i domaćim proizvodom, pištoljima marke “hrvatski samokres”, gotovo u pravilu prigodno nagrađivala političku elitu, ministre i druge visoke dužnosnike, dakle upravo one koji pozivaju na vraćanje oružja. Stoga ne čudi da su za “Novosti” neki bivši i sadašnji visokopozicionirani političari otvoreno priznali da kod kuće posjeduju oružje, ali se od toga i ograđuju, jer oružje navodno ne nose.

– Imam tri pištolja za čije držanje posjedujem valjane dozvole. Jedan je pištolj poklon mog pokojnog punca, dočim sam dva pištolja dobio na poklon od MUP-a – kaže tako Šime Lučin, bivši ministar unutarnjih poslova. Dodaje da je riječ o trofejnom oružju iz rata, pištoljima marke “beretta”, iz kojih nikad nije pucao iako ih posjeduje već desetak godina.

Prkačin protivnik nošenja oružja

– Moji su pištolji uspomena na neko prošlo vrijeme, iako se osobno protivim nošenju oružja. Puno je veći problem u činjenici da velik broj građana ilegalno posjeduje oružje. O tome svjedoče mnogobrojni slučajevi pijanih ljudi koji su ilegalnim oružjem počinili strašne stvari, a u što sam se osobno uvjerio dok sam bio na dužnosti ministra policije – kaže Lučin.

Dozvolu za posjedovanje i nošenje oružja godinama ima i Ruža Tomašić, predsjednica stranke HSP dr. Ante Starčević.

– Od pištolja se ni u jednom trenutku nisam odvajala punih šesnaest godina, koliko sam radila u kanadskoj policiji. Danas posjedujem “hrvatski samokres” koji sam nabavila u trenutku kada je eskalirala afera oko korčulanskog dilera Jakše Cvitanovića Cvika i kada sam procijenila da bih mogla biti fizički ugrožena – kaže Ruža Tomašić. Danas ga, dodaje, nosi jedino kada odlazi u streljanu gdje vježba gađanje.

Neki su pak političari aktivni lovci.

– Vlasnik sam lovačke puške i pištolja za koje imam uredne dozvole. Već se nekoliko godina rekreativno bavim lovom. Pa ipak, kao psihijatar mogu reći da ne ubija oružje već čovjek, i zbog toga smatram da bi bilo bolje da oružja ima što manje – smatra Vojislav Stanimirović, saborski zastupnik SDSS-a.

Oružje, tri lovačke puške i pištolj HS produkta, zakonski posjeduje i Jozo Radoš, bivši ministar obrane.

– Puške koje su legalizirane kao lovačko oružje dobio sam na poklon od Ministarstva obrane. Iako sam položio lovački ispit, svega sam jednom sudjelovao u lovu na fazane u Molvama i prije desetak godina u lovu na veprove u Đakovu. Iz puške sam ispalio svega dva ili tri metka – ispričao nam je Radoš.

I dok bivši ministar branitelja Ivica Pančić nije bio spreman priznati posjeduje li vatreno oružje, jer nije bio zainteresiran za razgovor na tu temu, ratni general HVO-a i bivši saborski zastupnik HSP-a Ante Prkačin ogradio se od bilo kakvog držanja i nošenja oružja, iako mu oružje nije stran pojam, što i sam priznaje.

– Posjedovao sam poluautomatski pištolj marke “colt” koji sam prije deset godina poklonio prijatelju. Ako će političari nositi oružje, jao si ga nama, kakva je to onda država?! Zato sam protivnik nošenja oružja, jer ono češće čovjeka navede u napast da ga upotrijebi nego što mu služi za samoobranu – kaže Prkačin.

Kotromanoviću uzor Hemingway

Iako i sam dugogodišnji vojnik, saborski zastupnik SDP-a Ante Kotromanović danas, zanimljivo, nema ni dozvolu za držanje oružja. Kaže da je on jedan od rijetkih časnika koji tu dozvolu nemaju.

– Rat je odavno završio, a ja se držim one “Zbogom oružje” Ernesta Hemingwayja. Nakon što sam demobiliziran oružje sam vratio, a pištolj koji sam na poklon dobio od Ministarstva obrane poklonio sam trećoj osobi – kaže Kotromanović. Dodaje da nema nikakvih strahova, a time ni potrebe za nošenjem oružja jer, tvrdi, Hrvatska je sigurna zemlja.

Saborski zastupnik IDS-a Damir Kajin također drži da je Hrvatska sigurna zemlja, a njemu osobno ne pada na pamet unijeti oružje u kuću.

– Da hoću, mogao bih imati oružje, ali ga ni u budućnosti ne kanim nabaviti – odlučan je Kajin. Potvrđuje da su mnogi političari oružje dobili kao ratni trofej, a upoznat je i s činjenicom da se neki od njih bave lovom, u čemu ne vidi nikakav problem.

– Uvjeren sam da svi političari imaju uredno prijavljeno oružje, a u cijeloj priči važno mi je i da se ne bave krivolovom te da vode računa da im djeca ne dođu u dodir s njim – zaključuje Kajin.

Željka Antunović, bivša ministrica obrane, kazala je da nas mora razočarati budući da nije dobila nikakvo oružje od Ministarstva obrane, a sve da joj je i ponuđeno, bila bi ga odbila.

– Nijedan političar koji je častan nema potrebu imati oružje. Njega nose samo mafijaši – uvjerena je Željka Antunović.

Šutnja Keruma i Bandića

Predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i bivši ravnatelj policije, SDP-ov Ranko Ostojić nekada je nosio oružje, a sada se nije želio javno očitovati o tome. Tek je, očito šeretski raspoložen, natuknuo da posjeduje hladno oružje, švicarski nožić za koji nema dozvolu. Upotrebljava ga, kaže, kad s izviđačima ide na logorovanje.

Što misle o političarima koji posjeduju oružje i jesu li osobno naoružani kakvim primjerkom, bio on ratni plijen ili rezultat poratne potrebe za samoobranom, nismo, nažalost, uspjeli doznati od gradonačelnika Splita i Zagreba Željka Keruma i Milana Bandića, ni od osječko- baranjskog župana Vladimira Šišljagića. Na poslane upite i višednevne pokušaje da to doznamo, čelni ljudi tih gradova nisu našli ni opravdanje za vlastitu nijemost.

Zatražene informacije uskraćene su nam bez objašnjenja i iz ureda bivšeg ministra policije Ivice Kirina, sadašnjeg gradonačelnika Virovitice, koji je svojedobno s haškim osuđenikom Mladenom Markačem ubijao veprove po Bilogori. Bez odgovora ostali smo i iz ureda Vladimira Šeksa, potpredsjednika Hrvatskoga sabora.

Ministri revolveraši

Nekolicina je ministara iz aktualne Vlade Republike Srbije nedavno otvoreno priznala da posjeduju oružje, što je tamošnja javnost ocijenila kao lošu poruku građanima. Sve je počelo napadom na Velimira Ilića, predsjednika stranke Nova Srbija, kojega je šakom u glavu, pred mnoštvom okupljenih građana u centru Beograda, prije točno mjesec dana udario Dejan Stojadinović.

– Mnogi su se smijali kada sam rekao da nosim oružje. Evo, sada nisam ponio pištolj. I zar je grijeh ovakvog huligana lišiti života? Kada on mene rješava mog života – izjavio je tada Ilić medijima. Ovaj bivši ministar za kapitalne investicije i infrastrukturu poznat je i kao veliki ljubitelj oružja, a svojedobno je izjavio da je cijela Vlada Srbije, nakon političkih promjena 5. oktobra 2000. i pada Slobodana Miloševića, bila naoružana.

MUP prikupio dosta, ali oružje samo izvire

Akcija Ministarstva unutarnjih poslova “Zbogom oružje” započela je 22. veljače 2001. i trajala je do 31. prosinca 2002. Tokom akcije ukupno je predano 6.574 komada automatskog vatrenog oružja, 67.333 komada rasprskavajućeg oružja (bombe, mine i sl.), 2.301.741 komada streljiva i 3.748.64 kg eksploziva. Druga akcija, pod nazivom “Manje oružja, manje tragedija”, započela je 1. rujna 2007. godine, a do kraja prošle godine MUP je prikupio ukupno 1.236 komada raznog  automatskog oružja, streljiva i eksploziva.