Guverner Narodne banke morao da ode

Skupština Srbije ovih dana treba da prihvati ostavku guvernera Narodne banke Radovana Jelašića. On odlazi svojom voljom i to obrazlaže ličnim razlozima, mada se u podtekstu nalaze principijelni razlozi. Guverner, sva je prilika, odlazi zbog toga što je bitno ugrožena nezavisnost Narodne banke u vođenju monetarne politike. To bi mogao biti lični razlog samo u smislu rušenja njegovog ličnog kredibiliteta, ali je pravi razlog mnogo više njegov odnos prema makroekonomskim pravcima kojima teži politička vlast u Srbiji.

Monetarna politika Narodne banke Srbije sa kraja prošle i početka ove godine, u kojoj je dinar prema evru oslabio za šest do sedam posto, u velikoj je mjeri uznemirila krupne korporacije i Vladu Srbije. Od Narodne banke je zatraženo da snažno interveniše i drži stabilnost kursa.

Politička distribucija novca

A ona može intervenisati samo tako da troši devizne rezerve zemlje, koje nikako nisu impresivne. Kad se iz onoga što zovemo deviznim rezervama oduzmu kreditne obaveze, stara devizna štednja i još po neka stavka, jedva da ostane tri i po milijarde dolara čistih rezervi.

Kako kaže ekonomista Vladimir Gligorov, “pokazuje se da je monetarna politika očigledno prouzrokovala probleme u odnosima privrednika i vlasti. Oslanjanje na dirigovani kurs i na snažne intervencije centralne banke pokazuje uverenje vlade i vodećih preduzetnika da se kursni rizik mora nacionalizovati i da taj rizik treba da preuzmu poreski obveznici”.

Gligorov ističe da je takav razvoj situacije moguć na dva načina, “kroz ubrzavanje inflacije i povećavanje javnoga duga. Inflacija je potrebna jer su sadašnji poreski prihodi razočaravajuće niski. Od Vlade se očekuje da se zaduži i da tim zaduživanjem subvencioniše poslovni sektor. U sadašnjim deflatornim uslovima, depresijacija dinara ne utiče mnogo na rast cena, ali zato poskupljuje zaduživanje. Stoga se sužava prostor za pomoć poreskih obveznika posustalom korporativnom sektoru”.

U opisanim uslovima dolazimo do toga da su, kako kaže Gligorov, narušeni “prisni odnosi preduzetništva i Vlade”, a da guverner i Narodna banka, koji ne želi trošiti devizne rezerve za očuvanje kursa dinara, postaje ozbiljan problem Vladi i krupnom kapitalu.

Dolazimo na tačku koja je karakteristična za ukupnu srpsku politiku. Fiskalna politika koju vodi uglavnom Vlada mora dominirati nad monetarnom politikom koju vode guverner i Narodna banka. To znači da monetarna politika ne smije biti prepreka političkoj distribuciji novca, subvencijama i kontroli cijena. Te alatke Vlada želi za sebe jer preko njih može kupovati rejting u biračkom tijelu ne razmišljajući mnogo o posljedicama na srednji i duži rok. Bitno je samo to kako reaguje javno mnijenje i kako da se drži nivo podrške birača.

Objektivno, depresijacija dinara je posljedica smanjenog dotoka stranog novca u Srbiju. Novac odlazi iz Srbije raznim kanalima. U BDP-u Srbije izvoz je zastupljen u najmanjem procentu među zemljama regiona. Trošiti i potrošiti devizne rezerve u takvim prilikama znači uvesti zemlju u još mnogo veće probleme i suočiti je sa grčkim scenarijem. Depresijacija dinara od sedam posto pokazala je koliko je krhka likvidnost vodećih srpskih kompanija i koliko je klimav njihov ukupni bilans. Taj napuvani balon dodatni je razlog za brigu.

Guverner očito nije imao mnogo izbora. Mogao je da se odluči na to da monetarnu politiku podredi trenutnim interesima političke vlasti i ostane na funkciji ili da ode zarad očuvanja vlastitog kredibiliteta. Njegova nezavisnost očito je postala problem i sigurno je bio izložen pritiscima koje više nije mogao izdržati.

Prodaja “Telekoma”

Od dana kad je Jelašić podnio ostavku nezvanično se u javnosti šuška da se priprema izmjena zakona o Narodnoj banci. To je sa adresa bliskih Vladi neubjedljivo demantovano, tako da ne bi bilo čudo da se u skupštinskoj proceduri pojavi novi zakon koji bi i formalno omogućio dominaciju fiskalne nad monetarnom politikom.

U svakom slučaju, za očekivati je da će novi guverner biti izabran po volji skupštinske većine, odnosno Vlade. To bi istovremeno značilo da će biti saglasan sa njenom politikom i pružati aktivnu podršku mjerama monetarne politike. Gdje će to odvesti, vidjećemo. Za pretpostaviti je da će voditi trošenju deviznih rezervi na očuvanju kursa, a možda i stavljanju istih na raspolaganje kroz kreditnu podršku korporacijama.

Trenutno se priprema prodaja “Telekoma” i sa toga naslova očekuje značajan devizni priliv koji na kraće vrijeme može relaksirati stanje. No iza toga teško da ima za prodaju išta značajno. Ako srpska ekonomija relativno brzo ne bude povećala izvoz i smanjila uvoz te tako popravila platnu bilansu i deficit prema vani, odnosno ako ekonomska politika ne bude usmjerena na štednju i značajno smanjenje javne potrošnje, treba očekivati potrese i velike probleme pred kojima će se naći i država i građanstvo. Nezavisna monetarna politika koju bi vodila Narodna banka bila bi značajan faktor u lancu ukupnog stabilizovanja.

Utisak je da karika monetarne politike neće biti nezavisna i na toj strani ne stoje veliki razlozi za optimizam. Jer političkoj vlasti je naredni mandat mnogo važniji od onoga što će biti kasnije. A štednjom je do novoga mandata put puno teži nego trošenjem. Stradaće budućnost.