Koliko su potkoženi hrvatski političari

Otkada političari moraju ispuniti imovinske kartice više nije tajna što sve imaju u svom vlasništvu. No, problem je u tome što nema baznih podataka pa je teško izvršiti “imovinsku inventuru”. Naime, kartice su zakonom uvedene 2003. godine, a što su političari stekli od 1990. do tada kao da nikoga nije zanimalo. I danas, ako se kartica ne preda ili ako se ne ispuni istinitim i potpunim podacima, nema nikakvih sankcija. Kod građana se stvara dojam da su svi političari nepošteni što nije točno.

Današnji su bogataši u vrijeme socijalizma bili pripadnici srednje klase i ni po kakvom se bogatstvu nisu isticali. Bogaćenje počinje procesom pretvorbe i privatizacije i ulaskom u politiku. Mnogi političari navode da su imovinu stekli i kupnjom na kredit. Ti krediti, uglavnom dugoročni za kupnju nekretnina, u pravilu se vrlo brzo otplaćuju, za tri do šest mjeseci. Tako se u suštini pere najčešće nezakonito stečen novac. Brza otplata kredita običnim građanima uglavnom nije dozvoljena jer tada banke gube kamatu koju bi prihodovale višegodišnjom otplatom kredita.

Da vidimo kako stvari stoje kod pojedinih političara.

Sumnjivo niske cijene nekretnina

Osuđenik za ratni zločin i bjegunac Branimir Glavaš imao je u Osijeku stan od 195 četvornih metara, garažu od 20 četvornih metara, grobnicu vrijednu 50 hiljada kuna, vikendicu od 145 kvadrata u Lukoranu na Ugljanu, ima i pokretnina, a po njegovoj procjeni sve to vrijedi oko četiri miliona kuna. Teret za osječki stan iznosi 180 hiljada kuna. Imovinsku karticu mijenja 26. maja 2008. navodeći da je 11. aprila 2008. svom sinu darovao svu imovinu. Do promjene dolazi i 12. decembra 2008. jer je 29. oktobra te godine u ime maloljetnog sina, a temeljem osobnog petogodišnjeg zaduživanja, kupio nekretninu, uredske prostorije u Osijeku, od 176 četvornih metara, vrijednosti 135 hiljada evra. Ostaje nejasno kako je zaradio ta sredstva. Sin mu ima i stan u Osijeku od 51 kvadrata, vrijedan 300 hiljada kuna.

Ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Božidar Pankretić bio je bogat i u vrijeme socijalizma. Ima kuću u Vrbovcu od 200 četvornih metara, u mjestu Gaj ima kuću sa dvije hiljade kvadrata okućnice, oranicu od 5,5 hektara, suvlasnik je šume od 0,75 hektara i vinograda i kleti u Dijanešu od sedam hiljada kvadrata, ima auto, gliser i pokretnine vrijedne 275 hiljada kuna. Ukupna vrijednost njegove imovine je oko 1,25 miliona kuna. Godišnje neto zaradi 220 hiljada kuna, a supruga 50 hiljada kuna. Kuća mu tako vrijedi 500 evra po kvadratu, druga sa okućnicom 25 kuna po kvadratu, oranica jednu kunu i šuma 1,33 kune po kvadratu, uključujući i drvnu masu.

Dubravka Šuica “teška” osam miliona evra

Bivša dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica do 1999. godine bila je profesorica engleskog jezika u Dubrovniku i imala plaću od 4.300 kuna, “reno 4” vrijedan hiljadu nekadašnjih njemačkih maraka i stan od 65 kvadrata vrijedan 130 hiljada maraka. Deset godina iza toga vrijednost njene i imovine supruga, koji je kapetan na stranom brodu, procjenjuje se na osam miliona evra, a u to spadaju vile, kuće, stanovi, jahte, dionice, privatna poduzeća, poljoprivredna imanja, vinogradi, šume, auti, gotovina i slično. Dio imovine suprug je stekao nasljeđivanjem nakon smrti roditelja, a kuću u Cavtatu darovali su kćeri.

Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade koji je prije nekoliko dana uhapšen u Koprivnici i sproveden na ispitivanje u Zagreb zbog sumnje da je odgovoran za zloupotrebu položaja i ovlasti, u Koprivnici sa suprugom ima kuću od 150 kvadrata, stan u Zagrebu od 41 kvadrata, u Đelekovcu ruševnu kuću i dvorište od 600 kvadrata, auto, 12 dionica Podravske banke i 3.750 dionica “Podravke”. Bez tih dionica imovina mu vrijedi oko 370 hiljada evra ili oko tri miliona kuna. Otplaćuje kredite od 55 hiljada evra za kuću i 40 hiljada evra za stan.

Miomir Žužul u Zagrebu ima kuću od 300 kvadrata koju je iznajmljivao dok je bio ambasador u SAD-u, stan u Dubrovniku od 90 kvadrata i auto. Pokretnine procjenjuje na 25 hiljada švicarskih franaka. Bio je član nadzornog odbora “Kroacija erlajnsa” i “Alana” generala Vladimira Zagorca. Poslove savjetnika pravnim ili fizičkim osobama kaže da nije obavljao, iako je javna tajna da je američki lobist u Hrvatskoj i hrvatski u SAD-u. Njegova supruga ima kuću u nizu od 250 kvadrata vrijednu 595 hiljada dolara i auto. Pokretnine procjenjuje na 15 hiljada švicarskih franaka i 45 hiljada dolara. Ima i manjinski udio u firmi MTIS, a u SAD-u od imovinskih prava prima između šest i devet hiljada dolara. Kuća u Zagrebu kupljena je sredstvima od prodaje stana i kreditom PBZ-a i Zagrebačke banke. Dubrovački stan kupljen je kreditom banke Frst junjon i vlastitom ušteđevinom. Stan u Vašingtonu kupljen je kreditom banke Vahovija i prodajom stana u tom gradu. Stan u Zagrebu – koji inače nije naveden u imovinskoj kartici – otkupljen je od firme u vlasništvu supruge kreditom PBZ-a.

Sanaderovi satovi

I kod bivšeg premijera Ive Sanadera postoji nesrazmjer između njegovih prihoda i stečenog bogatstva. Na to je ukazala afera satovi, jer je ukupna vrijednost njegovih mjerača vremena procijenjena na 150 hiljada evra, što premijerska plaća ne omogućuje.

Drugi je put postao premijer početkom 2008. U imovinskoj kartici navodi da ima stan u Splitu od 100 kvadrata, auto iz 1967. godine i pokretnine vrijedne 1,6 miliona kuna. Prima i povremene honorare za knjige, predavanja i članke do 20 hiljada kuna. Supruga mu ima stan i garažu u Zagrebu od 200 kvadrata, vinograd u Zaprešiću od 3.200 kvadrata, auto iz 1999, pokretnine od 85 hiljada kuna, profesorsku plaću na Sveučilištu od 13 hiljada kuna te različite honorare od knjiga, predavanja i članaka između 13 i 90 hiljada kuna godišnje. Plaća mu je na početku mandata iznosila 22.500 kuna, a na kraju 23 hiljade kuna. Ima i oročenu deviznu štednju od 105 hiljada evra, zbirku umjetnina i knjige. Ostalo je imovina supruge.

Sva navedena imovina je, kaže, stečena kupovinom vlastitim kapitalom stečenim radom u inostranstvu, suvlasništvom u dvjema firmama, osobnim prihodima, prihodima iz generalnog zastupstva jedne međunarodne pres agencije te osobnim prihodima supruge iz rada u inostranstvu i Hrvatskoj.

Ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković u Bjelovaru ima jednokatnicu od 200 kvadrata vrijednu 150 hiljada evra, suvlasnik je stana u izgradnji u Zagrebu veličine 75 kvadrata, koji je kupio na kredit. Vozi “ford” od 25 hiljada evra, a u pokretninama ima 50 hiljada evra. U firmi “Beming” ima 54,67 posto dionica, a nominalna vrijednost firme je 530 hiljada kuna. Prava je prenio na Zvonimira Jandrokovića. Za 2009. godinu iz “Beminga” je dobio 60 hiljada kuna dividende. Supruga mu je suvlasnica kuće u Zagrebu od 75 kvadrata, ali je pitanje da li se radi o kući ili stanu, kako je napisao u kartici. Supruga ima i 45 hiljada evra ušteđevine i pokretne imovine te plaću od deset hiljada kuna neto. Sva imovina stečena je nasljeđivanjem, kreditima, iz redovnih primanja, honorara i dividende po udjelu u poduzeću “Beming”. U prošloj godini ušteđevina je stečena i iz – zanimljivo – povrata poreza. Ako supruga ima plaću od deset hiljada kuna neto mjesečno i on od 19.500 kuna te ako imaju troje djece i kako vidimo brojne druge prihode, ostaje pitanje na temelju čega ministar dobiva povrat poreza koji onda prikazuje kao značajan izvor prihoda. Ukupna mu imovina vrijedi pola miliona evra ili 3,7 miliona kuna.

Bebić grca u kreditima

Plaća predsjednika Sabora Luke Bebića iznosi 24 hiljade kuna. Njegova imovinska kartica jedna je od najopširnijih. Ni on do rata, kao sekretar narodne odbrane u Metkoviću, nije bio bogat. Potječe iz antifašističke porodice – otac mu je kao dalmatinski prvoborac zajedno sa Savom Kovačevićem poginuo na Sutjesci.

Sin Bebić danas ima u okolici Metkovića poljoprivredno zemljište od 2,8 hektara, stan u Zagrebu od 93 kvadrata, kuću u Slivnom od 120 kvadrata, staru obiteljsku kuću u Desnima, brodicu od šest metara, ribarski čamac od 4,60 metara. Ima i pokretnine vrijedne 350 hiljada kuna. U obiteljskom gospodarstvu ostvaruje dohodak od 50 hiljada kuna. Njegova supruga ima poljoprivredno zemljište od 2.700 kvadrata i građevinsko zemljište od 3.400 kvadrata u Markuševcu te auto. U Njemačkoj i Sloveniji supruga je uštedjela 40 hiljada evra. Pokretnine se procjenjuju na 180 hiljada evra, a paket dionica u THT-u vrijedi 16,7 hiljada kuna. Poljoprivredno zemljište je naslijeđeno i dijelom kupljeno vlastitim sredstvima. Stan u Zagrebu je zamijenjen za vlastiti stan u Metkoviću, uz nadoplatu. Kuća u Komarni je izgrađena udruženim sredstvima sa suprugom. Stara obiteljska kuća u Desnima je naslijeđena, a adaptacija je izvršena zajedničkim sredstvima sa suprugom. Ona je prodala stan u Dugoratskoj za 130 hiljada evra i za to je kupljeno zemljište u Markuševcu. Za ostalu imovinu Bebić navodi cijeli niz varijanti kako ju je stekao. Šestog marta 2009. stan od 126 kvadrata u Zagrebu u vrijednosti od 2,8 miliona kuna stečen je zaduženjem kod banke – kreditom i prodajom druge imovine. Stan od 22 kvadrata u Zagrebu, vrijednosti 300 hiljada kuna, stečen je kreditom banke i prodajom ostale imovine. Garaža od 26,50 kvadrata, vrijednosti 150 hiljada kuna, stečena je kreditom. Skladište od 9,20 kvadrata u Zagrebu u vrijednosti od 60 hiljada kuna stečeno je također kreditom. Vrt od 95 kvadrata u Zagrebu u vrijednosti od 60 hiljada kuna isto je stečen kreditom.

Ušteđevina od 170 hiljada evra u vlasništvu je supruge. Stan u Petrinjskoj je prodan. Dio cijene stana i drugih prostora na adresi Ružičnjak u Zagrebu plaćen je sredstvima od prodaje stana u Petrinjskoj, kreditom i dijelom sredstvima supruge. Sve u svemu, Bebićeva imovina mogla bi se procijeniti na oko 12 miliona kuna.

Ovako ispunjenu imovinsku karticu, sa podacima koji su tu samo kako bi se zadovoljila zakonska forma, vrlo je teško kontrolirati i pratiti. U takvim okolnostima mogućnosti manipulacije izuzetno su velike.