Izabrani i izigrani

Sa prvim danom 2010. godine predstavnici srpske zajednice, izabrani na dopunskim izborima, počeli su obnašati dužnosti zamjenika načelnika, gradonačelnika ili župana. Tri mjeseca poslije njihova iskustva veoma su različita. Zamjenici župana uglavnom su dobili adekvatne prostore za rad, službene telefone, sekretarice, pravo korištenja službenog automobila, vozače i, naravno, odgovarajuću plaću. Ali na nižoj, lokalnoj razini situacija ja bitno drugačija.

Zamjenici načelnika urede imaju, ali oko plaća odnosno naknada još se lome koplja. Mnogima od njih, bez prethodnog dogovora, općinska vijeća, a na prijedloge načelnika, odredila su mizerne koeficijente za plaće. Primjera radi, zamjenik načelnika izabran na redovnim lokalnim izborima ima koeficijent dva, dok zamjenik načelnika iz srpskih redova izabran na dopunskim izborima ima koeficijent 0,9. Na taj način predstavnik srpske zajednice u izvršnoj vlasti ima nižu plaću od čistačice.

Najteže u Topuskom

– To je omalovažavanje osobe i cijele zajednice koja je tog čovjeka predložila za svog predstavnika i dala mu povjerenje da rješava probleme u njihovo ime. Time vlast šalje političku poruku koliko zapravo vrijede – kaže Siniša Ljubojević, zamjenik gradonačelnika Ogulina iz SDSS-a koji svoju dužnost još uvijek obavlja volonterski. Iako već tri mjeseca redovno dolazi na radno mjesto dogradonačelnika, nije mu isplaćena niti jedna naknada. Problem nije samo novac, nego i suradnja sa gradonačelnikom Nikolom Magdićem (HDZ).

– Nemam definiranih zaduženja ni ovlasti. Pokušavaju me zaobići u donošenju mnogih odluka. Smatraju me viškom, posebno zato što vlast u Ogulinu ne ovisi o SDSS-u. Problema ima mnogo i nitko ih još nije pokušao rješavati. Vrijeme prolazi, a mi se bavimo samima sobom. Išlo se metodom “dobri smo, surađujemo”, ali konkretnih rezultata za srpsku zajednicu nije bilo. Ne želim provoditi politiku HDZ-a, nego se prihvatiti posla i odgovornosti za narod koji me izabrao na neposrednim izborima. Proći će pola mandata, a nećemo imati definiran ni status u lokalnoj jedinici, iako je po zakonu sve jasno. Očito se sami moramo izboriti za svoj status – kaže Ljubojević.

Mirela Gunjević, zamjenica gradonačelnika Pakraca Davora Huške (HDZ), napominje da nije imala velika očekivanja, pa je zadovoljna i sa malim pomacima.

– Ja kao zamjenica gradonačelnika mogu samo neke stvari predložiti. Sve ovisi o gradonačelnikovoj dobroj volji – kaže.

Za sada je najteže zamjenici načelnika Topuskog Jeleni Roknić iz SDSS-a. Ona već tri mjeseca redovno svako jutro dolazi na posao, ali nije dobila rješenje za radno mjesto. Nakon izborne pobjede ona je, u skladu sa zakonom, zatražila zasnivanje profesionalnog radnog odnosa na mjestu zamjenice načelnika. Načelniku Nikoli Abramoviću iz HDZ-a, koji volonterski vodi općinu zajedno sa svojim zamjenikom, po svemu sudeći zasmetalo je što predstavnica srpske manjine želi raditi profesionalno i krenula je opstrukcija, iako načelnik tvrdi da radi sve po zakonu i na dobrobit svojih sugrađana. No, načelnik se ustvari ponaša kao da se Jelena Roknić prijavila na natječaj za posao u općini, pa joj je velikodušno ponudio posao savjetnice za pitanja nacionalnih manjina od osam sati tjedno, a potom i mjesto ravnateljice u knjižnici. Podsjećamo, ona je izabrana na dopunskim izborima koje je raspisala Vlada u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Fantomska zamjenica načelnika

– Meni lično bi sve to ponuđeno odgovaralo. Riješila bih svoje egzistencijalne probleme, ali narod me nije birao za ravnateljicu knjižnice. Nekome bi odgovaralo i hiljadu kuna naknade, da sjedi kod kuće kao savjetnica za nacionalne manjine. Ali ne bih mogla pogledati ljudima u oči, jer su mi oni vjerovali i izabrali me za svoju predstavnicu u izvršnoj vlasti. Još sam uvijek nezaposlena i skoro ilegalno radim u općini – ističe Jelena Roknić.

Načelnik Abramović smatra da mu ne trebaju dva zamjenika jer ima stručne službe koje vrhunski rješavaju svoj posao.

– Ukoliko bih zaposlio Jelenu Roknić na mjesto zamjenika načelnice, mogu slobodno ugasiti sve udruge i uzeti novac od vrtića, jer nemamo toliko sredstava za plaće. Tko ne bi uzeo radno mjesto koje joj nudim?! – čudi se načelnik Topuskog. Dodaje da u proračunu nisu predviđena sredstva za zamjenika načelnika, da sistematizacijom nije utvrđeno to radno mjesto i da nijednim aktom nije utvrđeno radno vrijeme za profesionalno obavljanje dužnosti zamjenika načelnika. Oglušio se i na mišljenje Ministarstva uprave koje smatra da “pravo na plaću ne spada u područje službeničkih odnosa jer zamjenik načelnika nije službeno radno mjesto, te njegova dužnost nije regulirana ni aktima lokalne jedinice kojima se sistematiziraju radna mjesta, već se obavlja u skladu sa Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi”.

Jeleni Roknić ostaje samo tužba, za koju smo sigurni da će je dobiti, ali ističe da je tragično suradnju započinjati na sudu.

Obijanje načelnikovih vrata

Slične probleme ima Jovan Pejić, zamjenik načelnika Sirača u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

– Kupuje se vrijeme i samo se nalaze neki razlozi, dok ja obilazim načelnikova vrata. Sada im je dobro došao i ovaj nesretni zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj samoupravi, a koji nema nikakve veze sa našim slučajem. Ucjenjuju me sa visinom naknade, a na općinskom vijeću mogu se čuti neprimjerene diskusije o mom slučaju – kaže Pejić.

Opstrukcije je bilo i u Hrvatskoj Kostajnici, pod izgovorom da je financijska situacija loša. Izabrani Stevo Rušnov iz SDSS-a napokon je 1. aprila, kako kaže, ustoličen.

Da su razlozi za opstrukciju rada zamjenika načelnika čista politička volja pojedinaca, a ne posljedica nedostatka financijskih sredstava, dokazuju i povratničke, siromašne općine u kojima su načelnici srpske nacionalnosti na vrijeme uskladili statute, predvidjeli stavke u proračunu i obezbijedili sve uslove za rad predstavnika hrvatskog naroda.

– Da nije tako već bi protiv nas bio pokrenut proces, bili bismo prozivani i medijski linčovani. Za razliku od nas, načelnici iz HDZ-a mogu osporavati Ustavni zakon i nikom ništa – ističe Branko Jovičić, načelnik Vrginmosta.

Dožupani često bez pravih zaduženja

Za razliku od mnogih zamjenika načelnika i gradonačelnika, zamjenici župana uglavnom su naišli na korektan odnos. Pune ruke posla tako ima Mirko Rašković u Kninsko-šibenskoj županiji u kojoj proces povrata imovine još nije završen.

– Koordiniramo aktivnosti na terenu i ministarstva u Zagrebu i saborske zastupnike SDSS-a upozoravamo na probleme – objašnjava Rašković.

Milenko Rebić, zamjenik župana Karlovačke županije koji je dobio zaduženja iz područja zdravstva, ističe da nije ovlašten ništa samoinicijativno poduzimati, već mora sinkronizirano raditi, od mjesnih odbora preko vijeća srpske nacionalne manjine do saborskih zastupnika. Milan Oblaković, zamjenik županice u Sisačko-moslavačkoj županiji, kaže da je zadužen za zadatke protokolarne prirode i da mu je jedan od glavnih ciljeva nametnuti se postojećoj ekipi kako bi počelo rješavanje manjinske problematike, pogotovo zapošljavanja Srba. Miroslav Grozdanić iz DPS-a u Požeško-slavonskoj županiji nema konkretnih zaduženja i, kako kaže, vrijeme koristi za rješavanje svakodnevnih problema srpskog stanovništva. Upozorava na hronični nedostatak novca u županijskoj kasi, tako da su uglavnom orijentirani na donacije. Zamjenik župana u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji Saša Lukić iz SDP-a zadužen je za kompletnu manjinsku problematiku, a svoje aktivnosti usmjerio je prije svega na kulturu i medije, te na pokretanje nastave po C-modelu u školama čiji je osnivač županija. Đorđe Ćurčić, dožupan Vukovarsko-srijemske županije, kaže da ne doživljava opstrukcije u radu, ali da kriza ostavlja tragove u rješavanju manjinske problematike.

Nezadovoljstvo svojom pozicijom otvoreno je ispoljio jedino Jovan Jelić, zamjenik osječko-baranjskog župana Vladimira Šišljagića.

– Apsurd je da me ne zovu ni na sjednice županijskog savjeta za nacionalne manjine. Nastojim da budem od koristi i županiji i biračima, ali nažalost u tu poziciju još nisam došao. Nadam se da će se taj odnos poboljšati – kaže Jelić.

Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović ističe da su neposredno izabrani predstavnici u izvršnoj vlasti dobra spona između općina, gradova i ministarstva.

– Koliko se tko snašao i koliku ima stvarnu moć na području svoje županije pokazat će već prvi test, kada iz županijskog proračuna bude išla dotacija općinama i gradovima. Snalaženje dožupana ovisi i od njih samih, koliko će biti fleksibilni, agilni i spremni za izazove kako ne bi predstavljali samo formu bez sadržaja. Ukoliko neki od njih stvarno ne budu imali prostora da pomognu zajednici koja ih je izabrala, trebaju se časno ponijeti, medijski istupiti sa svojim problemom i javno reći da to ne mogu raditi – kaže Stanimirović.