Istjerao politiku HDZ-a na čistac
Aktualna premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor svojom je reakcijom na prošlotjedni govor predsjednika Ive Josipovića u parlamentu BiH otkrila da HDZ ni jedanaest godina od Tuđmanove smrti nije prošao nikakvu katarzu.
– Mislim da nas ta ishitrena i nervozna reakcija HDZ-a vraća deset godina unatrag. Ne znam koji su motivi, no moglo bi biti riječi o pokušaju dogmatskih snaga unutar HDZ-a da na taj način ograniče i djelovanje same premijerke, koja se u politici prema Sloveniji uspjela odmaknuti od takvog načina razmišljanja i uspjela se u jednom trenutku postaviti kao subjekt regionalnih inicijativa – kaže Damir Grubiša, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
– Josipovićev posjet bio je vrlo značajan, ne samo radi izražavanja žaljenja zbog hrvatske politike 90-ih, već i stoga što je potvrdio interes Hrvatske za cjelovitom BiH. Teško je reći je li to bio korak više u odnosu na srpsku Deklaraciju o Srebrenici, no recimo da je to isti trend, to je karika u lancu stvaranja atmosfere u kojoj svatko preuzima dio odgovornosti za događaje u BiH, i to je dio katarze ključne da bi ona funkcionirala kao zajednička država triju ravnopravnih naroda – dodaje Grubiša.
Revizija Deklaracije?
Premijerka Kosor, zajedno s vodećim ljudima HDZ-a, propustila se tom procesu priključiti, odgovorivši na Josipovićev govor tvrdnjama da Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH, podsjećajući predsjednika na Deklaraciju o Domovinskom ratu.
– Odnosi s BiH su najzahtjevniji za svaku hrvatsku vladu, jer smo tijekom 90-ih vidjeli plan nasrtaja na državnost BiH i Hrvatska ne može biti imuna na optužbe da je sudjelovala u podjelama. Ivo Sanader u svom je mandatu zaobilazio BiH i posjetio je Sarajevo tek pri kraju. On je pokušavao napraviti distancu od 90-ih tako da se okrenuo prema Europi, misleći da će prosperirati na Zapadu ako se zaboravi politika Tuđmana i Gojka Šuška. No pasivnost ne može biti politika i zbog toga smo šest godina imali stagnaciju odnosa s BiH, što ne mogu razumjeti – kaže Tonino Picula, SDP-ov ministar vanjskih poslova u vladi Ivice Račana.
Dodaje da je premijerka shvatila da će vlastiti politički identitet najbolje izgraditi u suprotnosti sa Sanaderovim, ali je zastala nakon Slovenije, dijelom zbog problema kod kuće, a dijelom stoga što za BiH nema potrebnu državničku hrabrost.
– Pojavio se Josipović i ponudio gestu koja je odjeknula. Iako je računao da će biti kontroverznih reakcija, trebalo je početi taj posao. Politika prema BiH je evidentno bila loša i treba odustati od onoga što je dovelo do patnji. Jadranka Kosor reagirala je nespretno, pogotovo kao predsjednica HDZ-a, iza kojeg stoji ta politika. HDZ će uvijek imati određenu političku snagu i stoga je posebna opasnost za tu stranku što nijedan njezin vođa nakon Tuđmana nije izvršio dubinsko reformiranje – kaže Picula.
Deset godina nakon što je njegov SDP inicirao usvajanje Deklaracije na koju se sada poziva predsjednica HDZ-a, Picula priznaje da je ona bila stvar tadašnjeg političkog trenutka.
– Deklaracija je izraz kompromisa u interpretaciji 90-ih. Zbog nemogućih okolnosti u kojima je djelovala Račanova koalicijska vlada, ona je usvojena kako bi se postigao barem minimum zajedništva u nespojivim vrijednostima tadašnjih stranaka. HDZ tada nije pokazivao volju za europske integracije i suradnju s Haaškim sudom. Taj je dokument već tada bio ozbiljno kritiziran, on jest ograničenog dosega, ali je uspio amortizirati pritisak na tadašnju vladu. Ukoliko se pokaže da je potrebna jedna nova vrsta zajedništva, možda je danas prilika da se dogovori neki novi dokument – smatra Picula.
Dvolična politika devedesetih
Činjenica da je dvolična Hrvatska politika 90-ih, suprotno onome što se tvrdi u Deklaraciji, sudjelovala u pokušaju podjele BiH, može se iščitati iz niza materijala, kaže Damir Grubiša, počevši od knjiga Janka Bobetka, Žarka Domljana, Stjepana Kljujića, Ive Komšića i drugih, a takva je ocjena dana i u radovima povjesničara poput Ive Goldsteina, koji svoje zaključke o Tuđmanovom pokušaju stvaranja “velike Hrvatske” temelji na nizu izvora.
– Nema nikakve sumnje da je hrvatska politika početkom 90-ih kao glavni cilj imala razgradnju BiH i da je centralna ličnost u tom projektu bio tadašnji predsjednik Tuđman. Osim njega i ministra obrane Šuška, nijedan drugi političar unutar hrvatskog vodstva nije gajio takve ideje. Čudi me da ni danas vodstvo HDZ-a ne želi napraviti nikakav odmak prema najspornijem elementu Tuđmanovog djelovanja. Njegova ideja o politici podjele BiH bila je više nego očigledna i činjenica je da je ona pridonijela strahotama tamošnjeg rata – kaže Ivo Goldstein.
Očekuje se posjet Banjaluci
Damir Grubiša očekuje da će Josipović uskoro posjetiti i Banjaluku kako bi i tamo potvrdio svoja stajališta o jedinstvenoj BiH, a s njegovom se procjenom slaže i Tonino Picula.
– Bilo bi dobro da posjeti i Banjaluku, odnosno da se svi najodgovorniji ljudi iz BiH susretnu sa svojim susjedima. Republika Srpska ima dugu granicu s Hrvatskom, a Banjaluka je puno bliže Zagrebu nego Sarajevo, pa je banjalučki bazen uvijek bio prirodno vezan uz Hrvatsku. No Dodikov transfer u nacionalnog lidera stvorio je probleme i s njim ćemo morati biti strpljivi, naročito do izbora u lipnju, na kojima će se manifestirati nacionalistička retorika. Nakon toga moglo bi se početi komunicirati – smatra Picula.